Pitanja i odgovori

U jednom džematu se tradicionalno svakog bajrama organizuje bajramsko sjelo, na kome učestvuju volonteri i svi prihodi od sokova i kahve i ćevapa idu u fond za kupovinu džamije. Svaki gost koji dođe i plati ulaz dobiva i kartu koja je označena brojem, tako da kasnije se izvlače ti brojevi kao na tomboli i daju se nagrade.
Kakav je šerijatski stav o ovome. Cilj okupljanja nije tombola, i vjerovatno je cilj više zabavne prirode. Nagrade nisu krupne.

Zanima me koji su uslovi za vjersko vjenčanje, ili preciznije da li se mora biti član Islamske zajednice i ako niste koje i kolike obaveze treba izmiriti da bi ono bilo omogućeno? Imam neka saznanja da treba izmiriti određeni period unazad i jednu godinu unaprijed, što je kad se izračuna polijepa cifra. Da napomenem da moji roditelji s kojima živim redovno izmiruju svoje obaveze. Da li su od ove obaveze, barem u neku ruku, oslobođeni nezaposleni, što bi po mome mišljenju trebali biti, jer se na ovaj način još više sputavaju mladi da stupe u bračnu zajednicu koji se i zbog raznih drugih razloga, mimo spomenutog, teško odlučuju na ovaj korak. Smatram da ovakav stav samo može naškoditi i stvoriti averziju prema Islamskoj zajednici.

Da li je vazifa ista za sve džematlije ili su oni koji su u dijaspori (rade), a familija im živi u Bosni dužni platiti veću sumu od onih koji žive i rade u Bosni? Objasnite kako i zašto?

Moj je did rahmetli, kad se izgrađivala džamija dao koliko je mogao. Sad kada je umro treba li smo donaplatiti 1500 KM za damiju. Toliko su mu oni odredili da on mora dati.
Što se tice vazife on je od 2001. 70 KM plaćao i bilo mu je priznato, priznanice ima. Sad kada je umro mi smo sve te godine od 2001. do 2008. morali 30 KM po godni donaplatiti. Pošto oni koji žive u inostranstvu moraju dati 100 KM, a koji žive ovdje 50 KM. Sad pošto je moj did bio penzioner i živio je kod kćerke davao je 70 KM i oni su njemu to priznali, a nakon smrti ne priznaju više, a kćerka mu normalno plaća vazifu 100 KM. Nije nama zbog para, što smo morali platiti, nego nas samo interesuje je li to ispravno, i ako nije ispravno šta možemo da pokrenemo dalje da ne bi neko drugi u takvu situaciju došao?

Da li članovi izvršnog odbora medžlisa IZ primaju ikakvu nadoknadu za svoj rad?

Kako mogu postati članom IZ? Također Vas molim da mi odgovorite, kako se može imanje uknjižiti na Vakuf?

Da li smo svi članovi IZ-a rođenjem u muslimanskoj porodici ili se posebno učlanjujemo, i da li su i osobe rođene kao muslimani a nisu religiozne prisiljene plaćati članarinu?

Da li u uredbama Islamske zajednice postoji neki stavak koji kaže da ako neko želi biti član Islamske zajednice, treba da plaća članarinu Islamskoj zajednici?

Ako takvo što postoji, šta je sa osobama koje se osjećaju pripadnicima IZ u BiH, a nemaju mogućnosti da plaćaju ovu članarinu? Kakav je njihov status? Šta ako neko neće da plaća - kako mu odgovoriti?

Živim na zapadu i član sam Islamske zajednice u gradu kojem sada živim. Mene interesuje da li griješim ako se ispišem iz jedne zajednice i upišem se u drugu koja se nalazi u drugom gradu, tj. da prestanem biti član u svome gradu i da odem u drugu i tamo se učlanim. Iako znam da se treba biti član u mjestu gdje se boravi, da li bih pogriješio ako to učinim i kako da postupim?

Da li je dozvoljeno učlaniti čovjeka u Islamsku zajednicu ako je druge vjere i još kaže da je ateista? Ponuđeno mu je da pređe na islam, a on kaže da nije spreman, ali ako se učlani on bi da se ukopa u muslimansko greblje.

Ja živim u Holandiji i većina nas plaća ovdje članarinu u našim džematima. Moje pitanje glasi: Da li porodica koja ima više punoljetnih članova plaća članarinu za jedno domaćinstvo ili su punoljtni članovi dužni da plaćaju za sebe? Šta se događa sa osobama koje nikad nisu htjeli ili nisu bili u mogućnosti da plaćaju u slučaju smrtnog slučaja, kakav je tretman IZ za te osobe? Većina ljudi sa kojima se ja družim plaća članarinu i u Bosni i ovdje.

