Ljudski život sastoji se iz nekoliko faza. Život na dunjaluku samo je jedna, i to najkraća faza u postojanju čovjeka. Poslije dunjalučke faze dolazi smrt, koja je neminovnost i Allahov, dž.š., zakon za sva stvorena bića. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: "Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti." (El-‘Ankebut, 57)

Šta činiti kod osobe na samrti? 

Kad vidimo da je osoba na samrti, nastojat ćemo da mu vrijeme, koje mu je preostalo, ispunimo učenjem Kur'ana i činjenjem talkina, to jest podsjećanjem na izgovaranje šehadeta, ali ako vidimo da to samrtniku smeta i čini ga nervoznim u tom slučaju sami ćemo izgovarati šehadet poluglasno.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s. je rekao: "Navodite svoje umiruće na izgovaranje La ilahe illallah. (Hadis bilježi Muslim) Pored toga običaj je da se kod umirućeg uči sura Jasin i još neki odlomci iz Kur'ana. Poslanik Muhammed, s.a.v.s. je rekao: "Učite kod svojih umirućih suru Jasin!" (Ebu Davud)

Zabranjeno je naricanje i lelekanje kod umirućeg, a isto tako i kod umrlog. Primjereni plač je dozvoljen, a Muhammed, s.a.v.s. je plakao za Sa'adom b. Ubadeom kazavši: "Slušajte! Allah ne kažnjava zbog suze, ni zbog tuge srca, nego kažnjava zbog ovoga!" - i pokazao je na jezik. (Hadis bilježi Buhari)

Šta činiti neposredno nakon što osoba preseli na Ahiret (umre)?

Nakon što osoba preseli, potrebno je prekinuti s učenjem Kur'ana pored nje, sve dok se ne ogasuli i opremi u ćefine. Nakon što se umrla osoba ogasuli i opremi u ćefine postaje dozvoljeno pa i poželjno da se uči Kur'an pred njenu dušu i uče dove. Smrt osobe se u islamskoj tradiciji naziva preseljenjem na Ahiret, a umrla osoba merhumom, tijelo umrlog mejjitom, pa se nakon smrti umrla osoba često tako naziva sve do dženaze.

Kad neki musliman ispusti dušu i preseli na Ahiret potrebno je obavijestiti dežurnog doktora-mrtvozornika da konstatuje smrt, ako osoba nije preselila u bolnici. Isto tako, dobro je pozvati džematskog imama u kuću merhuma i upitati za savjet pošto su imami naposredno vezani za sve faze vjerskog života pa tako i za preseljenje s ovoga svijeta. Na taj način porodica će dobiti sve informacije u vezi s protokolom za gasuljenje i dženazu.

Umrlu osobu, ako to već ranije nije učinjeno, treba okrenuti prema kibli njegovom desnom stranom, onako kako ga se okreće i prilikom klanjanja dženaze-namaza. Ako je to nemoguće onda ga treba položiti na leđa, ali mu glavu malo uzdignuti da bi mu bar lice bilo okrenuto prema Kibli.

Kako se izražava saučešće (tazija)
keyboard_arrow_down

Umrlom treba zatvoriti usta, ako su mu ostala otvorena, tako da mu se povežu vilice nekim platnom, zavojem, mahramom i slično, ispod brade pa preko tjemena. Nakon toga umrlog ćemo prekriti nekim platnom. Od Aiše, r.a. se prenosi sljedeće: "Kada je umro Božiji Poslanik, a.s., prekriven je crnim plaštom." (Hadis bilježi Muslim)

Običaj koji je veoma zastupljen jeste da svoje umrle zadržavaju u svojim kućama sve do krajnjeg trenutka kada trebaju da ih prevezu u gasulhanu radi opremanja za dženazu. Potrebno je jasno kazati i znati da sa opremanjem ne treba odugovlačiti nego, čim se ustanovi smrt, odmah preuzeti radnje na pripremi dženaze, kao što je kontaktiranje džematskog imama ili nadležnog medžlisa te umrlog premjestiti u gasulhanu. To je zdravstveno ispravnije, a time se sprječavaju i razna sujevjerja kao da se umrli "čuva". Ovo čuvanje umrlog, koje se udomaćilo kod velikog broja muslimana, pripada upravo tim mitovima koji nemaju nikakvo uporište u islamu.

Umrlog će iz kuće mogu iznijeti muški članovi porodice uz pomoć osoblja pokopnog društva, dok se žene trebaju strpiti i sustegnuti se od glasnog plakanja i naricanja što je zabranjeno.

Lijepo je da rodbina, prijatelji i komšije, na osnovu prakse Muhammeda, a.s. pripreme hranu za ožalošćenu porodicu u prvim danima nakon smrtnog slučaja.