Supruga mi nije pokrivena (ne nosi hidžab), ali čuva namaz, volim je i zadovoljan sam njome. Da li je grijeh zbog nepoštivanja šerijatskog propisa o odijevanju žene dovoljan razlog za razvod braka?

Jedno osjetljivo pitanje tiče se razvoda. Jedan moj prijatelj bio je u braku sa ženom dvije godine i desila se blaža svađa usljed čega je došlo do teških riječi i on je pustio ženu, ali, kako je on meni rekao, tri puta je ponovio da je pušta, a misleći da je pušta samo jedanput i to bez svjedoka. Na kraju, meni se čini da treba valjda tri mjeseca da prođu.

Kako sam ja razumio, nisu se još razveli papirima (formalnopravno), ali prošlo je oko mjesec dana od ovog događaja, međutim ima naznake kao da se hoće pomiriti i da li je to moguće jer imaju i dijete?

Pitanje je da li su se uopšte razveli ukoliko nisu ispoštovali proceduru od prolaznosti ta tri mjeseca i ako su se razveli da li je moguće da se ponovo vjenčaju, ukoliko ju je on pustio tri puta misleći na to da je pušta samo jednom?

Mora li se talaq uvijek izgovoriti ili postoje situacije gdje je kod Allaha već talaq možda upisan, npr. moj muž je prevrtljiv i kad se naljuti zna mi reći: Idi svojim roditeljima, ili: Šta ću ja s tobom, ili: Nije li ovaj brat možda za tebe? Tako u šali ili ljutnji, mene zaboli i poslije ne znam kako da se ponašam, jesam li još njegova supruga ili sam u iddetu? Ova šala i ljutnja me dovode u nedoumicu.

Imam jedno pitanje: Ako sam rekao svojoj ženi više od tri puta da ide od kuće a to je bilo iz neznanja, to jeste da sam saznao da to nije pohvalno u islamu jer čovjek gubi pravo nad ženom. Isto tako se i ne mogu sjetiti 100 % da li sam rekao manje ili više od 3 puta niti da sam joj rekao precizno da ide od kuće, a i to je bilo u nekoj svađi u kojoj se nisam mogao skroz kontrolisati šta govorim. Znači, ako sam joj rekao to a nisam prije čuo da se gubi pravo nad ženom jer iz neznanja sam joj rekao to, da li je ona meni halal ili haram i šta bih trebao uraditi?

Suprug i ja u braku smo 6 godina, vjenčali smo se odmah šerijatski, a nakon dvije godine sklopili brak pred matičarem. Imamo kćer koja ima 4 godine. Prije pet mjeseci suprug je odlučio da ide u inostranstvo zbog rada i u međuvremenu mi predložio razvod braka radi vjenčanja u inostranstvu, kako bi dobio određene privilegije i putovnicu. Budući da privremeni brak nije dozvoljen i da je dozvoljeno u našoj vjeri višeženstvo, on će sklopiti brak po propisima, a ona je nemuslimanka. Pokrenuli smo postupak za sporazumni razvod u kojem su navedeni neki razlozi za razvod braka, s tim da smo usmeno rekli posredniku o našim namjerama.

Moje pitanje na osnovu ovog jeste: Kakav je šerijatski stav o ovakvom razvodu i da li će nam biti dozvoljeno kad se razvedemo na ovakav način da živimo ponovo zajedno, i da li se trebamo ponovo vjenčati šerijatski, nakon sudskog razvoda?

Na jednoj stranici na internetu sam pročitala fetvu da je tevhid koji se uči kada neko umre novotarija, kao i mevludi i četrdesetnice i godišnjice, i da ne smijemo slijediti novotarije jer one vode u zabludu a zabluda u vatru. Kada je nedavno umrla tetka od mog sada bivšeg muža, bili smo pozvani oboje. Ja sam odbila da pođem, jer sam se bojala Allaha da slijedim novotariju. Nisam znala da će to naljutiti moga muža, inače bih pošla. On me odveo mojima čim se vratio. Shvatila sam da sam pogriješila i da sam naivno postupila, i kada sam pročitala i druge fetve gdje piše da ima učenjaka koji ne smatraju novotarijom navedene stvari, bilo mi je još mnogo teže što sam bila tako nepromišljena i neumjerena. On me zove tek sada nakon četiri mjeseca. Volila bih da pokušamo ponovo, ali ne znam je li nam halal i da li je rok vraćanja supružnika tri mjeseca?

