Da li mi je dozvoljeno stupiti u novi brak, iako nisam isplatio novčani dug po osnovu mehra bivšoj ženi?

Je li šerijatski dozvoljeno da se muž javi svojoj supruzi i vrati je putem telefona, prije isteka vremena (tri mjeseca) nakon što ju je pustio, jer se nalaze u dvije daleke države, a on nije u mogućnosti doći prije isteka vremena čekanja (iddeta). Je li važno samo da izgovori rijeci da je vraća kao svoju suprugu putem telefona ili mora da bude prisutan da bi je vratio?

Može li supružnik tražiti rastavu ako partner često odsustvuje zbog poslovnih putovanja?

Može li muž tražiti rastavu ako žena ne želi više djece iako joj zdravstveno stanje to omogućuje?

Ima li žena, po šerijatu, pravo tražiti razvod braka u slučaju kada je utvrđeno da muškarac, tj. suprug, ne može imati djece? Kakav je stav šerijata po pitanju usvajanja, odnosno uzimanja siročeta pod starateljstvo? Da li je to preporučljivo, ili ne? Ja osjećam da to moja hanuma priželjkuje, a ja ne, samo iz straha da neću moći biti pravedan prema tom siročetu.
Poznato mi je da je Muhammed, s.a.v.s., imao siroče pod starateljstvom. A i pitam se ako je Allah odredio da ne mogu imati djece, je li preporučljivo uzeti onda dijete pod starateljstvo?

Da li je u šeri'atu dozvoljeno tražiti materijalnu kompenzaciju za moralnu štetu pretrpljenu razvodom braka?

Interesuje me, ako možete da mi odgovorite, kako je određeno po šerijatu, ako žena sa djetetom nakon razvoda želi da se uda za drugog muškarca, da li u tom slučaju dijete mora ići (pripasti) ocu (bivšem mužu) na skrb, ili majka ima pravo da zadrži dijete sa sobom u novom braku?

Zanima me koliko često otac ima pravo viđati dijete nakon razvoda i koliki iznos alimentacije je u njegovoj obavezi?

1. Kakvo je pravo oca na viđanje djece poslije razvoda, kada su ona kod majke? 2. Kome djeca idu nakon razvoda braka, ocu ili majci?

Da li je u Šerijatu dozvoljeno tražiti materijalnu kompenzaciju za moralnu štetu pretrpljenu razvodom braka?

Moj muž i ja smo odlučili uložiti veću sumu novca u renoviranje kuće u kojoj živimo sa porodicom mog muža. Kuća nikad nije završena, i uložilo bi se više novca nego što sama vrijedi. S obzirom da novac koji se ulaže sam ja zaradila, zanima me koja su moja prava u slučaju razvoda? Na koji način mogu osigurati svoje pravo u slučaju razvoda? Da li imam pravo na pismenu garanciju nekakve nadoknade u slučaju razvoda u iznosu koji sam uložila, jer po zakonu kuća nije na mom mužu niti na meni. Imam li pravo da tražim da se kuća djelimično prepiše i na mene uz mog muža, pored sestara i braće? Zaista sam u velikoj nedoumici u vezi s ovim. Brak je nešto što treba da traje zauvijek i jedino Allah dž.š. nas može osigurati, ali uvijek postoje razlozi, veliki problemi zbog kojih može doći do rastave, i u tom slučaju ja ne bih imala pravo na kuću niti dio nje.

Zanima me da li je do sada neko pri razvodu braka ostvario svoje imovinsko pravo (odšteta u zlatu, npr.) o kojem su se supružnici dogovorili prilikom šerijatskog vjenčanja i na koji način se to pravo ostvaruje?

Kakav je šerijatskopravni tretman raskida braka muslimana i muslimanke, koji borave u nemuslimanskoj državi, sudskim putem od strane sudije nemuslimana?

Ja sam se prije više od 3 godine šerijatski udala u Liban. Tad sam imala velikih problema i tako da sam uradila tu grešku. Nije da nisam voljela tu osobu na početku i sve sam pokušala da uspijemo, ali naši životi jednosavno nisu mogli zajedno. Na početku sam se trudila, ali tu se porodica njegova previše uplela a i bila sam u Libanonu jedno 5 mijeseci.

