Određenje tematskog tumačenja Kur'ana. Pri ovoj vrsti tumačenja komentator se oslanja na sve ajete koji imaju jednu zajedničku temu i zajedničko značenje i cilj, makar im povodi objave bili različiti, poglavlja u kojima se nalaze brojna i vrijeme i mjes­to objave različiti. On zatim sve te ajete ustrojava i sređuje prema tome kako su objavljena, navodeći povode i mjesta objavljivanja. Nakon toga prilazi njihovom opširnom tumačenju i razlaganju njihovih značenja, ukazujući na njihov cilj. On im prilazi sa svih aspekata i sa svih strana, derivirajući iz njih željene zaključke, ukazujući na oblike promjena, vrste govornog izražavanja, njihove vidove, nadnaravnost, te ih tako potpuno predočava čitaocu koji se zanima za dotičnu temu, nakon čega neće imati potrebe za bilo čim drugim. Ovo je prva vrsta te­matskog tumačenja koja je veoma važna i značaj­na. Uz nju postoji i druga vrsta, istina, nešto manje značajna od prve. Pri ovom načinu tumačenja istra­živač uzima jedno kur'ansko poglavlje i cjelovito ga sagledava od početka do kraja - objašnjavajući njegove posebne i opće ciljeve i povezujući među­sobno njegove teme, tako da se tretirano poglavlje nadodaje do kraja cjelovitim kao jedna niska zlata čije se karike jedna za drugu u lancu čvrsto vežu.

Tako se jedno poglavlje, bez obzira na brojnost pitanja koja tretira, svodi na jedno osnovno pitanje i teži jednom osnovnom cilju, makar njedrilo brojna značenja poput, npr. jedne kuće koja predstavlja jednu čvrstu cjelinu, mada ima mnogo prostorija, prolaza, vrata i prozora. Kao kada bi istraživač npr. proučavao poglavlje Jasin i rekao da se ono može podijeliti na tri cjeline koje su međusobno poveza­ne i koje smjeraju jednom istom značenju:

Prva cjelina - početak sure do kraja 32. ajeta ima za cilj objasniti misiju Vjerovjesnika, a. s., po­tvrditi njegovo poslanstvo i iznijeti stanje kurejšij-skih i ostalih mušrika. Kao primjer se iznose sta­novnici sela iz kojeg mogu pouku uzeti i odustati od poricanja Božije opstojnosti, ali im je istovreme­no to i prijetnja ukoliko ne budu vjerovali.

Druga cjelina - iznošenje dokaza Allahove op­stojnosti i sveznanja sa ciljem da Ga vjeruju. Ova cjelina počinje sa 33. ajetom i završava sa 44. ajetom. U njima se iznose tri znaka Allahove moći. Prvi ajet govori o Zemlji i sadrži tri dokaza: proživ­ljavanje zemlje poslije njezina mrtvila, stvaranje plodova i bašča na njoj i ispunjenja izvora vodom, slatkom i pitkom, te stvaranje parova u svemu što niče iz zemlje, od samih ljudi i od onoga što ljudi i ne znaju. Drugi ajet se odnosi na nebo. I u njemu su spomenuta tri dokaza: izmjena dana i noći i stvaranje Sunca, stvaranje mjeseca i zvijezda i nji­hovo jezdenje svemirom. Treći ajet se odnosi na vodu. I u njemu su spomenuta tri dokaza: stvaranje mora i rijeka, lađa za prevoz putnika i tereta i stva­ranje deve koju u pustinji koriste za jahanje i noše­nje tereta.

