Zatim učini sedždu na način da su ti čelo, nos, otvoreni dlanovi obje ruke, koljena i nožni prsti na zemlji!
Sunnet je sedždu učiniti na sedam dijelova tijela: licu, dlanovima, koljenima i nogama (nožnim prstima).[1]
El-Buhārī i Muslim prenose od Ibn ‘Abbāsa, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Naređeno mi je da činim sedždu oslanjajući se na sedam dijelova tijela: lice (pokazao je na nos), ruke (dlanove), noge (koljena) i nožne prste te da pri tom ne skupljam svoju odjeću ili kosu.“[2]
Muslim bilježi da je ‘Abbās ibn ‘Abdu-l-Mutallib čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: „Kada rob čini sedždu, sedždu s njim čine i sedam dijelova tijela: njegovo lice, dlanovi, koljena i stopala.“[3]
Neka ti glava na sedždi bude između dlanova, a ispružene prste ruku usmjeri prema kibli!
Sunnet je na sedždi spustiti dlanove blizu ušiju a prste usmjeriti prema kibli.[4]
Et-Tahāvī, El-Bejhekī i ‘Abdurrezzāk bilježe da je Vāil ibn Hudžr, r.a., rekao: „Vidio sam Allahovog Poslanika, a.s., kako na sedždi drži ruke blizu svojih ušiju.“[5]
Et-Tirmizī u hasen-sahīh-hadisu prenosi da je Ebū Ishāk upitao Berrā'a ibn ‘Āziba, r.a.: „Gdje je Allahov Poslanik, a.s., držao svoje lice na sedždi?“ Odgovorio je: „Između svojih dlanova.“[6]
Imam Ahmed u sahīh-hadisu bilježi od Vāila ibn Hudžra, r.a., da bi Allahov Poslanik, a.s., na sedždi glavu držao između dlanova.[7]
Postoje i drugi hadisi koji govore o tome da se dlanovi na sedždi drže blizu ramena. Et-Tahāvī smatra da oni koji podižu ruke blizu ramena kada izgovaraju početni tekbir na isti način trebaju držati dlanove blizu ramena i na sedždi, dok bi oni koji ruke podižu do ušiju kod početnog tekbira trebali na sedždi dlanove držati na isti način blizu ušiju. To znači da bi dlanovi na sedždi trebali biti pozicionirani na isti način kao kod početnog tekbira.[8]
Stav da glavu na sedždi treba držati između dlanova, a prste blizu ušiju zastupali su: Ebū Hanīfa, Ebū Jūsuf, Muhammed eš-Šejbānī i sljedbenici hanefijskog mezheba.[9]
Za razliku od ruku‘a, na sedždi je sunnet ispružene prste ruku držati skupljene jedan uz drugi i usmjerene prema kibli.[10]
Ibn Hibbān, Et-Taberānī, El-Hejsemī i El-Bejheki prenose od Vāila ibn Hudžra, r.a., da bi Allahov Poslanik, a.s., na ruku‘u prste na rukama raširio, dok bi ih na sedždi skupio.[11]
Ibn Huzejme i El-Hākim bilježe od Vāila ibn Hudžra, r.a., da bi Allahov Poslanik, a.s., na sedždi držao prste (otvorenih dlanova) skupljene (jedan uz drugi).[12]
Ibn ebi Šejbe prenosi od En-Nāfī‘a da je ‘Abdullāh ibn Omer, r.a., rekao: „Kada neko od vas čini sedždu neka svoje ruke okrene prema kibli jer i one čine sedždu zajedno s licem.“[13]
El-Bejhekī bilježi da je Berrā' ibn ‘Āzib, r.a., rekao: „Allahov Poslanik, a.s., bi na sedždi spuštao ruke na zemlju, a dlanove i prste okretao je prema kibli.“[14]
Ako si muško podlaktice nemoj držati na zemlji nego ih podigni i odmakni od tijela, a ako si žensko podlaktice drži na zemlji uz tijelo!
