Bid'at

Korijen riječi bid'at se etimološki odnosi na stvaranje i formiranje na način koji je prije toga bio nepoznat, kao što se u Kur'anu za Stvoritelja nebesa i zemlje upotrebljava jedno od Allahovih lijepih imena El-Bedi' (Onaj Koji iz ničega stvara, onako kako ranije nije bilo poznato). Zato je najširi prijevod ove riječi bid'at – novotarija. Nije se moguće oteti utisku koji će ostati dominirajući kroz povijest pa sve do danas, da je prizvuk riječi novotarija (bid'at) uvijek popraćen negativnim ili, drugačije kazano, lošim konotacijama.

U terminološkom smislu opće prihvaćena definicija bid'ata formuliše na sljedeći način: Bid'at je svaka novina koja nema svoje uporište i osnovu u Kur'anu i sunnetu." Iz definicije je očita negativna odrednica, a jasno je da se odrazilo ranije spomenuto kontekstualno poimanje termina. Dakle, novotarija (u negativnom smislu riječi) je sve ono što je uvedeno u vjeru i nema nikakvu osnovu za to, a ne ono što nije radio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Upravo zbog toga neki učenjaci riječi bid'at, kada se upotebljava u pozitivnom kontekstu, dodaju riječi "huda" (uputa), ili "hasene" (dobro). Neki učenjaci za ovu vrstu novotarije, dakle novotariju upute ili dobru novotariju, odbijaju reći bid'at, već kažu sunnet hasen (lijepi uvedeni običaj), a odrednicu novoga svode na isključivo jezičku formulaciju koja se pojavljuje zbog značenja nove pojave.

Riječ bid'at u hadiskom tekstovima pojavljuje se kao riječ koja obuhvata dobro i loše, te se iz konteksta mora izvesti zaključak o kojoj se odrednici radi. U hadisima se upozorova na bid'at koji je u suprotnosti sa Šeri'atom, naprimjer: ''Ko u našu stvar (vjeru) unese ono što joj ne pripada, to se odbija'' (Buhari: 2697). Ovaj i drugi hadisi slični ovome jesu, zapravo, temeljna pravila za određivanje statusa novne, tj. da li se određena novna (bid'at) suprotstavlja Šeri'atu (Kur'anu i Sunnetu) pa se odbacije, ili se, pak, ne suprotstvalja, pa se, kao takva, prihvata.

Hadis koji se često citira kada se raspravlja o pojmu bid'ata jeste onaj koga prenosi imam-i Muslim (1955) od Džabira ibn Abdullaha, r.a.: ''Zaista, najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa – uputa Muhammedova. Najveće zlo su novotarije (muhdesat), a svaka novna/novotarija je zabluda (ve kullu bid'atin dalale)!'' Ove posljednje riječi u ovom hadisu imam-i Nevevi, čuveni komentator Muslimove zbirke hadisa, komentira ovako: Ovdje se radi o općem izrazu koji se nadalje precizira ('am mahsus), a misli se na to da su većina novotarija zablude, a ne sve". Potom ovaj alim navodi da bid'at može biti vadžib, mendub, haram, mekruh i mubah i navodi primjere za te pravne kvalifikacije, te nastavlja: ''Znaj da su izrazi u ovom hadisu općeniti i zahtijevaju da se preciziraju, kao što je to slučaj i sa njemu sličnim hadisima. Ono što potvrđuje naše stanovište jesu riječi Omera b. el-Hattaba koji je za teravih namaz rekao: 'Divne li novne!' Riječi kullu bid'atin (svaka novna/novotarija) ne sprječavaju da se shvate u općem značenju koje se specificira, iako se navodi riječ kullu (svaka) u smislu potvrđivanja. Dakle, uprkos tome, specifikacija se podrazumijeva kao i u ajetu (el-Ahkaf, 25): tudemmiru kulle šej'in /...(vjetar) koji sve ruši'' (Šerhu Sahih-i Muslim, 6/154)

Prema tome, ovaj hadis ne podrazumijeva značenje da je apsolutno i apriori svaka novna zabluda, ''već se odnosi na pojavu koja poništava objavljenu odredbu i propis ili navedeno eventualno modifikuje na način koji je neprihvatljiv s obzirom da nema svoje utemeljenje u Kur'anu i Sunnetu'' (Musić, ''Sunnet i bid'at u Kur'anu i hadisu'', Zbornik radova FIN-a, 12/2007, 127). Ono što dodatno potvrđuje ovo mišljenje jeste i drugi dobro poznati hadis koji govori o uvođenju sunne hasene (lijepog običaja) i sunne sejji'e (lošeg običava) (Muslim: 4830).