Tradicija
(Latinski: trado, tradere – prenositi, priopćiti) jeste naslijeđeni i složeni razvoj stvar, kulturološke, sociološke, običajne i institucionalne prirode. Tradicija je onaj veliki korpus iz čovjekovog religijskog, moralnog, književnog, filozofskog i arhitektonskog blaga koji nas već vijekovima oslovljava svojom veličinom iz prošlosti (Karić, 2014, 63). Značenje Tradicije se ne treba kolokvijalno shvaćati, pa se ne smije miješati s običajem, uvriježenim ponašanjem, naslijeđenim obrascima mišljenja i tome slično (Nasr, 1988, 67; Dizdarević, 2020, 32–39). Jasnije kazano, za Tradiciju se može smatrati da uključuje načela koja vezuju čovjeka za Nebo, te samim time za religiju (Nasr, 1988, 68). Tradicija obuhvaća sve razlikovne karakteristike i principe, ili norme koje su nasljedne i koje suštinski doprinose glavnim sastavnim dijelovima civilizacije (Ruzgar, 2007, 1085; Mohd, 2010, 52).
Tradicija se račva u Konstitutivnu i Interpretativnu tradiciju. Konstitutivna (Kurān i Sunnet) je sami temelj i polog islama, a sve što je muslimanski misleći genije na tom temelju odmišljao je Interpretativna tradicija islama. Nema promjene u izvorima, načelima i temeljima islama, već samo u načinima na koji se religija razumije, primjenjuje i živi u različitim vremenima i na različitim mjestima. Upravo je to smisao: religijski izvori jesu prvobitne reference, osnove religije i religijske prakse ostaju kakve jesu, ali čitanje i shvaćanje ovih tekstova se obnavlja doprinosom onih učenjaka i mislilaca koji će otvoriti nove vidike oživljavajući nadvremenu vjeru u srcima i podstičući razum da se suoči s izazovima vremena. Interpretativna je ujedno i kulturna tradicija, ali ne smije biti u suprotnosti s Konstitutivnom tradicijom (Chittick, 2019, 87; Silajdžić, 2005, 25–26; Silajdžić, 2006, 48–49; Silajdžić, 2008, 13–14). Prema Williamu C. Chitticku (2019, 33), Tradicija je ukupan zbir prenesenog i intelektualnog naslijeđa. Neke knjige koje govore o ovome su: 1. Chittick, W. C. (2019). Nauka o kosmosu, nauka o duši: punovažnost islamske kosmologije u modernom svijetu. Preveo s engleskog jezika Haris Dubravac. Sarajevo: El-Kalem.
IZVORI
Dizdarević, B. (2020). Odnos prema tradiciji kao odnos prema sveukupnosti bivstvujućeg. Živa baština – časopis za filozofiju i gnozu, 6(20), 32–39;
Karić, E. (2014). U potrazi za dubinama nebeskog plavetnila: (eseji o vjeri u XXI stoljeću). Sarajevo: El-Kalem i CNS;
Mohd, N. W. D. (2010). Obrazovna filozofija i praksa – Syed Muhammad Naquib al-Attas: izlaganje originalnog koncepta islamizacije znanja. Preveli s engleskog jezika Aida Abadžić-Hodžić, Behija Durmišević, Dženita Karić, Enes Karić, Aid Smajić. Sarajevo: Tugra;
Nasr, S. H. (1988). Knowledge and the Sacred. Lahore: Suhail Academy;
Ruzgar, M. (2007). Islam i duboki religijski pluralizam. Preveo s engleskog jezika Nevad Kahteran. Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, 69(11–12), 1073–1099;
Silajdžić, A. (2005). 40 hadisa sa komentarom. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka i El-Kalem;
Silajdžić, A. (2006). Muslimani u traganju za identitetom. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka i El-Kalem;
Silajdžić, A. (2008). Značenje i značaj islamske tradicije. Zbornik radova Naučnog skupa “Islamska tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive”. Sarajevo: Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.