Treća cjelina- ova cjelina započinje sa 45. aje­tom i proteže se do kraja poglavlja. Ona izlaže sta­nja Sudnjega dana sa puhanjem u rog, spominjanje dženneta i njegovih blagodati i džehennema i nje­govih patnji i kazne. Zatim se iznose dokazi Allaho­ve moći da oživi i ponovo stvori. Ove tri cjeline ima­ju zajedničku temu - podsticanje na vjerovanje u Allaha, Njegove poslanike i Sudnji dan. Poslije ovo­ga istraživač pristupa objašnjenju ovih značenja. Tako je slučaj i sa ostalim kur'anskim poglavljima u kojima istraživač promatra i izlaže njihova sažeta značenja, te međusobno povezuje njihove teme u jednu zajedničku, opću temu. Tako nastaje jedna čvrsta cjelina čiji je cilj jedan iako su njezina znače­nja mnogobrojna i različita. Istraživač će npr. o po­glavlju Jusuf kazati da ono smjera ukazati na potre­bu odbacivanja zavidnosti, mržnje među bližnjima, ona podstiče na čednost i sugerira izbjegavanje bluda te savjetuje da se ukrote strasti, te da se ustegne i ne padne u razvrat, smjera potrebi oprosta kad se bude u mogućnosti nekog kazniti, smjera dobročinstvu roditeljima bez obzira na kakvom visokom položaju dijete bilo, te uzimanju pouke iz ovog kazivanja kao što Allah, dž. š., kaže: “U kazi­vanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni”  (Jusuf, 111).

Što se tiče prve vrste tematskog tefsira istakli smo da je ona važnija i za ovu studiju interesantni­ja - u njoj komentator sabire sve kur'anske ajete koji imaju zajednički cilj i istu temu, zatim ih istra­žuje, objašnjava i komentariše sa svih aspekata, da bi ih tako pojasnio čitaocu. Naznačena tema posta­je jasnom poput sunca u po bijela dana. Zatim is­traživač daje svim tim ajetima zajednički nazivnik, kao što smo spomenuli.

Prilikom spominjanja tematskog tefsira, sluša­telj prvo pomisli na ovu vrstu. O njoj ćemo u ovoj našoj studiji i govoriti.

Primjeri za tematsko tumačenje Kur'ana u Kur'anu su mnogobrojni i neophodno je potrebno da učenjaci i istraživači posvete posebnu brigu i pažnju ovim primjerima, da bi tako muslimanima otvorili riznice Kur'ana Časnoga i njegove dragoc­jenosti im ponudili. Od tih primjera su ajeti koji go­vore o tevhidu, dobročinstvu, kamati, angažiranosti na Allahovom putu, zatim ajeti o salatu i hadžu, po­stu, moralu, zaklinjanju, propisima, džihadu i dru­gim važnim temama koje se tiču islamskog života.

Jedan njemački orijentalist je napisao djelo u kojem je sabrao kur'anske ajete koji se odnose na više od osam stotina tema. Djelo je nazvao Tafsiru ajatil-Kur'anil-Kerimi. Ajete je svrstao pod različite nazive, kao ajeti o poljoprivredi, trgovini, industriji, moreplovstvu, arhitekturi, ratu, miru, itd.

Ovo djelo je prevedeno na sedam jezika. Na arapskom jeziku se nalazi u islamskim knjižnicama u Kairu i drugim mjestima. Ova vrsta tumačenja je nastala tako što je istraživač mnogobrojnih i različi­tih komentara, nastalih u različitim vremenima, bio u nemogućnosti naći makar jedno medu njima koje bi na jednom mjestu sabralo sve kur'anske ajete o jednoj temi, zatim ih opširno protumačilo i objasni­lo. Istina, u sasvim maloj količini je od toga nešto i bilo, ali sve u drugorazrednoj formi koja nije pretendovala da postane nezavisan metod. Među tim komentatorima nalazimo one koji su se u svojim tefsirima približili tematskom tefsiru kao što su npr. ovi vrijedni znanstvenici:

  1. Ibnul Kajjim el-Dževzi: El-Bejanu fi Aksamil - Kur'an,
  2. Ebu Ubejda ibn el-Mufti: Medžazul - Kur'an,
  3. Ragib Isfahani: Mufredatul-Kur'an,
  4. Ebu Dža'fer en-Nuhasi: En-Nasihu vel-men-suhu fil - Kur'an,
  5. El-Vahidi: Esbabun-Nuzul,
  6. El-Džessas: Ahkamul -Kur'an.

Ibnul-Kajjim je u svome djelu išao za tim da sa­kupi (djelo se zove El-Bejanu fi Aksamil-Kur'an) kur'anske ajete u kojima se Allah, dž. š., kune Kur'anom i to kroz čitav Kur'an dajući, pritom, zajednički imenitelj, obrazlažući ih i tumačeći njiho­va značenja, te pojašnjavajući njihov cilj i među­sobno ih povezujući u jednu cjelinu.

