Podjela imovine
PITANJE
Da li mi možete pojasniti pravo nasljednika u islamu? Imam dvije livade koje su mi ostale u nasljedstvo od mojih roditelja i planirala sam da ih poklonim svom bratu koji živu blizu njih. Međutim, da li mogu to pokloniti bez saglasnosti svoje djece, jer znam da ima ono da smijem upravljati 1/3 svoje imovine, a 2/3 za nasljednike; ne smijem njih odštetiti. Također, buni me i onaj hadis ili predaja (ne znam tačno): "Ti i tvoj imetak pripadate tvom ocu". Sada, da li ja smijem pokloniti to kome hoću, ili ipak moram pitati svoju djecu da li se slažu sa mnom, jer su oni moji nasljednici? Ili, možda, da li je neka od ove dvije predaje derogirana, jer mi malo to sve izgleda konfuzno.
ODGOVOR
Za života, prije smrtne bolesti, osoba može u cijelosti raspolagati svojom imovinom, bilo da je uvakufi ili daruje drugom. Nije obavezna tražiti saglasnost svoje djece ili drugih eventualnih nasljednika za taj svoj postupak. Kada bude na smrtnoj postelji (bolesti), tada može raspolagati s najviše jednom trećinom svog imetka, jer imetak uskoro prelazi u ruke nasljednika. Tada joj nije dozvoljeno uvakufiti, podijeliti ili oporučiti da se podijeli nakon smrti više od jedne trećine imetka, osim ako to nasljednici, koji su punoljetni, dozvole nakon njene smrti, jer je zabrana donesena radi zaštite njihova prava, a oni ga se na taj način odriču. U hadisi-šerifu se prenosi od Sa'd ibn Ebi Vekkasa, r.a., da je rekao: Došao je Vjerovjesnik, a.s., da me obiđe dok sam bio u Mekki, pa sam mu rekao: Allahov Poslaniče, oporučio bih sav svoj imetak. On mi je odgovorio: Ne! Potom sam rekao da hoću polovinu. On je odgovorio: Ne! Trećinu?, pitao sam. Trećinu, a i to je mnogo. Doista, bolje ti je da ostaviš svoje nasljednike imućnim nego siromašnim, da prosjače od drugih". Sa'd je tada imao samo kćerku. (El-Buhari, 2745) (Više v.: A. Tuhmaz, Hanefijski fikh 2/283.)
Značenje drugog hadisa kojeg spominjete (Ti i tvoj imetak pripadate tvom ocu, Ibn Madže i Ahmed) jeste da, ako je otac u potrebi za sredstvom izdržavanja, tj. ako je siromašan, ima pravo (dozvolu) uzeti od djeteta onoliko imetka koliko mu je nužno za izdržavanje. Hadis ne znači da imovina djeteta pripada ocu i da može njome raspolagati bez ograničenja i bez pristanka djeteta.
Prema tome, nema kolizije između spomenutih predaja, nego se one primjenjuju u različitim okolnostima.