Moj suprug želi razvod i to mi je saopštio neki dan. Razlog mu je, kako reče, da me ne voli. Ja sam pristala na taj njegov zahtjev, jer se iz njegovog ponašanja i riječi vidi da želi da idem što prije. Ono što bih zamolila jeste da budemo dostojanstveni prilikom tog čina, jer nas u svemu Gospodar vidi. Meni je vjera jako bitna, dok moj suprug "šara". Hoće da se razvede po islamu, ali kad je čuo da moram čekati 3 mjeseca (a druga osoba je rekla 40 dana), on bi to mijenjao. Kaže želim da ideš od mene što prije, ne mogu s tobom živjeti. Zamoliću Vas da mi detaljno objasnite iddet, jer ja želim postupiti kako nalaže Allah dž.š.. Koliko traje iddet i koje su moje obaveze tokom tog perioda?

Da li je razvedena žena dužna provesti vrijeme iddeta nakon razvoda, prije sljedećeg braka, ako je brak bio samo građanski, a ne šerijatski?

Upoznala sam jednu sestru koja se trenutno razvodi, pa imam pitanje u vezi njenog razvoda.
Poznajem je tek mjesec dana i ispričala mi je da se još od januara razvodi braka. Muž joj je valjda tad i rekao da ne želi sa njom više da živi, ali koliko ja znam bez ikakvih svjedoka. Ipak još nikad nije napustio njihov zajednički stan. Jedno vrijeme nije htio da napusti stan, govorio je njoj da se ona iseli, mada on dobro zna da kao samohrana majka dvoje djece nije tek tako jednostavno naći stan, a od familije ovdje u ovom gradu ona nema nikoga, jer je rodom iz jednog grada koji je par stotina kilometara daleko odavde. A sad je valjda stavio zahtjev za stan, ali to opet traje dok dođe na red za stan. On ima rodbinu ovdje, ali joj nije poznato zašto on nije prešao kod njih stanovati ako je njoj po islamu već izrekao razvod braka. Ona mu je već par puta predlagala da se on odseli kod svoje rodbine dok ne dobije svoj stan, ali on to nije uradio. Ona pred njim kad je i on u stanu nosi maramu, jer smatra da joj više nije muž, isto tako već od početka ove godine nije više imala odnose sa njim. Kad su djeca ujutro odsutna iz stana, ako je on kod kuće, ona izlazi iz stana (npr. kod prijateljica ili ide u grad), da ne bi sa njim sama bila u stanu. Neki dan je i od njegovog advokata dobila pismo u kojem piše da se njen (bivši) muž isto želi razvesti od nje (ona je podnijela zahtjev na razvod braka). Da li ona već može da upoznaje jednog drugog brata koji bi eventualno želio da je oženi i koji bi čak i njenu djecu prihvatio da žive kod njega zajedno sa njom ako odluče da se uzmu? Ja sam joj rekla da ću ja ići sa njom na sastanke sa tim bratom kad žele da se vide da bi se upoznali radi braka (jer ona nema rodbine ovdje), ali onda sam se na kraju zapitala da li joj je uopšte dozvoljeno da već nekoga upoznaje, budući da njen (bivši) muž još nije izišao iz stana. Znam i sama kao samohrana majka kako je teško nekoga naći za brak kad se ima dijete, pa mi je žao da ona propusti ovu priliku, jer to može i duže vremena trajati dok on napokon nađe stan i iziđe iz stana, a naročito kada joj inat pravi da neće izaći iz stana, a ona nema kuda sa djecom.

Šta u ovom slučaju da učinim? Ja sam joj obećala da ću sa njom da se nalazim sa tim, inšallah, budućim suprugom da se upoznaju, jer se dosad sama nalazila sa njim na javnim mjestima. Ja sam joj obećala da ću ja ići sa njom da ne ide sama, jer nema familije ovdje. Da li će mi biti grijeh da je pratim na njihovim sastancima, jer oni se već neko vrijeme viđaju i telefoniraju svaki dan. Ne znam da li će poslušati moj savjet da se prestane viđati sa tim bratom dok se ne razvede.

Da li je moguće da se slobodan čovjek šerijatski vjenča sa ženom koja već tri godine ne živi sa čovjekom, ali je zakonski (u opštini) još uvijek vjenčana s njim (nije razvedena)?

