Talak 

Razvod braka je utemeljen Kur'anom, Sunnetom i konsenzusom. Razvod se prihvata kao najbolja opcija u slučaju da se prevenira veća šteta.

Jezičko značenje riječi, talaq jeste raskidanje veze, tj. prekidanje braka. Islamski pravnici ga definiraju kao "opoziv ili neopoziv prekid bračne zajednice, posebnim riječima". Slobodnije rečeno, talaq je prekidanje dozvoljene intimne veze i zajedničkog življenja između muža i žene izgovorom određenih riječi koje upućuju na prekid braka ili preduzimanje radnji koje na to upućuju. Rastava braka može biti opoziva i može biti neopoziva. Opoziva je kada se nakon prekida braka, poslije određenog vremena, odluka o prekidu braka opozove (talaq redži), a neopoziva kada više nije moguće opozvati donesenu odluku ili izmijeniti okolnost I posljedice učinjenog djela. Džananović (2004) definira rastavu braka u islamskom pravu talaq – repudijacija onda kada dođe do jednostranog prekida bračne zajednice od strane muža ili jednostranog prekida bračne zajednice od strane žene, ako je to pravo prilikom akta vjenčanja muž prenio na ženu.

Iako se danas razvodi sprovode uz sporazumni dogovor oba supružnika ili putem pravnih procedura, islamska literatura prepoznaje slijedeće načine razvoda braka: puštanje žene od strane muža ili puštanje koje žena sama učini na osnovu prava koja ima, sporazumni razvod braka – el-hul'a, razvod zbog zakletve – el-'ila', razvod na osnovu sudske odluke zbog određenog nedostatka kod muža, razvod uslijed preljube i razvod zbog odbijanja muža da prihvati islam prema mišljenju Ebu Hanife i hanefijskog učenjaka Muhameda. Hanefijski pravnici, kako navodi Topoljak (2015) nisu saglasni po pitanju razvrgnuća braka zbog napuštanja islama jednog od supružnika ili odbijanja da prihvati islam.

Podjele rastave braka se vrše na više načina. U pogledu dozvole ili zabrane rastave braka, pravna teorija poznaje dvije vrste: sunnijjun – dopušteni način rastave i bid'i – pokuđeni način rastave braka. U pogledu mogućnosti obnavljanja rastavljenog braka dijeli se na opozivi (redžʻi) I neopozivi (baʼin). U pogledu forme ima ih više kao što su: izričit, zatim aluzivni, uvjetni.