Sjedenje na kraju namaza

Ettehijjātu lillāhi ves-salāvātu vet-tajjibātu, esselāmu `alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullāhi ve berekātuhū, esselāmu `alejnā ve `alā ibādillahis-salihīn.

Ešhedu en lā ilāhe illellāh, ve ešhedu enne Muhammeden `abduhū ve resūluhū.

(Napomena: prilikom izgovora riječi lā ilāhe prsti desne ruke se skupe u šaku i podigne se kažiprst koji se spušta poslije izgovora riječi illellāh.)

Allāhumme salli `alā Muhammedin ve `alā āli Muhammed,

kemā sallejte `alā Ibrāhīme ve `alā āli Ibrāhīm,

Inneke hamīdun medžīd.

Allahumme bārik `ala Muhammedin ve `alā āli Muhammed,

kemā bārekte `alā Ibrāhīme  ve `alā āli Ibrahīm,

Inneke hāmidun medžīd.

Rabbenā ātinā fi-d-dunjā haseneten ve fil-āhireti haseneten vekinā `azāben-nār.
Rabbenagfir lī ve li vālidejje ve lil-muminine jevme jekumul-hisāb.

Es-selāmu ʿalejkum ve raḥmetullāh.

Allāhumme ente-s-selāmu ve minkes-selāmu, tebārekte jāzel-dželāli vel-ikrām.

Nemoj sjediti na petama (osim ako iz opravdanog razloga nisi u mogućnosti drukčije)!

Mekrūh[1] je sjediti na petama između dvije sedžde, na prvom i na posljednjem sjedenju u namazu.[2]

Et-Taberānī u El-Kebīru, El-Bejhekī i El-Hākim prenose od Semure ibn Džunduba, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., zabranio ika‘u[3] u namazu.[4]

Et-Tirmizī i Ibn Mādže bilježe od hazreti Alije, r.a., da mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „O Alija, želim ti ono što želim samom sebi i ne želim ti ono što ne želim ni samom sebi. Ne sjedi na petama (ika‘a) između dvije sedžde.“[5] U vezi s ovim hadisom Et-Tirmizī dodaje: „Prema ovom hadisu je postupala većina učenjaka. Oni drže da je (u namazu) mekrūh sjediti na petama.“[6] 

Mugīre ibn El-Hākim prenosi da je vidio ‘Abdullāha ibn Omera, r.a., kako između dvije sedžde sjedi na petama. Kada je završio namaz spomenuo mu je to. ‘Abdullāh mu je odgovorio: „Tako činim otkako sam bolestan.“[7]

Stav da je u namazu pokuđeno sjediti na petama zastupaju Ebū Hanīfe, Mālik, Šafija, Ebū Jūsuf, Muhammed eš-Šejbānī, Ahmed ibn Hanbel i njihovi sljedbenici.[8]

Ako si muško, sjedi tako da obje noge podviješ ispod sebe. Lijevo stopalo položi na tlo tako da ti nožni prsti budu okrenuti prema desnom stopalu koje trebaš držati uspravno s prstima podvijenim i okrenutim prema kibli! Ako si žena, primijenit ćeš et-teverruk!

Prema učenjacima hanefijske pravne škole postoji razlika u načinu sjedenja u namazu za muškarce i žene, a oba načina su utemeljena u osnovnim izvorima islama.[9]

Muškarcu je sunnet da, bez obzira da li se radilo o prvom ili posljednjem sjedenju, odnosno sjedenju između dvije sedžde, sjedne na opruženu lijevu nogu okrenutu prema desnom stopalu koje treba držati uspravno s nožnim prstima podvijenim i okrenutim prema kibli.[10]

Majka vjernika, hazreti Aiša, r.a., opisujući namaz Allahovog Poslanika, a.s., u sahih-hadisu kojeg bilježi Muslim kaže: „...(Na sjedenju bi) raširio lijevo stopalo, a uspravio desno. Zabranio je sjedenje na petama[11] i da se rašire ruke po zemlji kako to čine životinje...“[12]

Et-Tahāvī prenosi sahīh-hadis od Vāila ibn Hudžra, r.a., koji je rekao: „Klanjao sam iza Allahovog Poslanika, a.s., pa sam sām sebi rekao: 'Zapamtit ću kako Allahov Poslanik, a.s., klanja.' Kada je bio na sjedenju u namazu pružio je lijevo stopalo po zemlji i sjeo na njega, a stavio je lijevi dlan na lijevo bedro, a desni dlan na desno bedro.“[13]

Et-Tirmizī bilježi da je Vāil ibn Hudžr, r.a., rekao: „Došao sam u Medinu i rekao sam sebi: 'Gledat ću kako Allahov Poslanik, a.s., klanja.'  Kada je bio na sjedenju ispružio je lijevo stopalo, stavio je lijevu ruku na lijevo bedro a desno stopalo je ispravio.“[14] U komentaru ovog hadisa Et-Tirmizī kaže: „Prema ovom hadisu postupa većina učenjaka. A to je stav Sufjanā es-Sevrija, Ibn Mubāreka i učenjaka Kufe.“[15]

Imam Mālik prenosi da je ‘Abdullāh sin ‘Abdullāha ibn Omera, r.a., viđao svog oca kako u namazu na sjedenju ispruži noge, pa je i on tako činio. ‘Abdullāh ibn Omer, r.a., mu je to zabranio rekavši: „To nije sunnet u namazu, nego je sunnet da uspraviš svoje desno stopalo, a da spustiš svoje lijevo stopalo.“[16]

