Postmodernizam

Postmoderno se doba razlikuje od postmodernizma, koji se smatra skupom ideja koje osporavaju filozofske postavke zapadne misli. Postmodernizam predstavlja izazov projektu prosvjetiteljstva (racionalnog i znanstvenog shvaćanja svijeta koje je nastalo u 17. stoljeću u Europi). Izraz postmodernizam često se koristi za označavanje skupa kritičkih ideja, koje često nisu međusobno povezane te su vrlo različite, a koje su nastale u poslijeratnoj Europi, odnosno, točnije, u Francuskoj nakon 1968. U svjetlu strojeva za masovno uništenje, nacističke Njemačke i holokausta, postmodernistička misao preispituje tvrdnju da su razum i znanost progresivni te da na neki način unapređuju svijet. Strahote masovnog uništenja dovode u pitanje ideju napretka kroz povijest te bacaju sjenu sumnje na takozvani 'racionalni' uvid. Postmodernističko preispitivanje napretka naglašava proturječnost u izrazu 'postmoderno', utoliko što on predstavlja vremensko razdoblje 'poslije' modernoga doba pa time paradoksalno priznaje linearni napredak vremena znakovit za moderno doba. Moderno je doba podjednako težak izraz, ali ga se može iskoristiti za opisivanje društvenoga poretka koji je nastao iz prosvjetiteljstva, osobito industrijalizacije i racionalizacije društva.

Postmodernizam preispituje temelje tog suvremenog svijeta, ne odričući se nužno racionalnosti, već preispitujući prirodu racionalnosti i njezinih skrivenih pretpostavki. U tome se smislu postmodernizam shvaća još i kao 'refleksivni' ili samopropitujući modernizam. Postmodernizam također preispituje 'grand narratives' ('velike pripovijesti'), kako Jean Francois Lyotard naziva velika objašnjenja života (vjerske ideje i znanost); preispituje čvrste točke znanja. Znanje se više ne smatra neutralnim nego politički motiviranim i društveno uvjetovanim."