Pokajanje u neizlječivoj bolesti

PITANJE

Da li je licemjerno da čovjek kojem su ljekari ustanovili neizlječivu bolest sad izvrši pokajanje i pokuša biti vjernik, a postoji sumnja da li bi to uradio da je potpuno zdrav?

ODGOVOR

U hadisu se navodi da se pokajanje (teoba) prima sve dok čovjeka ne spopadnu smrtne muke i duša pođe izlaziti iz tijela. U tom času više nema pokajanja, kao što se desilo s faraonom koji je ustvrdio da vjeruje u ono u šta vjeruje Musaov, a.s., narod u času kada se počeo utapati u moru, ali je tada bilo kasno. Prije toga časa, treba iskoristiti sve mogućnosti i prilike, pa i onu koju nudi i pruža saznanje o nekoj teškoj bolesti, za pokajanje zbog učinjenih grijeha i traženje oprosta i milosti od Uzvišenog Allaha. Ovu mogućnost koja se proteže sve do nastupa smrtnih muka niko ne može sužavati i uskraćivati bilo kome. Možda Uzvišeni upravo preko te bolesti i saznanja o njoj pruža posljednju priliku dotičnoj osobi da se pokaje. O iskrenosti i primanju pokajanja odlučuje Uzvišeni Allah, i nije naše da se u to miješamo. Naše je samo da bodrimo ljude da se što prije pokaju zbog grijeha i da ne čekaju zadnji čas za pokajanje, jer ga možda i ne dočekaju. Uz to, odgađajući pokajanje, čovjek gomila grijehe za koje treba odgovarati, a ne zna se da li će Uzvišeni i za koje grijehe pokajanje primiti.