Da li se mogu za osobu koja je preselila uvakufiti određena sredstva kao i uplatiti vakufnama? I da li se ta vakufnama prema pravu tretira isto kao i za osobu koja je za sebe uplatila za života?

Za vrijeme dok je moj babo bio živ (preselio je prošle godine, da mu se Gospodar svih svijetova smiluje), uvijek je govorio da će jednu njivu u hajr dati ukoliko pokraj te njive se bude pravio put/cesta. Mama me jutros zove i reče da će se stvarno realizovati pravljenje puta, a da će općina platiti naknadu za oduzetu zemlju.

Sad nas zanima da li mi taj novac možemo uzeti od općine i preusmjeriti ga na babino ime za našu lokalnu džamiju ili neku drugu džamiju u izgradnji? Da li će se to jednako vrednovati za našeg babu kao što je imao nijet dati tu zemlju u hajr bez ikakve naknade?

Da li je dozvoljeno iznajmljivati vakufski prostor restoranima koji prodaju alkohol?

Da li mi je grehota i da li ću pogriješiti ako kupim stan u zgradi koja je napravljena na zemljištu srušene džamije prije šezdeset godina i koju je srušila tadašnja vlast i u to vrijeme je nešto malo novca dato Islamskoj zajednici za tu zemlju?

Da li se umjetničko i intelektualno stvaralaštvo, u najširem smislu, mogu uvakufiti?

Za vrijeme dok je moj babo bio živ (preselio je prošle godine, da mu se Gospodar svih svijetova smiluje), uvijek je govorio da će jednu njivu u hajr dati ukoliko pokraj te njive se bude pravio put/cesta. Mama me jutros zove i reče da će se stvarno realizovati pravljenje puta, a da će općina platiti naknadu za oduzetu zemlju.

Sad nas zanima da li mi taj novac možemo uzeti od općine i preusmjeriti ga na babino ime za našu lokalnu džamiju ili neku drugu džamiju u izgradnji? Da li će se to jednako vrednovati za našeg babu kao što je imao nijet dati tu zemlju u hajr bez ikakve naknade?

Da li je dozvoljeno iznajmljivati vakufski prostor restoranima koji prodaju alkohol?

Da li je šerijatski dopušteno iznajmiti vakufski poslovni prostor za potrebe lutrije (kladionice)?

Nekad davno je jedan džematlija uvakufio parcelu zemlje na korist džematu. Sada ona služi kao pašnjak. Javila se ideja kod jednog broja džematlija da se na njoj izgradi poligon za fudbal gdje bi omladina održavala turnire, ali se jedan broj džematlija protivi toj ideji zbog pojava i djela koja obično prate turnire (turniri za novčanu nagradu, konzumiranje alkohola, psovke, tj. više loših nego dobrih strana. Da bi bilo još gore, drugi broj džematlija koji su protiv, prijete, ako dođe do izgradnje poligona, odlaskom (otcjepljenjem) u drugi džemat. Stoga vas molimo da nam date adekvatno rješenje sa šerijatskog aspekta, kako ne bi došlo do cijepanna džemata (koji je inače mali).

Trebao bih odgovor na jedno pitanje, pa ako možete da mi odgovorite.
Naime, radi se o vakufskoj parceli koju je zvanična IZ prodala prije trideset godina. Kupac je izmirio traženi iznos. Napravljen je interni ugovor, a prepis vlasništva nije obavljen. U ratu je ugovor izgorio. Jedini živi svjedok ove transakcije je tadašnji glavni imam koji je dao izjavu o navedenoj prodaji. Dotični kupac je u prilici da sada traži da mu se navedena parcela ustupi, te da se i ozvaniči njegovo vlasništvo nad njom. Kupac je platio, a vakuf je vakuf! Nisu bili u pravu oni što su prodavali, ali šta sad!? U poziciji sam da jednu ili drugu stranu moram pravdati, a ne usuđujem se biti taj koji će u ovoj uzburkanoj situaciji postupiti po svom mišljenju, već tražim mišljenje kompetentnije osobe. Ne mislim da je ovaj slučaj usamljen, jer se vakufska imovina nemilice prodavala, stoga treba imati fetvu za rješavanje ovakvih slučajeva.

Može li mutevelija dati odobrenje da čovjek na vakufskoj parceli napravi kuću, naročito kada se radi o čovjeku koji nikada nije ušao u džamiju?

U naše džematsko mezarje je jedan efendija ušao sa svojim dvorištem i garažom i sada bi želio i da to sprovede kroz papire. Stoga vas molim za odgovor na pitanje ko ima pravo da mu daje u trajno vlasništvo vakufsku zemlju, i da li isti može da na toj zemlji gradi kuću?

Da li je ispravan sljedeći postupak: dvoje odrasle hodžine djece, koji imaju vlastita primanja, stanuju u vakufskim prostorijama bez naknade, samo na osnovu toga što su hodžina djeca?

Kakav je stav o davanju na korištenje vakufske zemlje mjesnom imamu bez novčane naknade. Interesuje me da li je ispravno tako uraditi. Ako uzmemo u obzir da ja neko dao u hajr i očekuje nagradu na Ahiretu od toga što je uvakufio, bilo da je to plaćanje jednog računa za struja od tih para i sl. Ovo govorim iz razloga da ne bismo pravili greške ubuduće te da li ispravno postupamo. Ja razumijem da će se i mjesni imam okoristiti, ali vakuf je vakuf.

Ako je u pitanju vakufska šuma, siječe kako ko hoće, a za potrebe džamije drvo se nabavlja na tržištu.

Kod nas je čovjek uzeo u zakup vakufsku parcelu da koristi plodove, a on je dio pod voćnjakom sve iskrčio. Kada sam ja (koji sam tu parcelu uvakufio) ustao protiv toga, dobio sam odgovor da sam izgubio sevap i da nisam dao parcelu u ime Allaha, jer ako sam dao u ime Allaha, nemam pravo govoriti, a onaj koji je uzeo u zakup može raditi šta god hoće?!

Zbog incidenta u našem džematu hoću da pitam je li dozvoljeno tražiti (uzeti) pare koje su date u vakuf? Radi se o skupljanju para za objekat.

Na koliko se godina vakufska zemlja može dati na korištenje, i da li osoba koja koristi tu zemlju može zabraniti prolazak (i ako se preko te zemlje i prije prolazilo) bez obzira što je to jedini put do nečije zemlje?

Mogu li se džematlije dogovoriti da daju vakufsku parcelu u put radi svojih parcela, tako da oni imaju parcele i put, a vakufska parcela se pretvori u put?

Imamo vakufsku parcelu pored rijeke, potpuna ravan. Kada je data u vakuf, bila joj je površina 8 duluma, a sada je sišla na 5 duluma. Kada sam ustao protiv toga, dobio sam odgovor: To je nas svih, možemo uzeti koliko hoćemo"..