Onoga ko istražuje historijat tefsira inferesuje samo historijska istina koja je čvrsto povezana sa načinom tumačenja Kur'ana u tom stoljeću i znan­stvenim razvojem tefsira i kasnijim znanstvenim napretkom u egzegezi Kur'ana. Međutim, istraživač mora istaći primjer iz historijata ovih vrijednih uče­njaka koji su čitave svoje živote proveli u tumače­nju Allahove Knjige i ajeta, u službi Časnoga Kur'ana, u traganju za otkrivanjem tajni svakoga ajeta, te u zadržavanju kod svakog njihovog značenja. Ovi učenjaci su prilazili Časnom Tekstu sa više aspekata, tako da su se zadržavali na jednom slovu u riječi, na riječi u ajetu, te na ajetu u poglavlju. Svakom slovu su određivali njegovu težinu i značaj, o svakoj riječi u Allahovoj Knjizi su pokušali otkriti njezin smisao. Otkrili su jaka sredstva međusobnog čvrstog prožimanja konteksta i otkrili tajne slova u kur'anskom kontekstu koja se odnose na veznike, prijedloge, skraćeni način, zavisni način, negaciju, upit, vokativne čestice, zakletvu (wawul -kasem), i sl.

1. Ibn Džerir et-Taberi

Ibn Džerir et-Taberi je prvak mufessira, prizna­ti imam. Puno ime mu je Ebu Dža'fer Muhammed Ibn Džerir Ibn Jezid Ibn Kesir Ibnu Galib ET-TA-BERI.

Rođen je 224. godine po hidžri u Taberistanu. U dvanaestoj godini je osjetio neodoljivu želju za naukom, pa je napustio rodno mjesto i počeo putovati po raznim krajevima i zemljama, tragajući za naukom. Tako je stigao u Bagdad u Iraku i tu se zaustavio. Tu je počeo sticati vjerske znanosti i spoznaju. Sunce njegove spoznaje zasjalo je među znan­stvenicima i vjerskim učenjacima, a slava mu se pročula u čitavoj zemlji i na sve strane svijeta. Postao je jedan od vodećih učenja III stoljeća po hidžri.

U pisanju djela rijetko mu je bilo ko ravan. Najznačajnije mu je djelo “Džamiul-bejan fi tefsiril-Kur’an. Nakon njegove smrti učenjaci su ga proglasili za prvaka komentatora i imama islamskih historičara. Umro je 310. godine po hidžri, nakon što je proživio punih osamdeset i šest godina. Pokopan je u Bagdadu, a mezar mu je još poznat u ovom gradu.

2. Imam Zamahšeri

To je imam Džarullah, Tadžul -Islam, ponos Havarizma, Mahmud b. Umer Zamahšeri. Rođen je u mjesecu redžepu 467. godine po hidžri. Nakon na­ukovanja pred učenjacima svoga kraja zaputio se u razne pokrajine tragajući za učenjacima i njihovim znanjem. Pročuo se među njima po širini svoga znanja i po snazi dijaloga. S kim god je vodio ras­prave među učenjacima izlazio bi kao pobjednik zahvaljujući snazi svojih agrumenata. Postao je, ta­kođer, jedan od vodećih mu'tezilijskih imama i prvaka u književnosti i stilistici.

Među njegova najveća djela spada komentar Kur'ana pod imenom -El-Keššaf- („El-Keššafu an hakaikit-tenzili ve ujunil-ekavil fi vudžuhit-te'vili” ). Kao razlog pisanja ovog djela Zamahšeri navodi da je jedna grupa vrsnih znalaca jezičkih znanosti i vjer­skih discplina njemu predložila da istine Allahove Knjige koje poznaje sakupi u jedno djelo. U počet­ku je oklijevao u tome, ali pritisci i nastojanja su bili sve izrazitiji. U to su se umiješali i neki vladari.

Kada je došao u Mekku, zapovjednik Ebu Hasan Ali b. Hamza je od Zamahšerije zatražio da napiše tefsir. I, na koncu, on se odazvao njegovom traže­nju i počeo pisanje djela koje je okončao za tri go­dine, a možda mu je za takvo djelo trebalo čak više od trideset godina! Međutim, Allahova milost i bla­goslov su mu pomogli s obzirom da je bio u blizini Bejtul - Harama (Ka'be).