U vezi sam sa muškarcom koji je oženjen i ima dvoje djece, momentalo su u razvodu braka. Ali oni već 4 godine nemaju nikakve intime. On bi volio da me vjenča šerijatski prije nego što počnemo zajednički život. Šta vi mislite da li može neko ko je u braku da me vjenča šerijatski?

U februaru ove godine napustila me je supruga bez moje dozvole. Ja sam sve veze s njom prekinuo iz nekog revolta, jer mi nije tražila razvod i zbog činjenice da bi se moje javljanje okrenulo na neki neočekivani tok i nemam evo već skoro dva puna mjeseca nikakva kontakta. Zanima me da li pravno i šerijatski sa stanovišta prestajem biti njen suprug nakon šti isteknu tri njena mjesečna pranja, bez da je ona u međuvremenu se pojavila i zatražila od mene razvod braka?

Molio bih Vas da mi odgovorite na slijedeće pitanje, koje je iskrslo u mojim razgovorima sa džematlijama na temu braka u islamu i bračnog života. Ukoliko muž u braku razmišlja o razvodu braka sa suprugom, ali o tome ne govori ili razgovara sa suprugom, tj. ne odlučuje se da iznese tu odluku (iz bojazni, mišljenja okoline, neodlučnosti .. i sl.), ali, ponavljam, o tome razmišlja kao da je u njemu odluka donešena, kako se tretira takva bračna zajednica iz perspektive muža (jer supruga o tome ništa ne zna)? Ukoliko muž donese odluku o razvodu i iznese je pred suprugu da li ona mora odmah da napusti zajedničku kuću ili može ostati period iddeta ili neki drugi period u nadi da će se on predomisliti, pa ukoliko može ostati kakav je tretman te bračne/nebračne zajednice?

Da li je obavezno prije razvoda braka pokušati pomirenje kako je to u hadisima navedeno - pozvati jednog člana porodice sa obje strane i pokušati riješiti probleme? Ko bi trebao to da inicira? Ukoliko supružnici ne žive više zajedno, da li se smatra da njihov brak nije više validan, ili je nužno sačekati 3 mjesečna pranja? Da li je potrebno ponovno šerijatsko sklapanje braka, ukoliko dođe do pomirenja unutar ova 3 mjeseca? Da li IZ u Sarajevu izdaje neko rješenje o razvodu braka, odnosno koji su pravni postupci (kontakti sa IZ) potrebni u ovom slučaju?

Već duže vrijeme tišti me problem u vezi s mojom prošlošću. Nažalost, ne znam da li sam tada ispravno postupila s obzirom na islamske odredbe.

Porijeklom sam iz Bosne, a živim u Njemačkoj. U ljeto 2003. godine upoznala sam mladića koji je također bosankog porijekla. Vjenčali smo se pred matičarem u Njemačkoj.

Već ubrzo došlo je do nastanka problema u braku, koji su iz dana u dan rasli. To se očitovalo u tome što se on nekontrolisano odao alkoholu, te je svu moju usteđevinu potrošio u roku od dva do tri dana. On lično zarađivao je s vremena na vrijema jako malo novca koji nije bio ni blizu dovoljan da pokrije ogromne račune za njegov telefon, a kamo li da podmiri troškove režija i stanarine. Nikada se nije ni potrudio da učestvuje u ovim troškovima, jer je on bolje znao da potroši, a mene je ostavljao sa neplaćenim računima. I tako svaki mjesec. Kada bi u nekoliko mjeseci nešto i kupio, naredna tri mjeseca bi mi zbog toga prigovarao i stavljao mi račun pod nos.

Pored toga, svakodnevno je vršio nada mnom težak psihički teror, a katkada bi me i fizički napadao. O prakticiranju islamskih obaveza ni traga, iako je prije braka na mene ostavio lijep utisak, te sam bila sigurna da je i dobar musliman.

Situacija je dosegla svoj vrhunac kada je zbog svoje bolesne ljubomore stavio mi nož pod vrat, vulgarno me vrijeđajući, te me zaključao u mojoj sobi, lišivši me tako moje slobode i časti.

Razumljivo je i zašto mi se taj čovjek počeo gaditi, pogotovo kada bi pijan došao kući i zahtijevao da ostvari svoje bračno pravo. (Izvinjavam se što sam Vam ovo morala reći.) Ovo je rezultiralo da smo više od godinu dana živjeli u odvojenim prostorijama, jer sam mu uskraćivala fizički kontakt.

