Kod naših muslimana postoji običaj da se nakon zakopavanja umrlog, ostane pored kabura i prouče određeni odlomci iz Kur’ana, tekbiri i prigodna dova.

Uglavnom se uče ovi dijelovi iz Kur’ana:

1. zadnja dva ajeta sure El-Bekare (Amener-resulu pa do kraja sure),

2. sure El-Ihlas, tri puta,

3. sure El-Felek,

4. sure En-Nas,

5. sure El-Fatiha i

6. prvih pet ajeta sure El-Bekare (Elif lam mim).

Između ovih učenja se uče tekbiri, a na kraju svega se prouči dova.

Dova poslije zakopavanja umrloga
keyboard_arrow_down

Ovaj običaj je uvijek pratila polemika i rasprava o tome da li je to puka novotarija ili ipak ima određeno utemeljenje u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Fetva-i emin Enes Ljevaković kaže: "Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarju je tradicija koja je prisutna kod nas u Bosni, a naslanja se na mišljenje hanefijskog mezheba prema kojemu je mustehab - lijepo proučiti sure Jasin prilikom posjete mezarju. Kao potvrda ovome u nekim fikhskim djelima navodi se hadis koji glasi: "Ko posjeti kaburistan pa prouči suru Jasin i sevap pokloni umrlima, Allah će im toga dana olakšati, a on će imati nagradu koliko slijedi za njeno učenje". Hadis je slab (daif). Međutim, u hasen (dobar) hadisu kojeg su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Ibn Hibban i Hakim navodi se da je Poslanik a.s. rekao: "Učite umrlima suru Jasin!" Hadis je općenit, pa obuhvata i učenje kraj kabura. Iako neki smatraju da se hadis odnosi na učenje ove sure osobama na samrti, nema izričitog dokaza za bilo kakvo izuzimanje. Nema dokaza koji zabranjuju učenje Kur'ana prilikom posjete mezarja. Potvrđeno je učenje dova u mnogobrojnim predajama. Ako je dozvoljeno učenje dova, koja je jedna vrsta zikra, zašto ne bi bilo dozvoljeno učenje nekih kur'anskih dova, a to je već učenje Kur'ana. U djelu El-Fikhul-islamijju ve edilletuhu od dr. Vehbe ez-Zuhajlija, 2/540-542, stoji: "Učit će prilikom posjete mezarju ono što zna i što mu je lahko iz Kur'ana. To je sunnet prilikom posjete kaburima."

Oni koji ovaj običaj smatraju novotarijom svoje mišljenje temelje na činjenici da ne postoje čvrsti argumenti da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na ovakav način učio dovu za umrlog poslije njegovog ukopa, te da je to naknadno uobičajeno.

Mnogo je islamskih učenjaka koji su mišljenja da je lijep običaj poslije zakopavanja umrlog ostati na kaburu i proučiti navedene ajete.

El-Hasan ibn es-Sabah el-Za'ferani kaže: „Pitao sam Šafiju o učenju kod kabura i on mi je rekao: - Nema  zapreke“ (Ibn Qajjim el-Džewzijja, Knjiga o duši)

Ovaj stav temelje na hadisima. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: “Kada klanjate dženazu umrlom, skrušeno mu dovu proučite.” (Ebu Davud)

Osman b. Affan, r.a., veli: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., završio sa ukopom umrlog stao bi nad njim i rekao: Tražite oprosta svome bratu i molite Allaha da ga učvrsti, jer njega sada ispituju.” (Ebu Davud)

Također se prenosi od Amra b. el-Asa, r.a., da je rekao:  “Kad me ukopate zadržite se kod mog mezara koliko se može kurban zaklati i njegovo meso podijeliti, da budem s vama dok ne vidim šta ću odgovoriti izaslanicima svoga Gospodara.” (Muslim)

O tome Šafija i drugi kažu:  „Lijepo je proučiti nešto iz Kur'ana kod umrlog nakon njegove smrti.“ (Multeqal-ebhur, str. 236)

Oni kažu da bi bilo bi lijepo ako bi se proučila i hatma.

Prenosi se u Sunenu Bejhekija nizom prenošenja koji se smatra dobrim da je Ibn Omer, r.a., smatrao lijepim da se poslije ukopa umrloga na kaburu uči početak sure El-Bekare i njezin kraj. A početak sure El-Bekare je od početka pa do riječi Uzvišenoga: El-Muflihun, a kraj to su dva ajeta: Amener-resulu do kraja ove sure.

Ledžladž Ebu Halid, r.a., svom djetetu je rekao:

“Sinčiću, kada umrem, i kada me položiš  u mezar, reci: Bismillahi ve ‘ala milleti Resulillahi. – U ime Allaha i po vjeri Njegova Poslanika!, a onda me zagrnite dobro zemljom i prouči kod moje glave početak sure El-Bekare i njen kraj, jer sam čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako to kaže.” (Taberani s vjerodostojnim prenosnim nizom)

Navedeni hadisi mogu poslužiti kao argument da učenje na kaburu, poslije zakopavanja umrlog, ipak, ima neke osnove u sunnetu te da ovakvo učenje koristi umrlim.

En-Nevevi kaže: “Ulema se razilaze kod pitanja sevaba od učenja Kur’ana, da li dostiže do umrloga. Šafijski mezheb misli da ne dostiže.

Međutim, Ahmed ibn Hanbel i grupa alima, kao i grupa šafijskog pravca misli da doseže. (...) ”Kažem da je mišljenje o stizanju sevaba od učenja Kur’ana sa Allahovom dozvolom i mišljenje hanefijske škole, zatim Ibn Tejmijje i njegovog učenika hanbelijskog mezheba, a Allah najbolje zna.” (Multeqal-ebhur, str. 236)