En-Nesā'ī bilježi sahīh-hadis da je ‘Abdullāh ibn Omer, r.a., rekao: „U namaske sunnete se ubraja da se uspravi desno stopalo, a nožni prsti blago saviju prema kibli, te da se sjedne na lijevu nogu.“[17]

Imam Mālik prenosi da je neki čovjek klanjao pored ‘Abdullāha ibn Omera, r.a., pa je sjeo na bok i ispružio jednu nogu. Kada je ‘Abdullāh ibn Omer, r.a., završio namaz ukorio ga je zbog toga. Čovjek mu tada reče: „Pa i ti tako činiš.“ ‘Abdullāh ibn Omer, r.a., mu reče: „Ja sam bolestan.“[18]

Mišljenje da se u namazu sjedi na lijevoj nozi, a da se desno stopalo uspravi zastupa većina islamskih učenjaka među kojima su: Sufjān es-Sevrī, Ibn el-Mubārek i učenjaci Kufe.“[19] Takvo je mišljenje Ebū Hanīfe, njegovih učenjaka i sljedbenika[20] te sljedbenika hanbelijskog mezheba.[21]

Žena će, bez obzira da li se radilo o prvom ili posljednjem sjedenju, primjenjivati et-teverruk,[22] tj. sjedit će na lijevom stegnu, stavivši nogu na nogu i izbacivši ih ispod desnog boka, jer je to za nju skrivenije.[23] Prema učenjacima hanefijskog mezheba primjenjivati et-tesetur, tj. prikrivenost u namazu za ženu je farz koji je važniji od slijeđenja pojedinih sunneta.[24]

Obje ruke s otvorenim dlanovima i prstima usmjerenim prema kibli drži na bedrima! Tako sjedi tokom čitavog namaza, jer nema razlike na sjedenju poslije dva ili poslije četiri rekata, odnosno na sjedenju između dvije sedžde.

Sunnet je na sjedenju u namazu obje ruke s otvorenim dlanovima i prstima usmjerenim prema kibli držati na bedrima.[25]

Et-Tahāvī prenosi sahīh-hadis od Vāila ibn Hudžra, r.a., koji je rekao: „Klanjao sam iza Allahovog Poslanika, a.s., pa sam sām sebi rekao: 'Zapamtit ću kako Allahov Poslanik, a.s., klanja.' Kada je bio na sjedenju u namazu pružio je lijevo stopalo po zemlji i sjeo na njega, a stavio je lijevi dlan na lijevo bedro, a desni dlan na desno bedro.“[26]

Iz knjige: Duranović E. i Ljevaković-Subašić S. (2020). Namaz u islamskoj tradiciji Bošnjaka. Sarajevo: Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka.

______________________________-

[1] Mekrūh – je djelo čije je neizvršavanje preporučljivo. To su djela koja su pokuđena, ali nisu izričito zabranjena. O vrstama mekrūhā vidi: Džananović, Osnovi islamskog prava..., str. 25; Serdarević, Fikhul-ibadat..., str. 20.

[2] El-Merginānī, El-Hidāje..., tom 2, str. 19.

[3] Ika‘a je termin kojim se opisuju dvije vrste sjedenja. Prva je da se sjedi s uspravljenim koljenima i rukama na zemlji kao što sjedi pas. Druga vrsta ika‘e je da osoba sjedi na petama oslonjena na zemlju samo vrhovima nožnih prstiju i koljena.

[4] Et-Taberānī, El-Mu‘džem el-kebīr..., tom 7, hadis br. 6957, str. 277; El-Hākim, El-Mustedrek..., tom 1, hadis br. 1007, str. 395; El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2739, str. 172-173. El-Hākim navodi da je ovaj hadis sahīh prema El-Buharijinim uvjetima i Ez-Zehebī se slaže s njim.

[5] Ibn Mādže, Sunen..., tom 1, hadis br. 860, str. 478; Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 281, str. 32-33; i El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2742, str. 173.  

[6] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, u komentaru hadisa br. 281, str. 33.

[7] Malik ibn Enes, Muvetta’ – verzija Muhammeda ibnul-Hasena..., tom 1, hadis br. 154, str. 128. 

[8] Ibn Kudāme, El-Mugnī..., tom 2, str. 206.

[9] Hasan eš-Šurunbulālī, Merākī el-felāḥ bi imdād el-fettāḥ šerḥ Nūr el-'īḍāḥ ve nedžāt el-ervāḥ, Dār el-kutub el-‘ilmijje, Bejrut, 2004, str  99.

[10] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 64-65.

[11] U hadisu stoji sintagma ukbetu-š-šejtan koju Teufik Muftić prevodi riječima: „Sjedenje na petama / pri molitvi.“ To je zapravo ika‘a sjedenje o kojem je ranije bilo više riječi.  

[12] Muslim, Sahīh..., hadis br. 498, str. 357-358.

[13] Et-Tahāvī, Šerḥ ma‘ānī..., tom 1, hadis br. 1542, str. 259; En-Nīmevī, Āsār es-sunen..., hadis br. 457, str. 177. En-Nīmevī navodi da je ovaj  hadis sahīh.

[14] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 291, str. 42. Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen-sahīh.

[15] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, u komentaru hadisa br. 291, str. 42.