Ta osoba nije se lijepo ponašala prema meni, vrijeđao me je čak i udario itd. I poslije nekoliko mjeseci ja sam se vratila u Njemačku gdje i živim. Nekako sam pokušala da održavam brak i radila nešto da bi bila sa njim ponovo zajedno ali nije uspjelo. Poslije sam se čula telefonom sa njim i tražila od njega da me razvede jer sam čula da treba muškarac da rekne neke 3 riječi i tako da bi se brak taj poništio. Sa tim su pnastali problemi. On nije htio da me pusti i dan danas neće. Ja sam molila i tražila ali ništa nije vrijedilo tako da sam odustala i sad ima jedno 3 godine možda i više kako se ja sa njim ne čujem, mislim nemam nikakvog kontakta. On je sigurno nastavio svoj život ali ja o tome ne znam ništa samo znam da to još nije poništeno.

Ja sad imam momka i planiramo da se vjenčamo uskoro ali mene strah da se opet šerijatski vjenčam jer ne znam da li je moj prijašnji brak poništen. Od nekoga sam čula da ako nemaš kontakta sa osobom nikakvog više od 3 godine da se taj brak sam uništi da se ništa ne mora raditi. Da li je to istina? Ako nije šta ja mogu da uradim da se poništi? Da li to može hodža poništiti i bez pristanka muške osobe? Ja nemam mogućnost da odem u Libanon i da pričam sa hodžom koji nas je vjenčao a ni da nađem načina da se poništi jer ne razumijem se u to.
Molim vas ako bilo ko zna nešto o tome i može mi dati kakav koristan savjet biću mu veoma zahvalna.

Moje pitanje se odnosi na zakletvu. Pročitala sam tekst gdje se slijedeća rečenica karakteriše kao zakletva: "Ako uradiš to i to razvest ću se". Meni nije jasno kako se izjave ovog tipa, bez spominjanja "Allaha mi", mogu smatrati zakletvom? Da li postoji nijjet riječima prilikom keffareta za prekršenu zakletvu?

Koliko god čitala o pravilima puštanja žene od strane muža i njeno ponovno vraćanje, nikako ne uspijevam da nađem odgovor za sebe. Naime, ja sam se razvela od svog bivšeg muža prije skoro 4 godine. Kada me je puštao samo je jednom rekao ideš kući, razvodimo se. Nisam bila u iddetu, jer je kuća u kojoj smo živjeli bila njegove mame, a ona mi to nije dozvolila. Nakon tri dana sa bebom sam se vratila svojim roditeljima. Mnogo puta poslije molila sam ga da se vratim, ali nikad nije pristao. Mislim da u tim momentima niti jednom nam nije naumpalo da se ubuduće nećemo moći vjenčati po šerijatskim pravilima. Jer, ja sam dugo gajila nadu, ni ne pomislivši na to, a i on je običavao reći kao sada ćemo se razvesti, a možemo se opet vjenčati nakon godinu ili dvije. Tek nakon razgovora sa prijateljicom o našem mogućem ponovnom vjenčavanju saznajem da postoje pravila koja nam to onemogućavaju. Da li ovaj naš razvod znači prvi ili je svaka nada za nas izgubljena?

Moj muž i ja ponekad znamo dugo raspravljati o nekim stvarima i čak se ponekad u tolikoj mjeri posvađati, da moj muž potegne teške riječi. Ja sam večeras u svađi rekla kako sam glupa, na što je on rekao: "Ja neću da živim sa glupom ženom. Mi se razvodimo. Sutra ćemo da se dogovorimo kako da podijelimo ovo para što imamo." Dalji tok rasprave nije više podrazumijevao razvod braka. Molim vas da mi kažete kakav šerijatski status mi sada imamo? Koje su tačno riječi koje podrazumijevaju razvod braka?

Da li je tačno da je oficijelni stav četiri mezheba da se trostruki razvod u jednoj situaciji tretira i kao finalni, te koliko je utemeljeno mišljenje da se takav čin tretira jednim razvodom?

Kada muž kaže ženi 3 puta razvedena si, da li se to smatra definitivnim razvodom ili moraju biti prisutni i svjedoci? Ako ne žele više živjeti zajedno, a prošlo je 3 mjeseca za pomirenje, smatra li se šerijatski ispravno da mogu da nastave novi život jedno bez drugog ili imaju još nekih obaveza jedno prema drugom?

Supruga mi nije pokrivena, garderoba joj je skromna. Volim je, zadovoljan sam njome, ona klanja! Da li je njeno neispunjavanje farza za pokrivanje dovoljno jak razlog za razvod?