Bektašije

Heterogeni red derviša s elementima šiizma. Osnovao ga je Hadži Bektaš Veliu u XIV stoljeću. Bektašizam je zabranio reformistički sultan Mahmut II (1826); bio u vezi sa janjičarima; znatan broj njih nalazi se u Albaniji, gdje su poznati kao zasebna zajednica, dok se u Tirani nalazi svjetska prijestolnica Bektašija.

Pripadnici bektašijskog tarikata pridaju veliki značaj svojoj poeziji koju nazivaju imenom nutuk, što u bukvalnom prijevodu znači kazivanje. Po standardima ovog derviškog reda poeziju smije pisati samo derviš koji dobija duhovno nadahnuće i koji za to ima dozvoluod svoga šejha.

Smailagić (1990) objašnjava da odnos bektašija prema islamu obilježava njegova temeljna karakteristika - narodna mistika, te njihovo zanemarivanje bogoslužnih dužnosti, uključujući i obaveznu molitvu. "Njihova su tajna učenja šiitska; oni priznaju dvanaest imama, a osobito visoko cijene Džafera as-Sadika. Središnja ličnost za njih je Ali; oni povezuju Alija s Allahom i Muhammedom. Od 1. do 10. muharema posvećuju noći oplakivanju mučenički palih pravednika; visoko cijene i druge alijevske mučenike, a posebno one koji su stradali u djetinjoj dobi. U 15. stoljeću hurufijsko-kabalističko tumačenje brojeva proširilo se među njima; najviši ugled, sa gledišta učenja, imalo je za njih djelo Džaoidan (Giiwidiin) Fazlalaha Hurufija (u perzijskoj verziji), kao i sistematizacija doktrine koju je pod naslovom Ašknama na turskom napisao Ferišteoglu. U bektašijskom obredu ima kršćanskih elemenata, od kojih su neki vjerojatno bili unijeti još u Anadoliji, dok su drugi primljeni kroz kasnije dodire i stapanja, poglavito u Rumeliji. Pri primanju novih članova, dijeli se vino, kruh i sir, što sjeća na kršćansku pričest. Bektašije ispovijedaju grijehe pred duhovnim poglavarima koji im zatim daju oprost. Žene sudjeluju u obredima otkrivena lica. Manja skupina njih zavjetuje se na neženstvo, a neženje nose naušnice kao znak raspoznavanja. Nije sasvim jasno da li je neženstvo postojalo već u ranom razdoblju bektašija ili ga je prvi uveo Balim Sultan. Bektašije se nerijetko nastanjuju na znamenitim mjestima hodočašća, te objašnjavaju njihovu svetost u skladu sa svojim tradicijama, npr. u Sejid Gaziju blizu Eskišehira i na više mjesta u Albaniji. Čuda opisana u legendama o njihovim svetim ljudima često čuvaju neka šamanistička obilježja."