[16] Malik ibn Enes, Muvetta’ – verzija Muhammeda ibnul-Hasena..., tom 1, hadis br. 153, str. 127-128.

[17] En-Nesā'ī, El-Mudžteba..., tom 2, hadis br. 1168 i 1169, str. 512-513; En-Nīmevī, Āsār es-sunen..., hadis br. 458, str. 177. Imam En-Nīmevī navodi da je ovaj hadis sahīh.

[18] Malik ibn Enes, Muvetta’ – verzija Muhammeda ibnul-Hasena..., tom 1, hadis br. 152, str. 127. 

[19] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, str. 42.

[20] Es-Semerkandī, Tuhfetu..., tom 1, str. 136.

[21] Ibn Kudāme, El-Mugnī..., tom 2, str. 218.

[22] Ovaj način sjedenja u namazu zabilježio je El-Buhārī u svom Sahīhu. Vidi: El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 828, str. 557.

[23] Muhammed ‘Alauddīn ibn Muhammed Emīn Abidīn ed-Dimiškī el-Ḥanefī, El-Hedijje el-‘alā'ijje li telāmiz el-mektebe el-ibtidā'ijje fī el-fikh el-ḥanefī, Dār Ibn Hazm, Bejrut, 2003, str. 77; El-Humām, El-Fetāvā el-Hindije..., tom 1, str. 83; Eš-Šurunbulālī, Merākī..., str. 99.

[24] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 65.

[25] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 64-65.

[26] Et-Tahāvī, Šerḥ ma‘ānī..., tom 1, hadis br. 1542, str. 259; En-Nīmevī, Āsār es-sunen..., hadis br. 457, str. 177. En-Nīmevī navodi da je ovaj  hadis sahīh.

Nema razilaženja među islamskim učenjacima o propisanosti sjedenja nakon dva rekata namaza (prvo sjedenje). Učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je prvo sjedenje u namazu vādžib, na osnovu ustrajnosti Allahovog Poslanika, a.s., u tome tokom cijelog njegovog života[1] te na osnovu hadisa kojeg bilježe Ebū Dāvūd, Et-Tirmizī i drugi da je Zijād ibn ‘Illāka rekao: „Mugīre ibn Šu‘be nam je imamio, pa je (poslije dva rekata) ustao (ne obavivši prvo sjedenje). Mi rekosmo: 'Subhanallāh!' I on reče: Subhanallāh!', i nastavi klanjati. Pošto je upotpunio namaz i predao selam, učinio je dvije (sehvi) sedžde. Kada je završio, okrenuo nam se i rekao: 'Vidio sam Allahovog Poslanika, a.s., kada je ovako učinio.'“[2] Pošto je naveo ovaj hadis kao argument da je prvo sjedenje u namazu vādžib El-Kāsānī tvrdi: „Da je prvo sjedenje u namazu farz, Allahov Poslanik, a.s., bi se, nakon što je bio opomenut da je izostavio prvo sjedenje, vratio i obavio ga.“[3]

O sjedenju Allahovog Poslanika, a.s., nakon obavljena dva rekata postoji toliki broj hadisa da je u njihovu istinitost nemoguće posumnjati (mutevatir). Imam Muslim prenosi da je hazreti Aiša, r.a., rekla: „(Allahov Poslanik, a.s.) bi učio Et-tehijjātu nakon svaka dva rekata.“[4]  

Proučiti Et-tehijjatu na prvom i na drugom sjedenju u namazu također je, prema preovlađujućem mišljenju učenjaka hanefijskog mezheba – vādžib.[5]

El-Buhārī i Muslim bilježe da je ‘Abdullāh ibn Mes‘ūd, r.a., rekao: „(Ranije) dok smo klanjali s Allahovim Poslanikom, a.s., izgovarali smo (na sjedenju): 'Neka je selam na Džebrāila i Mikāila. Neka je selam na toga i toga!' (Jedne prilike) Allahov Poslanik, a.s., nam se okrenuo i rekao: 'Zaista je Allah Es-Selām. Kada neko od vas klanja, neka kaže: Et-tehijjātu lillāhi ve-s-salavātu ve-t-tajjibātu. Es-selāmu ‘alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullāhi ve berekātuhu. Es-selāmu ‘alejnā ve ‘alā ‘ibādillāhi-s-salihīn' – jer kad god to izgovorite, to obuhvati svakog dobrog Allahovog roba i na nebu i na Zemlji – 'Ešhedu en lā ilāhe illallāh ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhū ve resuluhū'.“[6]

Et-Tirmizī prenosi da je ‘Abdullāh ibn Mes‘ūd rekao: „Allahov Poslanik, a.s., nas je poučio da na sjedenju nakon drugog rekata proučimo: Et-tehijjātu lillāhi ve-s-salavātu ve-t-tajjibātu. Es-selāmu ‘alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullāhi ve berekātuhu. Es-selāmu ‘alejnā ve ‘alā ‘ibādillāhi-s-salihīn'. Ešhedu en lā ilāhe illallāh ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhū ve resuluhū.“[7] U komentaru ovog hadisa Et-Tirmizī kaže: „Ibn Mes‘ūdov, r.a., hadis je prenesen u najviše rivajeta. To je najpouzdaniji hadis o sjedenju u namazu koji se prenosi od Vjerovjesnika, a.s. Prema ovom hadisu je postupala većina učenjaka iz generacije Vjerovjesnikovih, a.s., ashaba, a poslije njih i iz generacije tabi‘īna. To je i mišljenje Sufjāna es-Sevrija, Ibn Mubāreka, Ahmeda i Ishāka.“[8] Takav je stav i učenjaka hanefijskog mezheba.[9]