Ebu Ubejda je, također, naveo kur'anske ajete u kojima su spomenute sve vrste metafora, opširno i objašnjavajući metaforu, iznoseći njezinu svrhu i povezujući to u jednu skladnu cjelinu.

Ebu Dža'fer en-Nuhasi je sakupio derogirane ajete svih poglavlja mekanskog i medinskog perio­da objave, bez obzira na različito vrijeme njihovog objavljivanja. Zatim ih je protumačio, objasnio nji­hov cilj i spomenuo ajete za koje se smatra da su njima derogirana - povezujući ih u jednu čvrstu cjelinu. Tako je i u ostalim gore nabrojanim djelima.

Iz izloženog zaključujemo da počeci ove vrste tefsira, tj. tematskog tumačenja Kur'ana, sežu da­leko u prošlost, iako njegovi autori nisu smjerali sačiniti od njih poseban pravac. Stoga, istraživati i nastaviti u ovom pravcu nije ništa novo. Prije nas, u davna vremena, ovim putem su se bili zaputili neki naši vrijedni i poštovani učenjaci s napomenom da mu nisu poklonili svu potrebnu pažnju, pa stoga, njegovi putokazi nisu bili jasno naznačeni, sve ni­janse dovoljno objašnjene, da bi ova vrsta tefsira mogla postati različitom od drugih i da bi se mogla pojaviti u svojoj nezavisnoj formi.

Ono što je učinilo da se mufessiri ne zainteresuju za ovu vrstu tefsira je bilo to što muslimani u tom vremenu nisu imali veću potrebu da se zani­maju za takve teme u Kur’anu. Jer, oni su pamtili Kur'an i nosili ga u sebi, posjedovali su puno islam­sko obrazovanje te su razumijevali mnoge kur'an­ske nakane i predmete. Svakom od njih je bilo lahko da ajet povezuje sa njemu srodnim ajetom o ne­koj temi, i to bez ikakve poteškoće.

Drugi razlog je taj što istraživanje po užim spe­cijalnostima nije bilo poznat. U ranijim epohama kada su se učenjaci zanimali za sve znanosti, pa čak i za tehničke, medicinske i astronomske. Tada nije bilo poznato uže specijaliziranje kakvim ga mi danas znamo. Stoga nije ni bilo zanimanja za tuma­čenje Kur'ana po temama, ni za prvu ni za drugu vrstu tema, i ako je bilo bilo je vrlo rijetko, kako smo to ranije i naznačili.

Istraživački motivi istraživanja ove teme u XIV hidžretskom stoljeću

S obzirom da je Kur'an Časni najveća blagodat podarena od strane Allaha, dž. š., cijelom ljudstvu u svrhu očišćenja njihovih srca, da oplemeni njihove duše i učini ispravnim njihova vjerovanja, uputi ih na put istine, pravednosti i pohvalnim vrijednosti­ma, a odvrati ih od ružnih i nevaljalih djela, te da njihovu zajednicu očisti od ružnih običaja i uputi je ka onome u čemu je njezina ovosvjetska i onosvjetska sreća, pa pošto je sve to sadržano u Kur'anu, pa i više od toga, dužnost je islamskih na­roda da izučavanju Kur'ana posvete posebnu paž­nju. Svrha tog izučavanja je da se svijetu otkriju uz­višeni kur'anski propisi i norme i moralna načela, a istovremeno pokaže svijetu da je Kur'an čvrsto po­vezan sa društvenim i moralnim vrijednostima. On na svim tim poljima ocrtava put koji donosi sreću. Nemoguće je sve ovo dokučiti putem iščitavanja komentara analitičkog tumačenja Kur'ana, jer ta djela često sadrže i druge znanosti koje odvode od osnovnog cilja Kur'ana. Činjenica je da veliki broj muslimana ne posjeduje potrebno islamsko obrazovanje, te im je teško razumjeti naznačene stvari čitajući tefsirska djela puna komplikovanih jezičkih izraza, stilističkih termina i pojmova koje i mnogi (učenjaci) teško razumijevaju. Osim toga, razumijevanje kur'anskih ajeta i dokučivanje smisla njegovih značenja u mnogome zavisi od pamćenja Kur'ana.

