Da li je obaveza uzeti nasljedstvo

Nasljedstvom se imovina stiče po slovu zakona, a ne voljom ostavitelja. Što znači da svi oni koje je Uzvišeni Allah odredio kao nasljednike kao što su djeca, suprug/a, roditelji i sl., dobijaju nasljedstvo bez obzira da li se ostavitelj s tim slagao ili ne, jer je to Božija odredba. Međutim, potencijalni nasljednik se može dobrovoljno odreći svog nasljednog dijela, pogotovu ako je on imućan, a drugi nasljednici nisu. To će se tretirati kao darovanje nasljednog dijela nasljednika, a ne ostavitelja, drugom nasljedniku. Ono (odricanje/darovanje) treba biti nakon smrti ostavitelja, a ne za njegova života, jer imovina prelazi na nasljednike u času smrti ostavitelja. U konkretnom slučaju ne radi se o naslijeđivanju, već o raspodjeli imovine za života ostavitelja, što je neki oblik darovanja. U tom slučaju roditelj svoju imovinu, prema jednom mišljenju, treba djeci raspodijeliti podjednako, a prema drugom mišljenju sukladno propisima o nasljeđivanju. U svakom slučaju, savjetujemo da se nasljednici dogovore i nagode oko nasljedstva kako ono ne bi bilo uzrok svađa i razmirica, jer su odnosi među rodbinom važniji od imovine i materijalnih dobara.