Muškarcima je na sedždi sunnet podignuti podlaktice sa zemlje i odmaknuti ih od tijela.[15]
El-Buhārī i Muslim prenose od ‘Abdullāha ibn Mālika ibn Buhajne, r.a., da bi Allahov Poslanik, a.s., na sedždi odmakao svoje ruke od tijela tako da bi mu se vidjela bjelina ispod pazuha.[16]
Muslim bilježi od Majke vjernika, Mejmune, r.a., da bi Allahov Poslanik, a.s., na sedždi toliko raširio ruke da bi malo janje moglo proći ispod njega.[17]
El-Buhārī i Muslim prenose od Enesa ibn Mālika, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Izravnajte svoje tijelo na sedždi. Nemojte svoje podlaktice položiti na tlo kao što to čini pas (kad leži).“[18]
Et-Tirmizī bilježi da je Ebū Humejd, r.a., rekao: „Kada bi Allahov Poslanik, a.s., učinio sedždu na tlo bi spustio svoj nos i čelo, odmakao bi ruke od bokova, a dlanove bi stavio naspram ramena.“[19]
El-Buhārī bilježi od Ebū Humejda, r.a., da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s., činio je sedždu ne spuštajući svoje podlaktice na tlo i ne pripijajući ih uz tijelo.“[20]
Ebū Dāvūd prenosi od Ahmera ibn Džez‘a da je kazao: „Allahov Poslanik, a.s., bi na sedždi toliko razmakao ruke od bokova da bi nam ga bilo žao zbog toga.“[21]
Žena će, s druge strane, na sedždi spustiti svoje podlaktice na tlo i neće ih odvajati od tijela kao što to čine muškarci, a stomak će priljubiti uz bedra, jer je to najčednije (skrivenije) za nju.[22]
‘Abdurrezzāk i Ibn ebī Šejbe prenose da je hazreti Alija, r.a., rekao: „Žena će se na sedždi skupiti i spojit će stegna.“[23]
Čuveni tabi‘īn ‘Atā‘ kaže: „Na sedždi (žena) treba ruke držati blizu tijela, stomakom i grudima bi trebala pritisnuti svoja stegna i skupiti se onoliko koliko može.“[24]
‘Abdurrezzāk prenosi da je Ibrāhim en-Neha‘ī rekao: „Ženi je naređeno da na sedždi podlaktice i stomak priljubi uz bedra i da ih ne odvaja od tijela kao što to čini muškarac, da ne bi podigla zadnji dio tijela.”[25]
Ako si muško na sedždi stomak odmakni od bedara, a nožne prste podvij i usmjeri prema kibli!
S druge strane, muškarcima je na sedždi sunnet da odvoje stomak od bedara te da nožne prste podviju i usmjere prema kibli.[26]
Ebū Dāvūd prenosi da je Ebū Humjed, r.a., rekao: „Kada bi Allahov Poslanik, a.s., učinio sedždu razmakao bi bedra jedno od drugog i ne bi se stomakom oslanjao na njih.“[27]
El-Buhārī bilježi da je Ebū Humejd es-Sa‘īdi, r.a., rekao: „Ja sam namaz Allahovog Poslanika, a.s., bolje zapamtio od vas. Vidio sam ga...kada bi činio sedždu, stavljao bi svoje ruke ne sterući ih (ne spuštajući podlaktice na tlo), niti ih je stiskao uz tijelo, a vrhove nožnih prstiju okretao je prema kibli...“[28]
Kada se smiriš na sedždi izgovori: Subhāne Rabbije-l-a‘lā najmanje tri puta!
