Tefsir el-Bejdavi

Envaru-t-tenzil ve esratu-t-te'vil. El-Bejḍāwijev tefsir Svjetla Objave i tajne njenog tumačenja" srednje je veličine i ubraja se u racionalne tefsire. U samom uvodu u tefsir, nakon zahvale Uzvišenom Allahu i salavata na Poslanika, s.a.v.s, Bejdāvī hvali tefsir kao znanost, ističući da je on najvrijednija i najcjenjenija znanost, te da je ona temelj svim ostalim islamskim znanostima. Zatim tvrdi da se tefsirom smije baviti samo onaj ko je dobro upućen u sve islamske znanosti, te sve discipline arapskog jezika i književnosti.

Nakon toga, on iznosi da je podugo ražmišljao o tome da napiše tefsir i da je, na kraju, nakon klanjanja istihare-namaza, odlučio da to i učini. O tom tefsiru on u uvodu kaže: On će sadržavati najodabranije riječi koje su do mene doprle od istaknutih ashaba, najučenijih tābi‛īna i ostalih pobožnih prethodnika. U njemu će također biti divni zaključci i izvanredne pouke, do kojih smo došli ja i još neki vrijedni učenjaci iz kasnijih generacija..." A na samom kraju tefsira, označavajući da je završen, on kaže: Ovo djelo sadrži rijetke pouke umnih ljudi, te siže riječi najistaknutijih islamskih učenjaka i probrana mišljenja velikana ummeta o tumačenju Kur'ana, utvrđivanju njegovih značenja, otkrivanju značenja težih termina i nadnaravnosti njegova stila - sve to na sažet i koncizan način, koji ništa ne remeti i u kojem nema pogrešnih pravaca." Najviše je koristio dva tefsira: Zamahšerijev i Razijev. Naime, dosta građe uzeo je iz Zamahšerijeva tefsira, s tim što ga je pokušao očistiti od mu‛tezilijskih stavova. Pored toga, očito je da se pri pisanju svog tefsira koristio i Razijevim tefsirom pod nazivom Mefātīhu-l-gajb, jer pri tumačenju ajeta koji govore o kosmosu i nebeskim tijelima, navodi komentare koji se mogu ocijeniti kao utjecaj i sažetak Razijevih komentara. Uz ta dva tefsira, moglo bi se još reći da je Bejdāvī donekle koristio i treći, tefsir Ragiba El-Isfahanija. Ta tri autora bitno su utjecala na njegovo djelo, ali sigurno je da se on koristio i ostalim tefsirskim djelima.

Ono što doprinosi njegovoj vrijednosti jeste i činjenica da je El-Bejḍāwī pri tumačenju nekih ajeta koristio druge ajete i hadise Muhammeda, s.a.v.s. Ta karakteristika je sigurno cijenjena od pripadnika različitih islamskih pravaca, pogotovo od tradicionalista. Na određenim mjestima, gdje smatra da je to potrebno, El-Bejḍāwī navodi različite načine učenja pojedinih kur'anskih riječi, shodno različitim kira'etima. Međutim, on se ne zadržava uvijek na vjerodostojnim (mutevātir) kiraetima, kao što rade mnogi mufessiri, nego nekada navodi i one kiraete koji uživaju manje povjerenje (šāzz). Kada naiđe na riječi koje je potrebno protumačiti sa jezičkog stanovišta, on to radi, ali umjereno, ne upuštajući se u detaljiziranje. Isto tako, kada dođe do ajeta koji govore o fikhskim propisima, on ih tumači sa fikhskog stanovišta, ali opet kratko, bez ulaženja u opširne komentare. Međutim, vidljivo je da on pri tome često daje prednost svom, šafijskom mezhebu, iskazujući na taj način svoju pripadnost njemu i popularišući ga.

Slijedeća pozitivna karakteristika El-Bejḍāwijeva tefsira jeste to što se u njemu vrlo malo spominju predaje od jevreja i kršćana, tj. isrāīlijjāti. Zbog korištenja Zamahšerijevim i Razijevim tefsirom, koji su ocijenjeni kao racionalistički, te zbog donošenja vlastitih stavova, El-Bejḍāwijev tefsir ubraja se u racionalne tefsire. Međutim, zbog svih njegovih pozitivnih karakteristika, on se svrstava u grupu dozvoljenih i poželjnih racionalnih tefsira, što je navelo mnoge učenjake širom islamskog svijeta da ga sve do ovih dana izučavaju i njime se koriste. Takav slučaj bio je i sa učenjacima naših krajeva, jer je El-Bejḍāwijev tefsir na našim prostorima bio jedan od najraširenijih i najviše korištenih tefsira. Od prigovora koji mu se navode jesu da nije u potpunosti uspio odstraniti sva mu'tezilijska mišljenja koja Zamahšeri navodi, pa se vrlo rijetko povodi za njima. Također, kada navodi hadise o vrijednosti pojedinih sura, navodi takve hadise u kojima se za mali trud obećava velika nagrada, a takvi hadisi su ili slabi ili patvoreni, pa se kao takvi ne bi smjeli koristiti.