Sunnet je Et-tehijjatu u namazu proučiti tiho, u sebi.[10]

Et-Tirmizī bilježi da je ‘Abdullāh ibn Mes’ūd, r.a., rekao: „Sunnet je na sjedenju (u namazu) učiti u sebi.“[11] Komentarišući ovaj hadis Et-Tirmizī kaže: „Prema njemu postupaju učenjaci.“[12]

Kada učeći Et-tehijjātu dođeš do riječi: Lā ilāhe... podigni kažiprst desne ruke!

Podizanje kažiprsta desne ruke prilikom učenja Et-tehijjātu na sjedenju spada u namaske sunnete.[13] Kažiprst će se podići tako što će se prilikom izgovaranja riječi: Ešhedu en lā ilāhe illallāh... podaviti mali prst, prstenjak, i srednji prst, a palac popriječiti ispod kažiprsta te sastaviti vrh palca i vrh srednjeg prsta u krug. Potom će se pri izgovaranju riječi Lā ilāhe... odnosno negiranja drugih bogova podići kažiprst čime se sugerira postojanje Jednog Boga. Zatim će se pri izgovoru ...illallāh, odnosno potvrđivanja postojanja samo Jednog Boga - Allaha, spustiti kažiprst. To je simbolika ovog propisa[14], kako se navodi u čuvenom hanefijskom djelu Merākī el-felāh.[15]  

Imam En-Nīmevī navodi da je to stav Ebū Hanīfe, Muhammeda i većine islamskih učenjaka.[16]

Dokaz za to je sahīh-hadis koji bilježi Ibn Mādže od Vāil ibn Hudžra, r.a., koji je rekao: „Vidio sam da je Allahov Poslanik, a.s., napravio krug sa palcem i srednjim prstom, a kažiprst je podigao moleći s njim na tešehhudu (sjedenju).“[17] 

Muslim bilježi da je ‘Abdullāh ibn Zubejr, r.a., rekao: „Kada bi Allahov Poslanik, a.s., bio na sjedenju u namazu sjeo bi na lijevo stopalo, a desno bi ispružio. Lijevu ruku bi držao na lijevom stegnu, a desnu na desnom i pokazivao bi svojim kažiprstom.“[18]

Također, Muslim prenosi da je ‘Abdullāh ibn Omer, r.a., kazao: „Kada bi Vjerovjesnik, a.s., sjedio u namazu stavio bi svoju desnu ruku na desno koljeno i podigao kažiprst pokazujući njime (da nema drugog boga osim Allaha), a lijevu ruku bi ispružio i stavio na svoje (lijevo) koljeno.“[19] 

Ebū Dāvūd, En-Nesā'ī i Ibn Hibbān bilježe od Numjera el-Huzā‘īja, koji prenosi od svog oca da je rekao: „Vidio sam Vjerovjesnika, a.s., da je naslonio desnu ruku na desno bedro i podigao kažiprst povivši ga malo.“[20]

Učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je mekrūh[21] neprestano kružiti i pomicati kažiprst na sjedenju na osnovu sahīh-hadisa od ‘Abdullāha ibn Zubejra, r.a., koji je rekao: „Allahov Poslanik, a.s., je pokazivao s kažiprstom, ali njime nije vrtio.“[22]

Ako klanjaš namaz od tri ili četiri rekata onda na prvom sjedenju prouči samo Et-tehijjātu a zatim ustani na treći rekat!

Mekrūh je prije ili poslije učenja Et-tehijjātu na prvom sjedenju u farz-namazima i vitr-namazu nešto dodati (E‘ūzu ili Bismillu prije, odnosno Salavate poslije), kao što je mekrūh na prvom sjedenju u namazu sjediti duže nego što je potrebno da se prouči Et-tehijjatu.[23]

Ebū Ja‘la bilježi u sahīh-hadisu da je hazreti Aiša, r.a., rekla: „Allahov Poslanik na prvom sjedenju nije ništa dodavao na Et-tehijjātu.“[24]   

Ibn Huzejme prenosi da je ‘Abdullāh ibn Mes‘ūd, r.a., rekao: „...Ako bi Allahov Poslanik, a.s., bio na sredini namaza (prvom sjedenju) ustao bi (na treći rekat) nakon što bi proučio Et-tehijjātu, a ako bi bio na posljednjem sjedenju proučio bi nakon Et-tehijjātu ono što bi Allah želio da prouči, a potom bi predao Selām.“[25]  

Koliko kratko je Allahov Poslanik, a.s., sjedio na prvom sjedenju u namazu slikovito opisuje hadis kojeg bilježe Ebū Dāvūd, Et-Tirmizī i drugi od Ebū ‘Ubejda a on od svog oca (‘Abdullāha ibn Mesu'da, r.a.) da je rekao: „Vjerovjesnik, a.s., je, nakon prva dva rekata, sjedio kao da je na usijanom kamenju.“ Upitasmo: „Da li je tako sjedio sve dok ne bi ustao?“ On reče: „Da, sve dok ne bi ustao.“[26] U komentaru ovog hadisa Et-Tirmizī kaže: „U skladu s ovim postupa većina učenjaka. Oni smatraju da se osoba ne treba dugo zadržavati na sjedenju nakon prva dva rekata, niti na njemu, osim Et-tehijjātu, treba nešto drugo učiti. Ukoliko bi proučila nešto više od Et-tehijjātu trebala bi, vele oni, sehvi-sedždu učiniti. Ovako se prenosi od Ša‘bija i drugih.“[27] 

