Tevhid  

Prvi princip vjere, svjedočenje da je Allah jedan, odnosno jedino je On Bog. Značenje tevhida je najsažetije izraženo u riječima tevhida – kelimetu-t-tevhid: La ilahe ilellah; Nema boga osim Allaha. Kroz ovu izjavu muslimani vjeruju da se Allah, jedini Bog objavljuje kroz Kur'an, a riječ 'bog' se odnosi na svako drugo božanstvo koje su ljudi izmislili, na ono što je lažno opisano bilo kojim od svojstava koje Kur'an pripisuje Bogu. Iako se riječ Allah i kod drugih tradicija koristi za označavanje Boga, ime Allah se najčešće u javnosti odnosi na Boga u kojeg vjeruju muslimani na specifičan način. Uz riječi tevhida često se dodaju riječi koje formiraju riječi šehadeta – svjedočenja da je Allah Bog i Muhammed, a. s. poslanik. (Vidjeti: šehadet)

Važno je podcrtati kako je monoteizam (tawḥīd) kao primordijalna ideja bio i ostao polazišna tačka i revelacijska istina u domišljanju i razumijevanju Boga. Postojale su tendencije naročito na Zapadu koje su nastojale predstaviti ateizam, henoteizam, dualizam, politeizam, animizam kao polazišnu tačku u razvoju religijske svijesti što je prema njihovim tvrdnjama dovelo do evolucije ka monoteizmu. Takvo što je neodrživo sa antropološkog, fenomenološkog te, jednako tako, teološko-filozofskog aspekta.