Onaj ko čita “Keššaf”  otkrivajući izvanredne stil­ske ljepote sve više se čudi da je ovakvo jedno ve­liko djelo moglo nastati u tako katkom vremen­skom periodu. Međutim, stvar postaje shvatljivija ako se zna da je ovaj vrsni učenjak čitav svoj znan­stveni vijek proveo proučavajući Allahovu Knjigu i razmišljajući o tajnama svakog ajeta. On je imao i svoje kružoke gdje je predavao i gdje je argumen-tovano iznosio (svoje učenje), tako da su se zna­čenja Kur'ana potpuno iskristalisala u njegovom umu. Kada je u pedeset i devetoj godini života, koji ' je bio ispunjen čitanjem, studiranjem i raspravama, počeo da piše tefsir, u njegovom intelektu se uzvi­šena značenja Kur'ana najizrazitije ukazaše. Svo­jim pisarima je počeo da diktira naizust “El-Keš­šaf” , kao da ga čita iz napisane knjige. U njegovom zrelom dobu su se pojavili plodovi permanentnog izučavanja koja je prakticirao u svojoj mladosti. Umro je uoči boravka na Arefata, 537. godine po hidžri.

3. Fahruddin er-Razi

Bazi je imam onima koji su i sami učitelji i poučavatelji, ponos je islama i Allahov dokaz učenjacima, kruna je pravih naučnika. Ime mu je Ebul-Fadl Muhammed Fahruddin Ibn Dijauddin b. Hasan b. Husejn et-Tejmi el-Bekri er-Razi eš-Šafi'i.

Rođen je 543. godine po hidžri. U mladosti je znanje sticao pred svojim ocem, hatibom u Rejju, a filozofiju izučava pred Medždom Džilijem, te pravo (fikh) pred Kemalom Sematijem.

U prvo vrijeme je bio siromah, kao i većina velikih učenjaka. Ali, siromaštvo nije umanjilo njegovu odlučnost za sticanjem naobrazbe i znanja. Izučio je i izvrsno upoz­nao znanosti prethodnika. Proučio je i teologiju. Otputovao je u Transoksijanu i tamo ostao sticati naobrazbu sve dok nije postao poznat po znanju, te dok nije savladao vještinu vođenja dijaloga i rasprave.

Više puta se suprotstavio mu'tezilijama pobijao je njihove zablude, a i oni su zazirali od njega. Kasnije je došao u doticaj sa vladarem Havarizma kod koga zauzima najviši položaj, te se nastanjuje u Horasanu, odakle je njegova zvijezda daleko sjaj bacala. Allah ga je opskrbio bogatstvom i ugledom, a njegovo znanje se proširilo ka svim horizontima. Vrhunio je u svim naučnim disciplinama, ali je najviše bio zaljubljen u filozofiju, teologiju (ilmul-kelam), dijalektiku, pravo i misticizam. Imao je i svoje kružoke na kojima je držao svoje propovijedi na arap­skom i perzijskom jeziku. Iznad svega je bio religiozan, bogoštovan i čedan.

Zanimao se i astronomijom, te hermijom, našto je utrošio mnoge svote novca. Napisao je više od pedeset djela iz raznih znanstvenih oblasti, pa čak i iz geometrije.

Među njegova najčuvenija djela spada -Veliki tefsir- pod nazivom “Mefatihul-Gajb”  u trideset ve­likih tomova. Svaki tom je na više od tri stotine stranica. U njegova djela spada i “Tefsirul-Fatiha”  uz objašnjenje da ona sadrži hiljade pitanja. Također je (poznato) i djelo “Mali tefsir- pod nazivom “Esrarut-Tenzili ve envarut-Te-vili” , te mnoga druga djela.

Razi je proživio šezdeset i tri godine, tačno koli­ko i Allahov poslanik. Preselio je na Ahiret u po­nedjeljak, na ramazanski bajram 606. godine po hidžri.

Priča se da je otrovan i da su mu'tezilijske grupacije, sa kojima je polemizirao, poslale nekoga ko mu je dao napitak sa otrovom. Priča se da je Razi zadavao udarce i keramijama i ukazivao i na njihove greške, pa su ga se riješili na taj način što su ga otrovali.

4. El-Alusi

El-Alusijevo (puno) ime je Šihabuddin Sejjid Mahmud b. Abdullah b. Mahmud Alusi, a vuče porijeklo, po ocu, od imama Husejna a po majci od imama Hasana, r. a.

Rođen je u petak, sredinom mjeseca ša'bana godine 1217. po hidžri u mjestu Kerhu u Bagdadu.

U djetinjstvu je učio pred svojim ocem i pred šejhom Suvejdijem i Nakšibendijem od koga preuzima tarikat u misticizmu. Od svojih predaka je naslijedio znastvene discipline, a u njihovu poznava­nju je postao prava rijetkost kako u tradicionalnim tako i u racionalnim, u sporednim i osnovnim naukama. Bio je jedinstven i neponovljiv po svojoj dobroti, moralu, naobrazbi, inteligenciji i znanju. Pročuo se oštroumnošću i pronicljivošću, inteligencijom i neobično brzim reagiranjem u razmišljanju. Bio je čiste prirode i ćudi. Neobično mnogo je dijelio sadaku siromasima, a veliki dio noći provodio u ibadetu, zikru i u traženju oprosta (istigfar). Pored toga što je bio poznat u svim tradicionalnim i racionalnim znanostima iznad svega je volio Allahovu Knjigu i čitanje hadisa svoga pradjeda Muhammeda, as. Jer, Allahova Knjiga i hadisi sadrže sve znanosti.