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: „Slavi ime Gospodara svoga Uzvišenog.“[29]
Većina islamskih učenjaka smatra da je sunnet na sedždi proučiti: Subhāne Rabbije-l-a‘lā najmanje tri puta[30] na osnovu hadisa kojeg bilježe Ebū Dāvūd, Ed-Dārimī, Ibn Mādže, Ibn Huzejme, Et-Tahāvī, El-Bejhekī i drugi da je ‘Ukbe ibn ‘Amir, r.a., rekao: „Kada je objavljen ajet: 'Fe sebbih bismi Rabbike-l-‘azīm'[31], Allahov Poslanik, a.s., je rekao: 'To činite na ruku‘u.' A kada je objavljen ajet: 'Sebih isme Rabbike-l-a‘lā'[32], Vjerovjesnik, a.s., je rekao: 'Tako postupite na sedždi.'“[33]
Ebū Dāvūd, Et-Tirmizī, Ibn Mādže i drugi prenose od ‘Abdullāha ibn Mes’ūda, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada neko od vas učini ruku‘ i na ruku‘u izgovori: 'Subhāne Rabbije-l-‘azīm' tri puta, upotpunio je ruku‘, a to je neophodni minimum; a kada učini sedždu i na njoj izgovori: 'Subhāne Rabbije-l-a‘lā' tri puta, upotpunio je sedždu, a to je neophodni minimum.“[34]
Kod učenja Subhāne Rabbije-l-a‘lā na sedždi važe ista pravila kao i kod učenja Subhāne Rabbije-l-‘azīm na ruku‘u.[35]
Zatim izgovori tekbir, podigni glavu sa sedžde i sjedni ispravljenih leđa!
Spomenuli smo da je sunnet izgovoriti tekbir prilikom svakog spuštanja i podizanja u namazu.[36]
‘Abdullāh ibn Mes‘ūd, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi izgovorio tekbir kad god bi se podigao, spustio, ustao i sjeo. Tako su postupali Ebū Bekr, Omer i Osman, r.a.“[37]
S obzirom na to da je i druga sedžda u namazu farz kao i prva, podizanje nakon prve sedžde u sjedeći položaj i odlazak na drugu sedždu su također farz.[38]
Muslim prenosi od hazreti Aiše, r.a., da je rekla: „Kada bi se (Allahov Poslanik, a. s.) podigao sa prve sedžde ne bi učinio drugu sedždu dok se ne bi u potpunosti ispravio sjedeći...“[39]
El-Buhārī bilježi da je jedne prilike Allahov Poslanik, a.s, podučavao jednog ashaba kako se klanja namaz, pa mu je između ostalog rekao: „...zatim učini sedždu tako da se na njoj potpuno smiriš; onda se uspravi na sjedenje tako da se na njemu potpuno umiriš; zatim se spusti ponovo na sedždu tako da se na njoj potpuno umiriš i tako čini čitav svoj namaz.“[40]
Et-Tirmizī u hasen-hadisu prenosi od Rifā‘a ibn Rāfi‘a, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., poučavajući nekog ashaba klanjanju namaza rekao: „...a zatim učini sedždu i na sedždi se umiri. A potom sjedni i umiri se sjedeći...“[41]
Iz knjige: Duranović E. i Ljevaković-Subašić S. (2020). Namaz u islamskoj tradiciji Bošnjaka. Sarajevo: Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka.
_______________________________
[1] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 58.
[2] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 809, str. 548; Muslim, Sahīh..., hadis br. 490, str. 354.
[3] Muslim, Sahīh..., hadis br. 491, str. 355.
[4] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 60.
[5] ‘Abdurrezzāk, El-Muṣannef..., tom 2, hadis br. 2948, str. 175; Et-Tahāvī, Šerḥ ma‘ānī..., tom 1, hadis br. 1532, str. 257; El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2692, str. 160; En-Nīmevī, Āsār es-sunen..., hadis br. 438, str. 170. Imam En-Nīmevī navodi da je ovaj hadis sahīh.
[6] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 270, str. 23. Et-Tirmizī navodi da je ovaj hadis hasen-sahīh-garib.
[7] Ahmed ibn Hanbel, Musned..., tom 31, hadis br. 18844, str. 138-139. Hadis je sahīh.
[8] Et-Tahāvī, Šerḥ ma‘ānī..., tom 1, str. 257.
[9] Et-Tahāvī, Šerḥ ma‘ānī..., tom 1, str. 257.
[10] Es-Semerkandī, Tuhfetu..., tom 1, str. 135.
[11] Ibn Belbān el-Fārisī, Sahīh Ibn Ḥibbān..., tom 5, hadis br. 1920, str. 247-248; Et-Taberānī, El-Mu‘džem el-kebīr..., tom 22, hadis br. 26, str. 19; El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2695, str. 162. El-Hejsemī kaže da je ovaj hadis hasen. Vidi: El-Hejsemī, Medžme‘u ez-zevāid..., tom 2, hadis br. 2807, str. 268-269.