Zbog svega gore izloženog ali i drugih razloga koji ovdje nisu navedeni, ulema je dužna da ozbil­jno priđe ovoj vrsti tumačenja Kur'ana, kako bi nje­govo razumijevanje bilo ljudima omogućeno.

Tematski tefsir i Al-Azhar

Napomenuli smo da su pojedini raniji učenjaci pokušavali utemeljiti ovu vrstu tefsira. Od strane njih je napisano malo djela od kojih svako tretira jednu kur'ansku temu kao što su npr. pitanje derogacije, metafore, zakletve i drugih tema (u Kur'anu). Međutim, ova istraživanja nisu predstav­ljala poseban pravac sa jasnim obilježjima. Temat­ski tefsir nije bio detaljno određen i objašnjen sve dok nije osnovan Univerzitet Azhar i dok nisu otvo­reni njegovi mnogobrojni fakulteti, medu kojima i katedra tefsira i njegovih disciplina. Prvo istraživa­nje ozbiljnijeg karaktera bilo je od strane dra Ahmeda Seida Kumija, šefa Katedre tefsira i kur'an­skih disciplina na Teološkom fakultetu. Poslije toga napisane su brojne studije od strane studenata ovog odsjeka. Svaka godina donosila je nova istra­živanja u tumačenju Kur'ana u svim njegovim as­pektima. Tako su se pojavile studije o pojmu “tak­va”  u Kur'anu, zatim o salatu, zekatu, postu, hadžu, ratu, zakletvi i čovjeku... Pojavile u se i diser­tacije na području određenog kur'anskog poglavlja kao što su tumačenje poglavlja Feth, Hudžurat, Nur, Ahzab, Jasin. Jusuf, Kehf, kao i druge studije napisane u duhu ovog metoda, koje su bile od ko­risti za islamski svijet. Ovaj metod moguće je odre­diti na sljedeći način:

  1. Odabiranje teme koja se želi tematski obradi­ti.
  2. Sabrati sve kur'anske ajete iz svih poglavlja Kur'ana, mekanskih i medinskih, koji su u bilo kak­voj vezi sa naznačenom temom;
  3. Klasificirati sabrane ajete prema objavi i ako je to moguće, njezinim povodima;
  4. Ukazati na mjesto tih ajeta u njihovim poglav­ljima i njihovom odnosu sa ajetima koja slijede iza njih;
  5. Spomenuti metod istraživanja o temi tako da čitava studija (njena građa) dotiče temu sa svih mogućih aspekata;
  6. Spomenuti Poslanikove hadise sa predajama i senedima i objasniti u koju kategoriju spadaju, ka­ko bi čitalac u tome imao autentični dokaz. Zatim, treba spomenuti predaje ashaba i tabiina;
  7. Citirati izreke arapskih klasika i donijeti stiho­ve iz njihovog pjesništva u cilju objašnjenja riječi spomenutih u ajetima i pojašnjenju njihovih znače­nja;
  8. Obrada ovih ajeta je tematska i objektivna sa svih aspekata, odnosno da se obuhvate sve karak­teristike tih ajeta kao što su općost i posebnost, partikularnost i apsolutnost, zatim ajete koji su u formi pogodbenosti, te derogirane i derogirajuće ajete. Potrebno je objasniti sve pravne propise, da ih se sagleda sa svih aspekata, i imati u vidu. ko će to koristiti. Isto tako treba da se ti ajeti prouče sa aspekta stilistike i nadnaravnosti Kur'ana i pokuša uspostaviti adekvatna relacija između tih ajeta, s jedne strane, i ajeta za koja se pretpostavlja da su im suprotna; ili sa hadisima Vjerovjesnika, a. s., čiji su sadržaji od njih različiti;ili sa naučnim teorijama, za koje se misli da su suprotna značenjima tih aje­ta. Zatim treba odgovoriti na sumnje koje neprija­telji iznose o tim ajetima. Potrebno je spomenuti i kiraete koji se na njih odnose, te objasniti svako njihovo značenje i primijeniti ta značenja na naš društveni život i, na kraju, istaći cilj teme koju ovaj rad obrađuje.