Ovo sam navela samo kako bih Vam predočila okolnosti u kojima sam tada živjela.

Sa željom da se on promijeni, trpila sam ovo dvije godine. Nisam više mogla ovo podnositi, jer se situacija stalno pogoršavala, te sam bez njegovog pristanka iselila i predala zahtjev za razvod braka. Brak je nakon godinu i pol pravosnažno raskinut od strane suda u Njemačkoj.

1) Da li je ovaj brak bio sa islamskog gledišta punovažan, s obzirom da se nismo vjenčali u džamiji, već pred matičarem u Njemačkoj. Vjenčanju je prisustvovao i određeni broj muslimana.

2) Koliko ja znam, u islamu ženi nije dozvoljeno da raskine brak. Ona to može tražiti od muža, s tim da on na to pristane pred svjedocima, i to tri puta ponovi. Ovo u mom slučaju nije bilo moguće, jer je on čak i pred sudom odbio razvod, ali je zbog pritiska kojeg su na njega izvršili njegov i moj advokat na kraju pristao. On je u međuvremenu bio krivično osuđen, te je to preinačeno u moju korist, jer je bračni suživot sa osuđenikom za mene bio rizičan. Dakle, razvod nije bio njegova volja. On samo nije imao drugog rješenja. Osim toga, činu razvoda braka nije prisustvovao niti jedan musliman. Da li je, i pored toga, ovaj razvod islamski punovažan?

3) Ni pod koju cijenu ne bih željela s njime ponovo stupiti u bračnu zajednicu. Interesuje me da li sam griješna pred Bogom zbog svojih postupaka? Da li je moj razvod i uskraćivanje fizičkog kontakta grijeh, i da li trebam zbog toga učiniti pokajanje?

Vi ste u jednom ranijem odgovoru kazali: Ako već želite da znate spomenuto pitanje iz čisto edukativnih razloga, onda Vam možemo ukratko reći slijedeće: Ako je žena uvjetovala prilikom sklapanja braka da muž ne može dovesti drugu ženu bez njenog prethodnog odobrenja, taj uvjet se mora ispoštovati. U protivnom, žena ima pravo na razvod braka. Ako to nije uvjetovala, pristanak prve žene je poželjan, ali nije uvjet." Možete li mi objasniti odgovor da žena ima pravo da zahtijeva od muža da se odrekne ženidbe s drugom ženom ako se u Kur'anu kaže: ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda sa jednom ili eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati." Buni me da žena može o tome da odlučuje, s tim da je ipak to objavljeno od Allaha, dž.š., a samim tim i praksa Poslanika, s.a.v.s. Ako možete da na pitanje odgvorite s nekim hadisima, tj. da date primjere je li se to već desilo. Da je poligamija zabranjena po državnim zakonima to mi je jasno.

Upoznala sam momka iz Libana (ja sam bosanka), uzeli smo se šerijatski prije 5 godina. Ja sam odlučila da više ne mogu sa njim i sad imam veliki problem da se razvedem od njega. Moj otac nije prihvatio ovaj brak, a mi ne živimo već dvije i po godine zajedno, i sad imam veliki problem da se rastavim od njega. Šta mogu da uradim, možete li mi pomoći nekako?

Prije 5 godina sam se sudski razvela od svog tadašnjeg supruga. Nismo u kontaktu i živimo na dva različita kontinenta. Razlog zbog kojeg vam se obraćam je da za 3 mjeseca stupam u brak. Zanima me da li je moj razvod punovažeći i sa šerijatskog aspekta i da li se mogu ponovo vjenčati šerijatski? Je li postoji neka posebna procedura u takvim slučajevima?

Da li može suprug da podnese zahtjev za poništenje šerijatskog vjenčanja Medžlisu Islamske zajednice? Da li mu medžlis Islamske zajednice može udovoljiti u tome iako se nije sudski razveo od supruge, a da supruga nije upoznata ni sa podnošenjem zahtjeva, a ni sa poništenjem šerijatskog vjenčanja?

Prijateljica mi se razvodi. Proces razvoda na sudu je u toku, pa nas interesuje da li imaju i neke obaveze prema islamskoj zajednici, kakva je procedura? Trebaju li se i tamo predati papiri za razvod šerijatskog braka?