Ša‘bi kaže: „Onaj ko na prvom sjedenju prouči više od Et-tehijjātu treba učiniti sehvi-sedždu.“[28]

Hasan el-Basri bi govorio da na prvom sjedenju ne treba učiti više od Et-tehijjātu.[29]

Imam Et-Tahāvī kaže: „Ko god na prvom sjedenju uči više od Et-tehijjātu suprostavlja se idžmā‘u.“[30]

Mišljenje da se na prvom sjedenju u farz-namazima i vitr-namazu ne uči ništa više osim Et-tehijjātu zastupali su: En-Neha‘ī, Ishāk, Sufjān es-Sevrī, Mālik ibn Enes, učenjaci Medine itd.[31]      

Ako klanjaš namaz od tri ili četiri rekata, kada proučiš Et-tehijjātu na prvom sjedenju, izgovarajući tekbir ustani na treći rekat na isti način na koji si ustao na drugi rekat!

 Sunnet je izgovoriti tekbir kada se ustaje na treći rekat.[32] El-Buhārī bilježi od Mutarrifa ibn ‘Abdullāha da je rekao: „Klanjali smo za Alijom, r.a., ‘Imrān b. Husajn i ja....Kada bi ustajao sa sjedenja nakon dva rekata izgovarao bi tekbir.“[33]

[1] Vidi: El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 1, str. 688.

[2] Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 1036, str. 175; Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 363, str. 131.

[3] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 1, str. 688.

[4] Muslim, Sahīh..., hadis br. 498, str. 357-358.

[5] Vidi: Tuhmaz, Hanefijski fikh..., tom 1, str. 264; Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Nūru-l-idah (Hanefijski fikh), prijevod Jusuf Džafić, Planjax, Tešanj, 2016, str. 125; Serdarević, Fikhul-ibadat..., str. 71. 

[6] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 831, str. 560; Muslim, Sahīh..., hadis br. 402, str. 301-302.

[7] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 288, str. 39.

[8] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, u komentaru hadisa br. 288, str. 39. 

[9] Vidi: El-Džeṣṣāṣ, Šerḥ Muẖteṣar et-Ṭaḥāvī..., tom 1, str. 629-630.

[10] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 70.

[11] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 290, str. 41. Et-Tirmizī navodi da je ovaj hadis hasen-garib.

[12] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, str. 42.

[13] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 70.

[14] Ibn ‘Ābidīn, El-Hedije..., str. 77.

[15] Eš- Šurunbulalī, Merākī..., str. 99.

[16] En-Nīmevī, Āsār es-sunen..., str. 179.

[17] Ibn Mādže, Sunen..., tom 1, hadis br. 880, str. 486; En-Nīmevī, Āsār es-sunen..., hadis br. 464, str. 179. Imam En-Nīmevī za ovaj hadis kaže da je sahīh.

[18] Muslim, Sahīh..., hadis br. 579, str. 408; Ebu Davud, Sunen...., tom 2, hadis br. 987, str. 149-150.

[19] Muslim, Sahīh..., hadis br. 580, str. 408; Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 293, str. 45.

[20] Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 990, str. 150-151; En-Nesā'ī, Es-Sunnen el-kubrā..., tom 2, hadis br. 1195, str. 65-66; Ibn Belbān el-Fārisī, Sahīh Ibn Ḥibbān..., tom 5, hadis br. 1946, str. 272-273. 

[21] Et-Tehānevī, I‘lā' es-sunen..., tom 3, u komentaru hadisa br. 843, str. 112.

[22] Ebu Davud, Sunen...., tom 2, hadis br. 988, str. 150; El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2786, str. 189. En-Nevevī navodi da je ovaj hadis sahīh. Vidi: En-Nevevī, Kitāb el-medžmu‘..., tom 3, str. 434.

[23] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 67-68. 

[24] Ebū Ja‘lā el-Mevsīlī, Musned Ebī Ja‘la..., tom 7, hadis br. 4373, str. 337.

[25] Ibn Huzejme, Sahīh..., tom 1, hadis br. 708, str. 350; El-Hejsemī, Medžme‘u ez-zevāid..., tom 2, hadis br. 2860, str. 279. El-Hejsemī navodi da je ovaj hadis sahīh. Ahmed ibn Hanbel, Musned..., tom 7, hadis br. 4382, str. 392. Prenosi ga Ahmed s pouzdanim senedom.

[26] Ebu Davud, Sunen...., tom 2, hadis br. 994, str. 152-153; Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 364, str. 132. Et-Tirmizī navodi da je ovaj hadis hasen.

[27] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, str. 133.

[28] Ibn ebī Šejbe, El-Muṣannef..., tom 3, hadis br. 3039, str. 47.

[29] Ibn ebī Šejbe, El-Muṣannef..., tom 3, hadis br. 3038, str. 47. 

[30] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 68.  

[31] Ibn Kudāme, El-Mugnī..., tom 2, str. 223.

[32] Tuhmaz, Hanefijski fikh..., tom 1, str. 276. 