Njegov metod u tumačenju Kur'ana je bio veoma neobičan i prava tajna. Naime, dan je provodio u izdavanju pravnih mišljenja (fetvi), u nastavi i po­učavanju. Prvi dio noći bi provodio sa svojim po­sjetiocima i mnogim prijateljima, a posljednji dio bi posvećivao pisanju tefsira. Zapisivao bi sve što je želio, a u zoru bi to davao pisarima koje je zaposlio u svome domu. Oni bi samo na pripremu toga ma­terijala utrošili oko deset sati. Mnogo se trudio da uveća svoje znanje i da ga proširi. Neprestano je čitao i istraživao, a i dok je sijelio sa svojim prijateljima, bio je zaokupljen rješavanjem znanstvenih problema. Dok je hodio u džamiju, u mislima je razrješavao teška pitanja, nije znao za lijenost i dosadu. Često je citirao stihove:

“Moje noćno bdjenje za traženjem znanosti draže mi je no susret sa pjevačicom i strasni zagrljaj što je!”

Još u trinaestoj godini se bavio nastavom i pisanjem. Pred njim su izrasle brojne generacije. Od mnoštva djela najčuvenije je tefsirsko djelo pod nazivom “Ruhul-meani fi tefsiril-kur'anil azimi ve seb'ilmesani”, a koje je napisao u trideset velikih tomova. Proživio je blizu pedeset i tri godine. Preselio je na Ahiret u subotu, 25. zil-ka'deta 1270. hidžretske godine, a pokopan je u porodičnoj grobnici sa šej­hom Ma'rufom Kerhijem u Bagdadu.

Kur'an je knjiga Uzvišenog Allaha objavljena čovječanstvu posredstvom Muhammeda, a. s. On je, u svojim ajetima nedostižan. Kada su ga džini slušali povjerovali su u Kur'an i rekli: -Mi smo, do­ista, Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na pravi put upućuje - i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatra­ti” . (Džinn, 1 - 2.)

Kur'an je, u stvari, Allahovo svjetlo koje On ob­javljuje svome Poslaniku da njime izvede ljude iz tmina na svjetlo uz dozvolu njihova Stvoritelja i na put Hvaljenog i Uzvišenog. Allah, dž. š., Kur-an je opisao ovim svojim riječima:

“A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji na­stoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje!” (Maide, 15-16).

Kur'an je kodeks Allahovih odredbi koje je Allah učinio vječnim zakonom vjere i sustavom, te sjaj­nom svjetiljkom. Allahov Poslanik kaže: “U Kur'anu je navještenje o onome što je bilo prije vas i vijest o onome što će doći poslije vas. Kur'an presuđuje između vas. On je jasni govor i nije lakrdija. Koji sil­nik ga napusti, Allah će ga uništiti, a ko bude tražio uputu u nečemu izvan njega, Allah će ga u zabludi ostaviti. On je čvrsta Allahova veza i mudra opome­na - pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti niti ga jezici mogu izmijeniti. Učenjaci ga se nikada ne mogu zasititi niti mu mnogobrojni prigovori mogu štetu nanijeti. Njegove divote se ne iscrpljuju...

Allah je predisponirao jedan broj svojih robova, one kojima je podario oštroumnost i razumijevanje, kojima je obljubio vjerovanje, te su strasno zavolje­li Allahovu Knjigu, stalno je učeći i tumačeći. Tako su pojasnili njezine dvosmislenosti i nejasnosti. Svijetu su približili razumijevanje i shvaćanje njezi­nih uzvišenih značenja i srcu ih učinili dostupnim.

Međutim, Kur'an Časni je ogromni okean bez obala, i koliko god ronioci nastojali neće moći nje­govo dno dokučiti niti njegovu suštinu shvatiti. Kur'an će ostati neiscrpljen za sva vremena ma ko­liko ga komentatori tumačili i tragali za njegovim iz­vornim, prvotnim značenjima, jer Allah dž. š. kaže: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno daje Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten!”  (Fussilet, 53.)

Autor: Ali Hasan el-Arid

Sa arapskog, E. K.      

Ovaj prevod je sačinjen na osnovu knjige “Tarihu ilmi tefsir ve menahidžul mufessirin”  od dr Ali Hasan el-Arida. Prijevod je, uz neznatna skraćenja teksta, uglavnom kompletan.

(Islamska misao, VII/1985, 75,76,77, 10-17, 5-12, 10-14)