Da li članstvo u inozemstvu važi i za medžlise u BiH? Naime, pojedini medžlisi ne priznaju članstvo u inozemstvu te prisiljavaju džematlije da se iščlane iz naših džemata a da se učlane u svom rodnom kraju iako ne žive tamo.

Moja mama je član IZ dugi niz godina i njene sve uplate su bile u Travniku. Unazad 4 godine živi u Sarajevu, gdje je izrazila želju da se ukopa. Da li će zbog te želje biti eventualnih problema, odnosno da li će biti uzete u obzir uplate na ime članstva IZ u Travniku, te shodno tome priznati određeni troškovi ukopa? Naime, ona je mišljenja da će troškovi ukopa u Sarajevu biti veći nego u Travniku.

Živim u domaćinstvu koje broji 5 članova, članarinu Islamske Zajednice plaća otac koji je zaposlen, mama je nezaposlena, a ja (osoba muškog spola) studiram, sestra mi također studira, dok brat ide u osnovnu školu. Moje pitanje bi bilo da li sam i ja dužan plaćati članarinu IZ?

Čuo sam da u džamijama širom BiH imaju "cjenovnici" po kojima se naplaćuju Hatme i učenje Kur'ana. Pa me zanima da li je taj "cjenovnik" izdala IZ (Islamska Zajednica) ili je to neki cjenovnik koji su izmislili ljudi, jer me zanima kako neko može odrediti cijenu na ajete i po kom osnovu su donijeli cijene za ajete?

Ako je jedna Islamska zajednica u BiH, kako onda mogu biti različite cijene u pokopnim društvima. Sada me prvenstveno zanima kako u Sarajevu "Bakije" naplaćuju 30,00 KM godišnje, a u Tuzli "REVDA" 60,00 KM. Po kojoj osnovi?

Da li je uredu da cijena ukopa umrle osobe na današnjici košta toliko
da je to mnogo i sramotno za Islamsku vjersku zajednicu, barem u BPK kantonu? Cijena gasuljenja mejita, ukopa, prijevoza je visoka, čak i ako se plaća članarina Islamske zajednica. Stalno se ta tema poteže, pa Vas molim da mi Vi odgovorite da li je to realno i pošteno? Ako treba ja ću Vam poslati cjenovnik svih nerealnih ogromnih troškova?

Kažu čovjek uči dok je živ i opet završi kao neznalica. Sa ovim sam
potpuno saglasan. Skoro svakog dana nešto novo saznam o islamu. Ono što sam svojim očima vidio u džamiji u jednom zvorničkom džematu prvo nisam htio povjerovati u to, a nikom ni pričati. Prije 20-tak dana to isto je rekao i jedan efendija na džuma namazu u Linzu. Naime, u pomenutoj džamiji na ulaznim vratima u prostoriju gdje se klanja nalazi se cjenovnik usluga koje čini tamošnji imam. Napamet ne znam pojedinačno ali cijene se kreću od 30 KM do 120-150 KM: hatma, tevhid, sedmina, četeresnica i td. U ovom džematu članarina je 40 KM za2009.; prostiru se sergije, ljudi daju dobrovoljne priloge....Kako se finansira džemat to zna samo nekolicina ljudi, nema transparentnosti. Mene kao običnog građanina ovo iritira toliko da se pitam kuda ide islam sa ovakvim imamima tj. džematskim odborima ili je to sve od IZ BIH. Jednostavno pitam: ŠTA SE POSTIŽE SA KOMERCIJALIZACIJOM VJERE?

Zanima me sljedeće: kako je moguće da u današnje vrijeme, kad se precizno mogu izračunati astronomske pojave poput pomračenja Sunca i Mjeseca, Mjesečeve mjene itd. skoro svake godine nam se dešavaju situacije da ne znamo koliko će trajati ramazan, kad nastupa Bajram i sl. Je li moguće da IZ BiH ne može angažirati institut koji se bavi takvim stvarima da precizno izradi vaktiju-kalendar da nam se ne dešavaju ovakve, po meni, sramotne stvari?

Kako je moguće da se iz prodaje nije povukla sufara 16. izdanje koju je El-Kalem odštampao još 2003. godine. U toj sufari je sporno što je šesta stranica sure JASIN odštampana naopačke. Ovo je zaista nevjerovatno da IZ dozvoli ovakav kolaps. To je skrnavljanje svetog kur'anskog teksta. I nimalo ne ide u prilog ozbiljnog rada IZ. Molim vas ovog puta da poduzmete neku akciju da se prodaja ovakvih sufara povuče sa tržišta.