Već duže vrijeme slušam osobe koje tvrde da su nama svijeće zabranjene. Radi se u ovom slučaju o svijećama koje koristim kao osvježivač prostora i koristim ih isključivo u tu svrhu. Molim Vas da mi vi odgovorite da li je to tačno?

Imam 20 godina, relativno normalan život, porodicu, krov nad glavom, zdravlje, da ne nabrajam dalje, međutim, odnedavno se osjećam nekako odsutno, bezvoljno, nemam volju ni da ustanem i idem na fakultet. Postajem nestrpljiva zbog nečeg za šta ne znam ni da li će doći, a nadam se da ako Bog da hoće. Možda će zvučati i čudno ali u sebi imam toliko ljubavi koju bih voljela da dam nekome, ali se plašim da se neće naći niko za mene ili da će me ostaviti (iako dosad nisam ni imala nikoga, naravno, rano je još) a ja želim da, kad i ako budem s nekim, da to bude do kraja, jedna osoba do kraja života... Ne znam kako da se oslobodim tog straha. Plašim se da neću postići u životu ono što želim, a ambiciozna sam djevojka. U zadnje vrijeme sanjam ružne snove, sjećam se tri ružna sna u proteklih par dana. Prva dva su bila strašna, ali sam u njemu izašla kao "pobjednica", znam da ne valja pričati pa neću nastavljati dalje. Međutim, ono što me ponukalo da napišem ovaj e-mejl jeste moj sinoćnji san koji je bio odvratan u najmanju ruku. Ne želim pričati detalje, ali pitam se da li je moguće da je takvo nešto odvratno usađeno u meni, da li sam ja loša osoba, ili ima veze s nekom podsvijesti to što sam sanjala ili je to san od šejtana i nema veze sa onim ko sam ja, šta sam i sa mojom psihom. Da li se poigrava sa mnom? Zbunjena sam. Mislim da ću se ovih dana javiti psihologu da njega upitam za mišljenje oko ovih stvari (i još nekih drugih o kojima ovdje nema potrebe govoriti), jer ih ne želim nikome pričati da ih ne bih zabrinjavala ili da ne bi pomislili da sam luda, čudna, da dramim i sl. Zanima me Vaše mišljenje je li u redu ako ispričam ružne snove psihologu koji to ne bi širio, dakako. Vjerujem da je u redu i sa vjerske strane potražiti pomoć. Jednostavno neću nikog da zamaram time, a želim s nekim porazgovarati o svemu. Ako po islamu nije u redu moja nakana, voljela bih da mi kažete šta mi je činiti, zato sam Vam se i obratila.

U vožnji sam zgazila goluba. Izbjegavala sam ga, i pokušala da ga ne povrijedim ali nisam uspjela. Bio je na cesti i nije pomjerao. I pregazila sam ga. Mnogo mi je žao zbog toga pa da li mi možete pomoći kako da sebi olakšam i da li je to grijeh?

Da li je po islamu dozvoljeno držanje mačke zbog hobija tj. zbog ljubavi prema njima radi igranja i maženja sa njima jer kod nas nema miševa ni bilo kakvih štetočina?

Moje pitanje je u vezi hadda, znamo da je za zinaluk kamenovanje ako je udat ili oženjen, neoženjen 100 udara bičem, za krađu odsjecanje ruke, za pijenje alkohola čini mi se 80 udara bičem itd. Zanima me šta je hadd za neopravdano izostavljanje posta mjeseca ramazana?

Da li mi možete reći koja su to djela za koja je propisana smrtna kazna u islamu?

Ukoliko osoba namjerava da učini grijeh svjesno, ali ga ne učini, ne zato što je odustala, već zato što joj situacija nije dozvoljavala da počini taj grijeh, da li je počinila grijeh samim htijenjem/namjerom, ili taj grijeh ne postoji niti je upisan, jer nije ni učinjen? U ovom slučaju situacija nije dozvolila činjenje tog grijeha, a ne odsutajanje onoga koji je grijeh htio počiniti. Molim Vas za odgovor.

Da li je lijeganje kasno haram ili mekruh? Često vikendom znam ostajati budan do kasno i navijem sat da se probudim na sabah ali nekada prespavam. Prije sam znao i činiti dovu da se probudim na sabah namaz ali evo od sada ću pokusati lijegati ranije. Moje pitanje je da li je ovo sto sam činio haram ili mekruh?

Čovjek stalno griješi, šta je najbolje raditi kada se zgriješi pored molbe Allaha, dž.š., za oprost i učenja tevbe? Ja imam u ilmihalu tevbu, da li je to univerzalna tevba ili postoji još neka ili kako se tevba izgovara? Ima li još nešto što je dobro raditi da mi Allah, dž.š., oprosti grijehe, inšallah!?

Čovjek stalno griješi, šta je najbolje raditi kada se zgriješi pored molbe Allaha, dž.š., za oprost i učenja tevbe? Ja imam u ilmihalu tevbu, da li je to univerzalna tevba ili postoji još neka ili kako se tevba izgovara? Ima li još nešto što je dobro raditi da mi Allah, dž.š., oprosti grijehe, inšallah!?

