Kako se reguliše vazifa
PITANJE
Ja i moja supruga živimo zajedno sa mojim roditeljima. Naše domaćinstvo broji 5 članova.
Islamsku zajednicu plaćaju dva člana iz moje porodice. Da li sam dužan plaćati Islamsku zajednicu kao treći član porodice? Kod nas članarina iznosi 60 KM godišnje po osobi, dakle mi izdvajamo 120 KM za godinu dana. Zar nije previše da jedno domaćinstvo plaća 180 KM godišnje? Sada i mene prisiljavaju i ucjenjuju da i ja plaćam istu. Da nije situacija teška i da nije ova kriza to ne bi bio problem, ali nažalost situacija je takva da je previše da izdvajamo toliki novac. Da li postoji neki pravilnik ili neka odredba kojom se može poništiti odluka da članarinu plaćaju sva punoljetna lica? Po mom mišljenju ovo nije dobro ni za nas ni za Islamsku zajednicu jer se ljudi na ovakav način udaljavaju od vjere i Islamske zajednice. Ovo mnogi smatraju pljačkom naroda.
ODGOVOR
Pitanje visine članarine, te koje su osobe i pod kojim uslovima dužne plaćati članarinu ukoliko žele biti savjesni članovi IZ u BiH, nije riješeno na jedinstven i centraliziran način, već je to pitanje u nadležnosti medžlisa IZ, ili džemata u dijaspori, koji shodno svojim mogućnostima i potrebama, odnosno broju džematlija, određuju visinu članarine i uvjete pod kojim se ona plaća. Odluke pojedinih džemata o visini članarine i uvjetima plaćanja ne mogu se poništiti s vrha", jer bi time mnogi džemati bili (samo)ugašeni zbog nemogućnosti izdržavanja. Čini nam se logičnom i pravednom odluka da članarinu plaćaju svi punoljetni muslimani koji rade ili imaju neko drugo stabilno i redovno primanje kojim mogu podmiriti svoje osnovne životne potrebe uključujući i članarinu. I obratno, nepravedno je tražiti od osobe, makar bila i punoljetna, da plaća članarinu ako ne radi i nema nekih drugih redovnih dovoljnih prihoda ili neke druge imovine. Ko objektivno nije u stanju plaćati članarinu nije ni dužan. Allah dž.š. nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti, pa na takvu vrstu zaduživanja (preko mogućnosti obaveznika) nemaju pravo ni ljudi u nadležnim organima koji donose odluke o obavezama muslimana prema Zajednici. S druge strane, članovi džemata koji s poteškoćom izmiruju svoje obaveze u džematu, moraju uložiti dodatni napor ukoliko žele da taj džemat nastavi s radom. U protivnom, doći će do njegovog samogašenja. Za takav slijed događaja svi bi snosili dio odgovornosti.