Okupati umrlog i zamotati ga u ćefine spada u uvjete da bi se nekome mogla klanjati dženaza-namaz. Opremanje je obaveza nasljednika, a troškovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka umrle osobe.

Ukoliko umrli nema imetka tu obavezu dužni su ispuniti nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje i ukop po islamskim propisima stroga je obaveza nasljednicima umrle osobe, a obaveza džemata jeste da klanjaju dženazu i ukopaju osobu po islamskim principima.

Prilikom kupanja umrla osoba se postavi na tenešir (sto u gasulhani) raspremi se i pokrije od pojasa do ispod koljena, a ženske osobe se prekriju potpuno te se odstrane nečistoće. Potom se uzme abdest pa obavi kupanje počinjući sa desnom stranom. Kada su gasulili Poslanikovu, a.s., kćerku Zejneb rekao je: "Počnite s njenom desnom stranom i mjestima po kojima se uzima abdest!" (Hadis bilježi Buhari)

Za vrijeme kupanja ili poslije njega lijepo je koristiti mirise, te kupanje ponoviti neparan broj: tri, pet ili sedam puta, kako nas to uči Poslanik, s.a.v.s. Od Ummu Atijje, r.a., se prenosi da je rekla: "Unišao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok smo kupale njegovu kćerku i rekao nam: 'Okupajte je vodom sa sidrom (mirisom) tri ili pet puta, ili više od toga, a u zadnje stavite kamfor i kada završite, obavijestite me!'" (Hadis bilježi Buhari)

Umotavanje u ćefine
keyboard_arrow_down

Lijepo je da umrloga kupa član porodice ili rodbine, jer ta osoba najviše voli svoga umrlog i ona će se o njemu najbolje pobrinuti. Poslanika, s.a.v.s., je ogasulio njegov zet Alija, r.a. Naravno, umrloga može okupati pobožna i pouzdana osoba.

Stoga kupanje umrlih, uglavnom, obavljaju mjesni imami, odnosno muallime-gasalke ako je u pitanju ženski mejjit. To je, zapravo, i najbolja opcija jer imami i muallime najbolje poznaju učenje islama te neće dozvoliti da se oko opremanja umrlog uvode i provode razni običaji koji nemaju veze sa islamom.