Prva fitna

Prvi građanski rat ili prva fitna. Prvi građanski rat među muslimanima započinje ubistvom h. Osmana od strane, prema nekima Lapidus, Esposito, Ansary,Jafri, pojedinaca među grupom nezadovoljnih građana Egipta koji su protestvovali u Medini ispred h. Osmanove palate. Prema Osmanu b. Muhammedu el-Hamisu i Salabiju, protiv Osmana su se pobunili sljedbenici Abdullaha b. Sebe'(jevrej koji je lažno prešao na islam i pravio smutnju, s tim da navode i ime ubice, Džebela.

Kada su upitanju razlozi pobune i tu su mišljenja podijeljena, prvi smatraju da su to: sprovedene ekonomske reforme u koriste emevijske porodice, nezadovoljstvo namjesnikom, jačanje autoriteta i pozicije halife te standardizacija Kur'ana, dok drugi smatraju smutljivca Abdullaha b. Sebe' i njegove sljedbenike glavnim krivcima za organizaciju pobune i onoga što je uslijedilo, a potom dodaju kako su blagostanje među narodom, blaga narav h. Osmana te zavist prema Kurejšijama dodatno ojačalo motive pobunjenika.

U metežu i nestabilnosti koji je zadesio muslimansko društvo nakon ubistva h. Osmana, h. Alija biva primoran preuzeti dužnost halife. Prisegu mu odbija dati h. Muavija, tražeći od h. Alije da prvo pronađe ubice njegovog rođaka Osmana, što je u tom trenutku bilo teško izvodivo. Ostaje dilema da li je takav zahtjev Muavije bio politički potez, što je preovlađujuće, ili jednostavno emotivno potkanut zahtjev zbog smrti rođaka. Pored Muavije, h. Aiša, h. Talha i h. Zubejr na svoju ruku kreću u Basru, tržeći ubice h. Osmana. Saznavši za to h. Alija okuplja vojsku i kreće za njima, obzirom da takav njihov potez slabi njegov autoritet i legitimnost kao halife. Alija i Aiša su se uspjeli dogovoriti da je primjerenije sačekati sa traženjem ubica te da dužnost traženje istih pripada halifi. Međutim, preko noći dok su vojske mirovale u svojim taborima, neki nezadovoljni dogovorom vjerovatno isti oni što su ubili h. Osmana započinju sukob među vojskama, poznat kao Bitka oko deve h. Aiša je bila na devi usred bitke. U sukobu je poginuo veliki broj ashaba među njima Talha i Zubejr. H. Aišu je halifa dostojanstveno ispratio u Medinu.

Nakon ove tragedije, slijedi bitka na Siffinu 657. godine između vojski h. Alije i h. Muavije. Bitka završava arbitražom, traženom od strane Muavije uslijed nadmoćnosti Alijine vojske. Zaključci donešeni arbitražom različito se navode. Jedno je sigurno, Muavija je ostao u Šamu, a h. Alija se vratio u Kufu nastojeći popraviti narušen poredak u društvu. Pristanak na arbitražu i pojava haridžija koji su smatrali da je takvim postupkom h. Alija pogriješio i iznevjerio povjerenu mu vlast su dodatno potkopali Alijinu poziciju. U sukobu sa haridžijama h. Alija će ostati do 661. godine, kada je pripadnik haridžija izvršio atentat na Aliju. Nažalost, dvadeset četiri godine poslije Poslanikove, a.s., smrti, fizički i interesni sukobi su izbili među samim ashabima, da stvar bude gora, dvadeset godina poslije nešto slično, po nekima i gore, se ponovilo u drugoj generaciji, u drugom građanskom ratu.