[33] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 786, str. 532.

Nakon što klanjaš zadnji rekat obavi posljednje sjedenje u namazu (ka‘de-i-āhire)! Sjedi na isti način kako si sjedio na prvom sjedenju, a zatim prouči Et-tehijjātu...

Većina islamskih učenjaka smatra da je farz sjediti na posljednjem sjedenju u namazu koliko je dovoljno da se prouči Et-tehijjātu,[1] dok je samo učenje Et-tehijjātu na posljednjem sjedenju vādžib.[2]

Imam Ahmed i Ebū Dāvūd u sahīh-hadisu bilježe da je Kāsim ibn Muhajmir rekao: „‘Alkama (čuveni tabi‘īn) me je uzeo za ruku i prenio mi da je ‘Abdullāh ibn Mesu'ud njega uzeo za ruku, a da je Allahov Poslanik, a.s., uzeo ‘Abdullāha za ruku i poučavajući ga šta da uči na sjednenju u namazu rekao: 'Reci: Et-tehijjātu lillāhi ve-s-salavātu ve-t-tajjibātu. Es-selāmu ‘alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullāhi ve berekātuhū. Es-selāmu ‘alejnā ve ‘alā ‘ibādillāhi-s-salihīn.' – Zuhejr (jedan od prenosilaca ovog hadisa) reče: „Zapamtio sam od njega, ako Bog da – 'Ešhedu en lā ilāhe illallāh ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhū ve resuluhū.'“ (Zatim) je rekao: „Kada ovo završiš“, ili je rekao: „Kada ovo učiniš, klanjao si namaz, pa ako želiš ustati, ustani, a ako želiš sjediti, sjedi'“[3]

Mišljenje da je farz sjediti na posljednjem sjedenju u namazu onoliko koliko je dovoljno da se prouči Et-tehijjātu zastupali su ‘Atā'a, Ebū Hanīfe.[4] Muhammed eš-Šejbānī prenosi da je hazreti Omer, r.a., rekao: „Nije ispravan namaz bez tešehhuda (učenja: Et-tehijjātu... na posljednem sjedenju).“ Muhammed eš-Šejbānī kaže: „Po ovome postupamo. Kada osoba prouči: Et-tehijjātu na posljednjem sjedenju, obavila je namaz...“[5] 

...poslije Et-tehijjātu prouči Salavāt na Allahovog Poslanika, a.s., i njegovu plemenitu porodicu...

Sunnet je na posljednjem sjedenju nakon učenja Et-tehijjātu proučiti poznate Salavāte na Allahovog Poslanika, a.s., i njegovu porodicu,[6] na osnovu sahīh-hadisa kojeg bilježe El-Buhārī, Muslim i drugi od Ka‘ba ibn ‘Udžra, r.a., da je rekao: „Upitali smo Allahovog Poslanika, a.s.: 'Allahov Poslaniče, znamo kako ćemo ti nazivati Selām, ali kako ćemo donositi Salavāt na tebe.' Odgovorio je: Recite: 'Allāhumme salli ‘alā Muhammed ve ‘alā āli Muhammed, kemā sallejte ‘alā āli Ibrāhīme inneke hamīdun medžīd. Allāhumme bārik ‘alā Muhammed ve ‘alā āli Muhammed, kemā barekte ‘alā āli Ibrāhīm. Inneke hamīdun medžīd'.“[7]  

El-Bejehkī i drugi u sahīh-hadisu bilježe da je Ebū Mes‘ūd ‘Ukbe ibn ‘Āmir, r.a., rekao: „Prišao je neki čovjek i sjeo kod Allahovog Poslanika, a.s., a mi smo bili kod njega, pa je rekao: „Allahov Poslaniče, znamo kako da ti nazivamo Selām, ali kako da učimo Salavāt na tebe onda kada donosimo Salavāt na tebe u našim namazima, neka je Allahov salavāt na tebe?“ Reče (Ebū Mes‘ūd): „Allahov Poslanik, a.s., je šutio, tako da smo voljeli da ga taj čovjek nije ni pitao, a zatim je rekao: „Kada donosite Salavāt na mene recite: ' Allāhumme salli ‘alā Muhammed en-nebijji-l-umijji ve ‘alā āli Muhammed, kemā sallejte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīm. Ve bārik ‘alā Muhammed en-nebijji-l-umijji ve ‘alā āli Muhammed, kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīm. Inneke hamīdun medžīd'.“[8]     

El-Bejhekī u sahīh-hadisu bilježi da je Abdurahmān ibn ebī Lejlā rekao: „Susreo me je Ka‘b ibn ‘Udžre, pa mi je rekao: „Hoćeš li da ti dam poklon koji sam čuo od Vjerovjesnika, a.s. Rekoh: 'Da, pokloni mi ga.' On reče: 'Pitali smo Allahovog Poslanik, a.s., pa smo rekli: 'Kako da donosimo Salavāt na vas pripadnike Ehli-bejta?' Odgovorio je: 'Recite: 'Allāhumme salli ‘alā Muhammed ve ‘alā āli Muhammed, kemā sallejte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīm. Inneke hamīdun medžīd. Allāhumme bārik ‘alā Muhammed ve ‘alā āli Muhammed, kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīm. Inneke hamīdun medžīd'.“[9] Hadis bilježi i El-Buhārī u svom Sahīhu.[10] Ovo je ujedno i odabrani tekst Salavāta koji se uči u namazu.[11]  

El-Hākim, Ibn ebī Šejbe, El-Bejhekī i drugi bilježe da je Abdullāh ibn Mes’ūd, r.a., rekao: „Osoba (na posljednjem sjedenju) treba proučiti Et-tehijjātu, a potom Salavāt na Allahovog Poslanika, a.s....“[12] 

Da je učenje Salavāta poslije Et-tehijjātu na posljednjem sjedenju sunnet smatraju: imam Mālik, Ebū Hanīfe i učenjaci hanefijskog mezheba, Sufjān es-Sevrī, El-Evza‘ī i drugi.[13] 

...iza Salavāta na posljednjem sjedenju prouči jednu ili više dōva iz Kur'ana...

