Taharet 

Riječ taharet, u arapskom jeziku, označava čistoću općenito. U fikhu, ovaj pojam znači: očišćenje prije stupanja u namaz ili bilo koji drugi vjerski obredni čin, od stvarne i fikhske nečistoće. Iz ove definicije proizlazi da je Iz ove definicije proizlazi da je obaveza svakog muslimana - mukellefa, da prije stupanja u ibadetski obredni postupak, izvrši očišćenje svoga tijela, odjeće i mjesta obreda, na propisan način. Ono što treba tom prilikom odstraniti naziva se nedžaset ili nečistoća. Ova nečistoća ima svoje dvije dimenzije.

Stvarna nečistoća ili nedžase hakikijja. To je vrsta nečistoće koja se može vidjeti golim okom, osjetiti čulom mirisa ili fizički dodirnuti. To znači da svaka prljavština koja se nađe na tijelu, odjeći ili tlu, gdje će se obaviti namaz, i vidljiva je, spada u ovu vrstu nečistoće. Nekada nečistoća postoji, ali nije vidljiva, nego se samo osjeća čulom mirisa, kao što je mokraća, alkohol i slično. Nekada pak postoji nečistoća koja niti je vidljiva golim okom, usljed nedostatka vida ili svjetlosti, niti se primjećuje čulom mirisa. Prisutnost te vrste nečistoće može se ustanoviti samo dodirom. Svejedno o kojoj vrsti nečistoće je riječ, ona se mora otkloniti jer je nečistoća nespojiva sa pojmom ibadeta, ma koje vrste bila.

Pravna (fikhska) nečistoća ili nedžase hukmijja. To su stanja u kojima se musliman nađe a koja se sama po sebi smatraju nečistim stanjima sa stanovišta Šerijata. Ta stanja su: kada se žena nalazi u periodu mjesečnog pranja, žena u postporođajnom periodu, muškarac i žena nakon spolnog odnosa te muškarac nakon polucije u snu ili na bilo koji drugi način.

Svako od ovih stanja zahtijevaju kupanje na propisan način, prije stupanja u obredni ibadet. Ovo se stanje, u fikhu, još naziva i hadesom. Hades ima svoje dvije dimenzije, i to: veliki hades, kada je obavezno šerijatsko kupanje, i mali hades, kada je potrebno uzeti samo abdest. Postupak oslobađanja od nedžase hakikijje ili nedžase hukmijje naziva se taharetu-š-šerijje ili šerijatsko očišćenje.