Tewil 

Ovaj pojam se najčešće na naš jezik prevodi u značenju tumačenja, objašnjenja, pojašnjenja. Nekada se koristi i kao sisnonim za tefsir (Komentar, egzegeza). U kur'anu ovaj pojam se koristi u značenju krajnjega tumačenje", unutrašnjega tumačenja" odnosno ispravoga tumačenja nekoga ajeta ili događaja, a koje se razlikuje od njegovoga izvanjskoga smisla. No, te'vil je najvažnije sredstvo kojim razum prilazi dvosmislenome tekstu. Ova intelektualna aktivnost podložna je opasnim rizicima jer je moguće podlijeganje utjecaju vlastite prosudbe odnosno heve/strasti. Ibn hazm će tako, a kao utemeljivač zahirijske (literalističke) pravne škole, gotovo u potpunosti odbaciti te'vil. S druge strane, oni koji zagovaraju te'vil uveli su posebna pravila kako bi izbjegli pogreške, kao što su: ograničavanje te'vila samo na dvosmislene tekstove, pribavljanje nepobitnih dokaza, posmatranje gramatičkih pravila arapskoga jezika eksplicitno, implicitno, i metaforički, te nesuprostavljanje nedvosmislenome objavljenome tekstu ili fendamentalnome religijskome vjerovanju ili zakonu.

IZVORI

en-Nedždžar, Abdulmedžid (2012). Čovjekovo namjesništvo na zemlji: između objave i razuma. El-Kalem/CNS, Srajevo.