Nakon Salavāta sunnet je na posljednjem sjedenju u namazu proučiti jednu ili više dōva iz Kur'ana ili hadisa, odnosno dōva koje su slične kur'anskom izrazu.[14] El-Buhārī  prenosi od ‘Abdullāh ibn Mes‘ūda, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., nakon što ih je podučio kako će učiti Et-tehijjātu (i Salavāte) rekao: „Zatim neka odabere dovu koja mu se sviđa i neka njom moli.“[15]

Najbolje je proučiti neku od dōva spomenutih u Kur'anu. Muslim, Ebū Dāvūd, Ed-Dārimī i drugi prenose od Mu‘avije ibn Hākima es-Sulemija, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „U namazu se uči Kur'an i veliča Allah. Kada si u namazu, samo to radi.“[16]

Et-Tirmizī i Ibn Mādže u sahih-hadisu bilježe od ‘Abdullāha ibn Mes‘ūda da je rekao: „Klanjao sam (jedne prilike) a Vjerovjesnik, a.s., je sjedio (u blizini). S njim su bili i Ebū Bekr i Omer. Kada sam sjeo, počeo sam učiti Et-tehijjatu, nakon toga (proučio sam) Salavāte na Vjerovjesnika, a.s., a potom sam počeo moliti za sebe. (Čuvši me) Vjerovjesnik, a.s., reče: „Traži, bit će ti dato. Traži, bit će ti dato.“[17]

El-Hākim, El-Bejhekī i Ibn ebī Šejbe bilježe da je ‘Abdullāh ibn Mes‘ūd, r.a., rekao: „Osoba (na posljednjem sjedenju) treba proučiti Et-tehijjatu, zatim Salavāte na Allahovog Poslanika, a.s., pa dovu za sebe.“[18]

Da se iza Salavāta na posljednjem sjedenju u namazu uče dove iz Kur'ana i autentičnih hadisa smatraju: Ebū Hanīfa, Ebū Jūsuf, Muhammed eš-Šejbānī, Tavūs, Ibrāhim en-Neha‘ī i drugi.[19]

U islamskoj tradiciji Bošnjaka uobičajeno je da se nakon Salavāta na posljednjem sjedenju u namazu uče dvije kur'anske dove: „Rabbenā ātinā fi-d-dun-jā haseneten ve fi-l-āhireti haseneten ve kinā ‘azābe-n-nār.“[20] I dova: „Rabbena-gfirlī ve li vālidejje ve li-l-mu'minīne jevme jekūmu-l-hisāb.“[21] Ovo je u skladu s mišljenjem učenjaka hanefijskog mezheba po ovom pitanju.

Kada završiš s učenjem dōva predaj Selām okrećući glavu na desnu, a potom na lijevu stranu! Predavanjem Selāma završava se tvoj namaz.

Učenjaci hanefijskog mezheba slažu se da predavanje Selāma na desnu i na lijevu stranu nakon učenja dove na posljednjem sjedenju u namazu nije farz. Neki od njih smatraju da je vādžib, dok su drugi na stanovištu da je to sunnet.[22] Eš-Šurunbulālī[23], El-Kāsānī[24], Tuhmaz[25], Serdarević[26], i drugi smatraju da je predavanje Selāma vādžib zbog ustrajnosti Allahovog Poslanika, a.s., u tome.

‘Abdurrezzāk, Ibn ebī Šejbe, Ibn Mādže, Et-Tirmizī, Ebū Dāvūd i drugi bilježe od hazreti Alije, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Čistoća je ključ namaza. Namaz započinje tekbirom, a završava Selāmom.“[27]

Et-Tirmizī i Ebū Dāvūd prenose od ‘Abdullāha ibn Mes‘ūda, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., predavao Selām na desnu i na lijevu stranu govoreći: „Es-selāmu ‘alejkum ve rahmetullāh.  Es-selāmu ‘alejkum ve rahmetullāh.“[28]

Sunnet je okrenuti lice na desnu stranu prilikom predavanja Selāma na desnu stranu i okrenuti lice na lijevu stranu prilikom predavanja Selāma na lijevu stranu.[29]

Muslim bilježi od ‘Amira ibn Sa‘da koji prenosi od svog oca da je rekao: „Gledao sam Allahovog Poslanika, a.s., kako predaje Selām na desnu i na lijevu stranu tako da sam mogao vidjeti bjelinu njegovih obraza.“[30]

