Teklif
U arapskom jeziku teklif znači od nekoga zahtijevati da izvrši neki teži posao i tim ga poslom zadužiti. U islamskom pravu znači zaduženje osobe naredbama i zabranama. Osoba koja ima obavezu tih naredbi ili zabrana naziva se mukellef. Da zaduženje bude valjano potrebno je postojanje određenih uvjeta u samom djelu i uvjeti koji se tiču osobe.
Uvjeti u samom djelu su: da bude samo po sebi moguće, da ga dotična osoba može izvršiti, da bude poznato osobi koja ga treba izvršiti, da mukellef zna da mu je ono naređeno.
Da bi se djelo izvršilo osoba mora imati moć da djelo izvrši: moć el-kudretul-mumekkine – moć koliko je najmanje potrebno da osoba može izvršiti djelo i el-kudretul-mujessire – kada se stavljaju uvjeti koji bi olakšali izvršenje djela, kao što je obaveza da imetak pregodini da bi se dao zekat.
Određujuće pravilo (el-hukm et-teklif) je govor Allaha, dž.š. koji je upućen mukellefu i ima pet kategorija: vadžib – obaveza, mendub – preporuka, haram – zabrana, mekruh – pokuda, mubah – dopuštenje.
IZVORI
Handžić, M. (1999). Izabrana djela: Studije iz šerijatskog prava. Sarajevo: Ogledalo;
Ebu Zehre, M. (1958). Usul el-fikh. Kairo: Darul-fikr; Es-Serahsi, Muhammed bin Ahmed. El-Mebsut. Bejrut: Darul-Me'arife;
Kamali, M. H. (2017). Principi islamske jurisprudencije. Sarajevo: CNS;
Zejdan, A. (1994). El Vedžiz fi usulil-fikh. Beirut;
Karčić, F. (2011). Studije o šerijatskom pravu i institucijama. Sarajevo: Centar za napredne studije..