Pošto imami često na dženazama kažu kako Allah neće oprostiti grijehe koje smo počinili prema drugim ljudima zanima me da li osobi koja ima nekih grijeha prema drugim osobama mogu na Sudnjem danu prevagnuti njegova dobra djela, odnosno može li takva osoba ući u Džennet bez halala oštećene osobe?

Imam 19 godina, i u vezi sam 3 godine. Od malih nogu sam rasla u ne baš toliko islamskom okruženju, ali sam stekla određeno znanje. Klanjala sam ponekad, postila ramazan, i u džamiju odlazila samo za vrijeme ramazana.

Prije 6 mjeseci momak mi je otišao za poslom u inostranstvo, i otada klanjam svaki dan, što mi je "odjednom" došlo, hvala Allahu. Također, odlazim u džamiju po mogućnosti, i član sam raznih islamskih udruženja u mom mjestu. To me održalo. Poslije ovog uvoda, želim Vas pitati, da li se prima moje pokajanje kod Allaha sada, iako sam počinila blud dok nisam imala dovoljno znanja da je to veliki grijeh u islamu? I da li mi sada, po određenim hadisima, slijedi kazna ukoliko se kasnije udam za momka, što inšallah planiramo, jer smo počinili blud prije braka? I da li je dozvoljeno šerijatsko vjenčanje nakon toga, jer smo prvi momak i djevojka jedno drugom? I još nešto, budući da želimo, inšallah, uskoro da se uzmemo, da li je uredu takav brak jer on planira još neko vrijeme da radi tamo, a ja studiram ovdje?

Muslimanka sam, i do sada sam počinila nekoliko većih grijeha. Prije braka sam, kao i sva današnja omladina, živjela nemoralan život. Izlazila sam sa raznim muškarcima, grlila se, ljubila, upoznala svog muža s kojim sam, također, sve to radila. Čak sam počinila s njim i blud ali mi je bio prvi muškarac s kojim sam imala spolni odnos. Zatim sam se udala za njega i sve je bilo dobro dok ja nisam u trećoj godini braka počinila blud, znači samo jednom otkako sam u braku. Njemu sam to sve priznala, i on mi je to sve hvala Bogu oprostio tj. dao mi još jednu šansu. Naravno, ja sam tek tad shvatila koliko sam čitav život griješila, a posebno nakon tog počinjenog grijeha. Iskreno se kajem za sve grijehe i želim da postanem prava muslimanka. Počela sam da klanjam svaki namaz i takođe želim da se pokrijem i da se u potpunosti pokajem za sve svoje grijehe. Ima li za mene oprosta?

Počinio sam dosta puta krađu i to nekim meni bliskim ljudima. Stid me je i sram. Kajem se i želim da im svima sve vratim što sam im ikada uzeo. To neću moći odmah, ali kako šta budem mogao tako ću im vraćati, ako Bog da. Recite mi da li je to dovoljno, vratiti nekome ono što si mu otuđio i zatražiti halala, ili treba još nešto? Da li se prema meni treba izvršiti kur'anska kazna? Kakva je ona?

Moje pitanje je hipotetičko, ali ovako: ako osoba koja nije bila u namazu i ostalim Allahovim, dž.š., farzovima, sazna da je teško bolesna, ali neće umrijeti barem još 10 godina recimo, i odmah se pokaje kad sazna za bolest, a ima još recimo 10-tak godina života po nekim medicinskim procjenama, da li se kasno pokajala Allahu, dž.š.? Jer čini mi se da se pokajanje ne prima pred smrt. E sad, da li je saznanje o smrtnoj bolesti pred smrt pokajanje ili nije, i prima li se ovo pokajanje i usmjeravanje na Pravi put? Molim vas da ovo pitanje ozbiljno pročitate i da mi ozbiljno odgovorite jer ne daj Bože može biti potrebno.

Da li je licemjerno da čovjek kojem su ljekari ustanovili neizlječivu bolest sad izvrši pokajanje i pokuša biti vjernik, a postoji sumnja da li bi to uradio da je potpuno zdrav?

Da li će pijanac kojeg zadesi smrt u trenutku konzumiranja alkohola, bludnik kojeg zadesi smrt u trenutku bluda, i kradljivac kojeg smrt zadesi u trenutku krađe, ikada ući u džennet?

Kako postupiti u slučaju kada se osoba koja se spori sa drugom, u nedostatku drugih dokaza, zakune i stavi ruku na Kur'an da je istinito ono šta tvrdi, dok to druga osoba, iz svojih razloga, odbije učiniti? Kakav je status tih osoba i kako da postupi treća strana prema njima?

Smatra li se zakletvom ako se čovjek zakune Allahom dž.š. u mislima, dakle ne izgovori se zakletva?

Za puno svojih pogleda se krivim i često činim istigfar, pa onda smišljam neke "formule" u glavi kad trebam reći dva, tri puta estagfirullah, pa šta još dodati itd. To me opterećuje, pa Vas molim za savjet. Ne gledam ženama stidna mjesta, obline i slično, već onako generalno nekada pogledam u lice, ali i tad osjetim neku krivicu i grižnju savjesti.