Praćenje dženaze

Nekada se dženaza-namaz obavlja na mezarju, a nekada u haremu džamije odakle se umrli ispraća do mjesta ukopa, što se naziva praćenje ili slijeđenje dženaze.

Sunnet je ispratiti dženazu do mjesta gdje će se umrli ukopati i ostati sve dok se on ne ukopa.

Praćenje dženaze i nošenje umrlog

Muhammed, s.a.v.s., je muslimanima među sedam naređenih poslova spomenuo slijeđenje dženaze. Prema hadisu Resulullaha, s.a.v.s., za nošenje mejjita slijedi nagrada od Allaha, dž.š. U tom hadisu se kaže: "Ko bude nosio dženazu četrdeset koraka, izbrisano mu je četrdeset velikih grijeha." (El-Džamius-Sagir)

"Ko bude prisutan na dženazi sve dok se ne klanja, pripada mu nagrada jednog kirata, a ko prisustvuje dok se ne zakopa, njemu pripadaju dva kirata!" Kolika su ta dva kirata?-  upitao je neko. "Kao dva velika brda",odgovorio je on. (Hadis bilježi Buhari)

Nošenje dženaze je kolektivna dužnost muslimana čime se postiže dobročinstvo, sevap i izražava poštovanje spram umrle osobe. U pogledu nošenja mejjita Ebu Davud kaže: "Pratiti dženazu znači nositi je." To je u prvom redu dužnost rodbine i komšija umrlog. U jednom hadisu se kaže: "Ko bude nosio dženazu četrdeset koraka, izbrisano mu je četrdeset velikih grijeha." (El-Džamius-Sagir) Kod dužeg nošenja dženaze sunnetom su predviđena četiri čovjeka.

Prema hadisima (Musannef, 6266 i Muvetta, str. 222) dženaza se može pratiti tako što se ide ispred ili iza umrloga koji se nosi. Dakle, možemo kazati da su oba načina bila prisutna u Poslanikovoj praksi, ali i da je praksa slijeđenja dženaze, znači hodanje iza, koje je zastupljena kod nas, način koji zastupa naš prvak u fikhu Ebu Hanife. U prilog tome su i riječi koje je Amr b. el-As uputio svome sinu: "Budi iza dženaze! Ispred dženaze je mjesto za meleke, a ne za ljude!"

Drugi sunneti nošenja dženaze 

1. Žurnim hodom nositi dženazu, na osnovu hadisa: "Požurite sa dženazom, jer ako je to bila dobra osoba, bit će joj dobro kuda je nosite, a ako nije bila takva, onda je zlo koje skidate sa svojih ramena." (Hadis bilježi Buharija)

2. Slijediti dženazu na dostojanstven način. Pratilac dženaze treba biti skrušen i razmišljati o smrti, ne smijati se na dženazi niti pričati besposlice.

3. Sunnet nošenja je zastupljen tamo gdje je mezarje neposredno uz džamiju ili u njenoj strogoj blizini. U ostalim slučajevima, mejjit se vozi u za te svrhe posebno određenom vozilu koje se koristi za prevoz umrlih osoba. Međutim, ne bi bilo dobro bez valjanih razloga kao što su: udaljenost mezarja, gužva u gradovima zbog saobraćaja, mali broj prisutnih, itd. mejjita prevoziti nekim drugim prevoznim sredstvom, pogotovo ne zaprežnim kolima ili poljoprivrednim mašinama, kao traktorima.

Ranije se umrli nosio isključivo na rukama od kuće (ili nešto kasnije od gasulhane) do džamije i od džamije, gdje se klanjala dženaza-namaz, do mezarluka, gdje se ukopavao, i to u tabutu i na ramenima.