En-Nesā'ī u sahīh-hadisu prenosi da je ‘Abdullāh ibn Mes‘ūd, r.a., rekao: „Vidio sam Allahovog Poslanika, a.s., kako izgovara tekbir kad god bi se spuštao, dizao, stajao i sjedio. Selām bi predavao na desnu i na lijevu stranu govoreći: 'Es-selāmu ‘alejkum ve rahmetullāh, Es-selāmu ‘alejkum ve rahmetullāh'. Glavu je okretao toliko da bi se vidjela bjelina njegovih obraza. Vidio sam da Ebū Bekr i Omer, r.a., čine isto.“[31]

Et-Tirmizī prenosi da je Ebū Hurejre, r.a., rekao: „Sunnet je (u namazu) predati Selām kratko bez otezanja.“[32] Ibrāhim en-Neha‘ī kaže: „Tekbir se (u namazu) izgovara kratko, a i Selām se izgovara kratko.“[33]   

Iz knjige: Duranović E. i Ljevaković-Subašić S. (2020). Namaz u islamskoj tradiciji Bošnjaka. Sarajevo: Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka.

___________________________

[1] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 1, str. 532.

[2] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 1, str. 688.

[3] Ahmed ibn Hanbel, Musned..., tom 7, hadis br. 4006, str. 108-109; Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 969, str. 139.   

[4] Muhammed eš-Šejbānī, Kitāb el-āsār..., predanje br. 183, str. 475-476.

[5] Muhammed eš-Šejbānī, Kitāb el-āsār..., predanje br. 184, str. 476-478.

[6] Es-Semerkandī, Tuhfetu..., tom 1, str. 138.

[7] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 3, hadis br. 4797, str. 778-779; Muslim, Sahīh..., hadis br. 406, str. 305.

[8] El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2849, str. 209-210.

[9] El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2856, str. 212.

[10] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 2, hadis br. 3370, str. 964.

[11] Tuhmaz, Hanefijski fikh..., tom 1, str. 281.

[12] Ibn ebī Šejbe, El-Muṣannef..., tom 3, hadis br. 3043, str. 49; El-Hākim, El-Mustedrek..., tom 1, hadis br. 992, str. 391; i El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2879, str. 219. El-Hākim navodi da je ovaj hadis sahīh i Ez-Zehebī se slaže s njim. 

[13] Et-Tehānevī, I‘lā’ es-sunen..., tom 3, u komentaru hadisa br. 882, str. 150.

[14] Tuhmaz, Hanefijski fikh..., tom 1, str. 282.

[15] El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., hadis br. 835, str. 562-563.

[16] Ed-Dārimī, El-Musned..., hadis br. 1646, str. 377; Muslim, Sahīh..., hadis br. 537, str. 381-382; Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 930, str. 119.

[17] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 590, str. 387-388.

[18] Ibn ebī Šejbe, El-Muṣannef..., tom 3, hadis br. 3043, str. 49; El-Hākim, El-Mustedrek..., tom 1, hadis br. 992, str. 391; El-Bejhekī, Sunen..., tom 2, hadis br. 2879, str. 219. El-Hākim navodi da je ovaj hadis sahīh i Ez-Zehebī se slaže s njim. 

[19] Et-Tehānevī, I‘lā’ es-sunen..., tom 3, u komentaru hadisa 893, str. 170.

[20] Kur'an, El-Bekare, 201. Prijevod ajeta-dove: „Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!“

[21] Kur'an, Ibrāhīm, 41. Prijevod ajeta-dove: „Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima  na Dan kad se bude polagao račun!“

[22] Vidi: Es-Semerkandī, Tuhfetu..., tom 1, str. 139.

[23] Eš-Šurunbulālī, Imdād ..., str. 258;

[24] El-Kāsānī, Bedā’i‘..., tom 2, str. 8.

[25] Tuhmaz, Hanefijski fikh..., tom 1, str 266.

[26] Serdarević, Fikhul-ibadat..., str. 72;  

[27] ‘Abdurrezzāk, El-Muṣannef..., tom 2, hadis br. 2539, str. 72; Ibn ebī Šejbe, El-Muṣannef..., tom 2, hadisi br. 2393, 2394, 2395, 2396, str. 391-393; Ibn Mādže, Sunen..., tom 1, hadis br. 276, str. 287; Ebu Davud, Sunen..., tom 1, hadis br. 61, str. 66-67; Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 1, hadis br. 3, str. 65; Imam En-Nevevī navodi da je ovaj hadis sahīh. Vidi: En-Nevevī, Kitāb el-medžmu‘..., tom 3, str. 250; El-Hākim ovaj hadis bilježi od Ebū Se’īd a el-Hudrīje i kaže da je sahīh prema Muslimovim uvjetima. Vidi: El-Hākim, El-Mustedrek..., tom 1, hadis br. 457, str. 212. Ez-Zehebī se slaže s njim. Et-Tirmizī navodi da je ovo najpouzdaniji hadis na ovu temu.

[28] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 294, str. 46; Ebu Davud, Sunen..., tom 2, hadis br. 995, str. 153.

[29] Eš-Šurunbulālī, Imdād ..., str. 281.

[30] Muslim, Sahīh..., hadis br. 582, str. 409.

[31] En-Nesā'ī, Es-Sunnen el-kubrā..., tom 2, hadis br. 1243, str. 88.

[32] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, hadis br. 296, str. 49. Et-Tirmizī navodi da je ovaj hadis hasen-sahīh.

[33] Et-Tirmizi, Tirmizijina zbirka..., tom 2, u komentaru hadisa br. 296, str. 49.