[12] Ibn Huzejme, Sahīh..., tom 1, hadis br. 642, str. 324; El-Hākim, El-Mustedrek..., tom 1, hadis br. 829, str. 338. El-Hākim tvrdi da je ovaj hadis sahīh prema Muslimovim uvjetima i Ez-Zehebī se slaže s njim.
[13] Ibn ebī Šejbe, El-Muṣannef..., tom 2, predanje br. 2728, str. 491.
[14] El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2696, str. 162.
[15] Eš-Šurunbulālī, Imdād ..., str. 274.
[16] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 807, str. 547; Muslim, Sahīh..., hadis br. 495, str. 356.
[17] Muslim, Sahīh..., hadis br. 496, str. 357.
[18] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 822, str. 553-554; Muslim, Sahīh..., hadis br. 493, str. 355.
[19] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 269, str. 22. Et-Tirmizī navodi da je ovaj hadis hasen-sahīh.
[20] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari ..., tom 1, str. 553.
[21] Ebu Davud, Sunen...., tom 2, hadis br. 898, str. 103.
[22] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 62.
[23] ‘Abdurrezzāk, El-Muṣannef..., tom 3, hadis br. 5072, str. 138; Ibn ebī Šejbe, El-Muṣannef..., tom 2, predanje br. 2793, str. 504.
[24] ‘Abdurrezzāk, El-Muṣannef..., tom 3, predanje 5069, str. 137.
[25] ‘Abdurrezzāk, El-Muṣannef..., tom 3, predanje 5071, str. 138.
[26] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 60-61.
[27] Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 734, str. 14.
[28] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 828, str. 557.
[29] Kur'an, El-A‘lā, 1.
[30] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 62.
[31] Kur'an, El-Vāki‘a, 74. „I slavi ime Gospodara svoga Uzvišenog.“
[32] Kur'an, El-A‘lā, 1. „Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg.“
[33] El-Džārūd, Musned Ebī Dāvūd et-Tajālisī..., tom 2, hadis br. 1093, str. 342-343; Ed-Dārimī, El-Musned..., hadis br. 1443, str. 332. Ibn Mādže, Sunen..., tom 1, hadis br. 853, str. 476; Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 867, str. 88; Ebū Ja‘lā el-Mevsīlī, Musned Ebī Ja‘la..., tom 3, hadis br. 1738, str. 279; Ibn Huzejme, Sahīh..., tom 1, hadis br. 670, str. 334; Et-Tahāvī, Šerḥ ma‘ānī..., tom 1, hadis br. 1413, str. 235; Ibn Belbān el-Fārisī, Sahīh Ibn Ḥibbān..., tom 5, hadis br. 1898, str. 225; Et-Taberānī, El-Mu‘džem el-kebīr..., tom 17, hadis br. 889, str. 321-322; El-Hākim, El-Mustedrek..., tom 1, hadis br. 821, str. 335; El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2555, str. 122. Imam ‘Ālī el-Kārī bilježi da je En-Nevevī za ovaj hadis rekao da je hasen. Vidi: El-Kārī, Mirkāt el-mefātīh..., str. 555; En-Nīmevī, Āsār es-sunen..., hadis br. 424, str. 165-166. Imam En-Nīmevī navodi da je ovaj hadis hasen. El-Hākim navodi da je sahīh.
[34] Ibn Mādže, Sunen..., tom 1, hadis br. 856, str. 477; Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 884, str. 97; Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 260, str. 13.
[35] Vidi poglavlje knjige o učenju na ruku‘u.
[36] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 45-46.
[37] Ahmed ibn Hanbel, Musned..., tom 6, hadis br. 3660, str. 174; Ed-Dārimī, El-Musned..., hadis br. 1383, str. 320-321; Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 253, str. 5; Et-Tirmizī navodi da je ovaj hadis hasen-sahīh.
[38] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 62.
[39] Muslim, Sahīh..., hadis br. 498, str. 357-358.
[40] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 793, str. 535-536.
[41] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 301, str. 56-57.
