Tugra 

Zvanični žig koji su koristili sultani, posebno oni iz memlučkog i seldžučkog doba. raznolikosti. Zasnovani na ova dva sastavna dijela – tekstualnom i vizualnom – islamski amblemi mogu se podijeliti u tri kategorije: (1) one čije se struktura i komunikacijska funkcija zasnivaju jednako na tekstualnom i na vizualnom, kao u slučaju Poslanikovog pečata; (2) one čije se struktura i komunikacijska funkcija oslanjaju više na tekstualni element, nego na vizualni, kao u slučaju pečata pravednih halifa, emevijskih i abasijskih halifa, sultana i drugih (historijski izvori ne daju opise oblika ovih pečata, dok tekst otisnut na njima rasvjetljava religijska i politička gledišta njegovog vlasnika) i (3) one čije se struktura i komunikacijska funkcija oslanjaju više na vizualni element nego na tekstualni. Najjasniji i najpoznatiji primjer ove vrste amblema jeste tugra. slici, tugru čini skup specifičnih vizualnih elemenata. Imamo tugove (tuğ, što znači bajrak" na turskom), predstavljene trima vertikalnim linijama koje idu od vrha tugre i označavaju neovisnost. Za unutrašnje i vanjske petlje (beyze) na lijevoj strani tugre kaže se da simboliziraju dva mora nad kojima vlada osmanski sultan; veća, vanjska petlja predstavlja Sredozemno more, a manja, unutrašnja predstavlja Crno more. Jedrolike, u obliku slova S, linije koje presijecaju tugove, koje se zovu zlfe, svojim uglom označavaju vjetrove koji pušu s istoka (desno) na zapad (lijevo), što je tradicionalno kretanje Osmanlija. Linije koje se protežu ka vani, prema desnoj strani tugre zovu se haner i označavaju mač, simbol moći i snage. Kaul je iskaz koji se nalazi u središtu tugre. Na dnu tugre ispisano je ime sultana; ovaj element naziva se sere. U lijevom donjem uglu nalazi se potpis kaligrafa koji je osmislio tugru.