Poslovna garancija

Obje riječi: damanun i kefaletun – imaju isto značenje, a to je garancija ili zalog. Islamski pravnici ed-damanu ili el-kefaletu definišu kao "garancija da će ugovorne strane izvršiti svoje obaveze preuzete sklopljenim ugovorom!" Za uzimanje garancije u poslovnim ugovorima, kao Šerijatom dopuštenog postupka, ulema nalazi uporište u 37. ajetu sure Alu Imran kaže: I o njoj Zekerijja da se brine."

Ovdje pojam kefaleta ima značenje garancije. Zbog činjenice da postoje poslovi i situacije u kojima nije moguće normalno poslovanje između poslovnih partnera bez prisustva trećeg fizičkog ili pravnog lica koje će biti garant izvršenja ugovorenih obaveza, islamska pravna regulativa dopušta sklapanje poslova među poslovnim partnerima uz garanciju trećih lica. Te situacije u kojima su nužne garancije sa strane, da bi se do samog poslovanja uopće moglo doći, često su uvjetovane vremenom i prostorom u kojima se događaju i zato ih islamsko pravo uvažava. Za legalitet el-kefaleta, prizivaju još jedan kuranski ajet, a to je 66. Iz sure Jusuf, koji glasi: I Jakub reče: 'Sa vama ga neću poslati sve dok mi čvrsto jemstvo Allahovo ne dadnete vi da ćete mi ga, doista, dovesti'"

U poslovanju na osnovu el-kefaleta, garancija se može odnositi na imovinu ili na subjekte iz ugovora. Ako se radi o garanciji za imovinu onda garant ima obavezu da namiri eventualno neizmirene obaveze iz ugovora. Ukoliko se garancija odnosi na subjekte iz ugovora onda garant snosi zakonske posljedice ukoliko njegov štićenik ne izmiri svoje obaveze iz potpisanog ili usmeno dogovorenog posla u skladu sa islamskim načelima.