Sve gornje potrebno je kako bi čitalac poslije či­tanja ovog rada bio potpuno zadovoljan i bez po­trebe za bilo čim drugim.

Ovo je taj novi metod koji primjenjuje Katedra tefsira na Teološkom fakultetu Azhara, a pod men­torstvom profesora koji zajedno ocjenjuju naziv di­sertacije i njezine metode, prihvatajući je ili ne. Ukoliko je prihvate, odrede jednog između njih kao mentora koji će davati upute, usmjeravati autora pravim načinom sve dok rad na najbolji način ne okonča. Poslije toga se odredi komisija za odbranu koja na kraju verifikuje rad ili ga odbaci. Ovim pu­tem fakultetska biblioteka se obogatila mnogim di­sertacijama iz svih područja Kur'ana koje su odra­dile važne životne teme kao i vrijednim teološkim istraživanjima, korisnim za muslimane u čitavom svijetu. U najviše slučajeva ove disertacije se štam­paju i objavljuju kako bi korist bila mnogo veća.

Bivši rektor Al-Azhara. Šeltut tvrdi: “Uistinu, ovaj metod je najbolji, posebno na polju tefsira, i to tefsira koji se želi predstaviti svijetu s ciljem da ih se uputi ka Uputi koju sadrži Kur'an. To je otuda što kur'anske teme nisu čiste teorije koje bi zao­kupljale ljude, koje ne bi imale stvarne primjene u životu pojedinaca i zajednica”.

Uistinu, ova vrsta tefsira omogućava učenjaku da odbaci prigovore i sumnje koje dolaze sa strane neprijatelja islama i neznalica u vjeri, koji tvrde da postoji kontradikcija između vjere, s jedne, i života s druge strane, zatim između vjere i modernih zna­nosti ili između vjere i društvenog života. On isto tako omogućava posleniku na polju islama da že­ljenu temu sagleda u svim mogućim njenim dimen­zijama, bez velikog napora, i prekomjernog gublje­nja vremena.

Slično tvrdi i dr Ahmed Sejjid Kumi kada kaže: “Stoljeće u kome živimo je stoljeće nauke i kul­ture. Ono traži ovu vrstu tefsira jer ona omogućava da se na najkraći način dođe do traženog cilja i do istine najlakšim putem. Pogotovo iz razloga što se u našem stoljeću diže velika prašina oko vjere od strane svakojakih učenja, blasfemija, sumnjičenja, i sl. Odbiti to sve moguće je pomoću ove vrste tefsi­ra koji obrađuje više tema koje zahvataju (pro­blem) sa svih njegovih aspekata.”

Evo nekoliko djela iz područja tematskog tefsira:

  1. Šejh Šeltut: “Kitabu min hedil-Kur'ani
  2. Abbas Mahmud Akkad; El-Mer'etu fil-Kur'ani
  3. Ebul-E'la el-Mevdudi; Er-Riba fil-Kur'ani
  4. Muhammed Ebu Zehre: El-Akidetu fil-Kur'ani
  5. Ahmed Kemal Mehdi: Ajatuf-Kasemi fil-Kur'ani
  6. Ahmed Ibrahim Mihna: Mukavvematul-insanij-je fil-Kur'an
  7. Ali Hasan el-Arid: Tefsir sureti Jasin.
  8. Muhammed Muhammed Semalu El-Uluhijje ver-Risale.
  9. Ahmed Sejjid Kumi: Tefsir sureti Feth
  10. Ali Nasrud-Din: Ademu fil-Kur'ani.

Nužnost ovakvog tumačenja Kur'ana

Knjige koje proučavamo svojim sadržajem obič­no govore o samo jednoj temi i napisane su tako da i metodama kojima se prezentiraju to potvrđuju.

