Tahavije
Ebu Džafer Ahmed ibn Muhamed et-tahavi je rođen u Egiptu 229/843. godine, a umro je 321/933. Najviše se zanimao za hadis i fikh, te se smatra za jednog od posljednjih vođa hanefijskog mezheba u Egiptu. Napisao je veliki broj djela poput: Kitab eš- šurut el- kebir i el- Muhtesar. Uvodi novi sistem sabiranja zakonski hadisa, razvija novi metoda interpretiranja i usklađivanja oprečnih hadisa, te nove kritike. Tahavi je u jurisprudenciji i teologiji bio sljedbenik Ebu Hanife. Tahavizam ne znači novu školu mišljenja u islamskoj teologiji, nego je to nova verzija teološkog sistema Ebu Hanife. (Sharif, 1990.)
IZVORI
Karčić, F. (2005). Historija šerijatskog prava. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;
Rahman, Fazlur (2005). Islam. Sarajevo, Tugra.
Sharif, M.M. (1990). Historija islamske filzofije. Zagreb: August Cesarec;
Smailagić, N. (1990). Leksikon islama. Sarajevo: Svjetlost.