Stoga, čitalac koji nema nikakvo važnije iskus­tvo sa Kur'anom, kada odluči da ga prvi put čita i izučava, prići će mu s uvjerenjem da je on kao i svaka druga knjiga koju čita, tj. knjiga koja ima svoju određenu temu, a napisana je po poglavljima i glavama. On će dalje pretpostavljati da Kur'an za­hvata svaku stranu ljudskog života, i to potpuno nezavisno, a iznoseći propise i učenja koja se od­nose na to područje jednim tečnim stilom i sistematičnošću. Međutim, kada istraživač počne da lis­ta Allahovu Knjigu biće iznenađen onim što ga u njoj očekuje, vidjeće da je njegov stil drugačiji od svakog drugog koji je ranije upoznao. U Kur'anu će naći mnoga vjerska pitanja, moralne upute, šerijatske propise, poizive ka islamskoj misiji, savjete, puteve da se zavoli Allahova Knjiga i načine zastra­šivanja od vatre (et-tergib vet-terhib), mnoge argu­mente, kazivanja i iznošenja historijskih događaja te ukazivanja na Allahove znakove u svemiru. Ob­jašnjenje svega ovoga se s vremena na vrijeme po­navlja i javlja u različitim odnosima izloženo poseb­nim raznovrsnim stilom. Zapaziće da Kur'an često, dok govori o jednoj temi, iznenada prelazi na dru­gu ili čak i treću. Još je začudnije da Kur'an često započne sa izlaganjem jedne teme, zatim prelazi na potpuno drugu. Lica se međusobno izmjenjuju, dijalog s vremena na vrijeme poprima različite vido­ve. Međutim, u Kur'anu nema ni traga od podjele tema na poglavlja i glave. Kada Kur'an izlaže histo­rijska kazivanja, ne izlaže ih na način kako se histo­rija piše. A kada ustanovljava zakone, nije to u for­mi koju praktikuju zakonodavci. Stoga će istraživa­ča, kada sve ovo i njemu slično nađe u Kur'anu iz­loženom stilom njemu do tada nepoznatim, obuzeti čuđenje, te će pomisliti da toj knjizi nedostaju sis­tematičnost, fabula i skladnost.

S obzirom na izloženo, dužnost je učenjaka da različite i raznovrsne teme, razbacane u kur'an'skim poglavljima, sakupe u jednu cjelinu, sa jednim nazivom, jednim ciljem i jednim rezultatom i to sve Izlože jednim običnim i skladnim stilom, kako bi početnik mogao lakše razumjeti kur'anska znače­nja po odjeljcima i po temama.

Spoznaju nužnosti ove vrste tumačenja Kur'ana moguće je sažeti u sljedećem:

  1. To tumačenje sučeljava različite ajete o jed­noj temi. Ovaj način je sličan tradicionalnom načinu koji je najimuniji i najdalje je od pogreške;
  2. Sabiranje kur'anskih ajeta omogućava istraži­vaču da upozna njihovo međusobnu usklađenost i povezanost;
  3. Onome ko proučava jednu određenu temu daje punu predstavu svih tekstova koji se na nju odnose,
  4. Pomaže istraživaču da odbaci sve sumnje i kontradiktornosti u koje bi mogao zapasti,
  5. Istraživač ide u korak s vremenom koje po­znaje knjige podijeljene na poglavlja i glave. I ovaj tefsir je podijeljen na odjeljke i nezavisne, samos­talne teme;
  6. On poslaniku na islamskom putu omogućava da temu sagleda u svim njezinim dimenzijama i sa svih strana u mjeri koja mu omogućava da je pre­zentira ljudima na zadovoljavajući način, otkrivajući im pritom njezine poruke;
  7. Omogućava istraživaču da do svog cilja dođe najkraćim putem i bez velikog truda i napora;
  8. Dr Ahmed Sejjid el-Kumi, na kraju, tvrdi: “Ovo naše vrijeme traži ovakvu vrstu tumačenja Kur'ana, jer on omogućava da se do željenog cilja dođe naj­kraćim putem i do istine na najlakši način.”

 

Autor: Ali Hasan el-Arida

Sa arapskog, E. K.      

 

Ovaj prevod je sačinjen na osnovu knjige “Tarihu ilmi tefsir ve menahidžul mufessirin”  od dr Ali Hasan el-Arida. Prijevod je, uz neznatna skraćenja teksta, uglavnom kompletan.

 

(Islamska misao, VII/1985, 75,76,77, 10-17, 5-12, 10-14)