Begavi

Husejn ibn Mesu'd el-Begavi (1044-1117). Rođen je u Horosanu, u mjestu Bega. Stjecao se znanje pred više istaknutih i poznatih učenjaka i intelektualaca svoga vremena. Bio istaknut u svim islamskim disciplinama, a posebno u tefsiru, hadisu i fikhu. To je razlog što je bio jedan od najobrazovanijih i najučenijih ljudi svoga vremena. Poznat je bio po izuzetnoj skromnosti, asketizmu, pobožnosti i odanom radu. Navodi se da niti jedno predavanje nije održao bez abdesta. U fikhu je bio šafijskog mezheba, ali ono što je bitno napomenuti jeste da ga nije slijepo slijedio, već bi se prvenstveno oslanjao na argumente, pa ponekad bi i odstupio od propisa svoga mezheba.

Napisao je veliki broj djela, a najpoznatija su mu: Šerhu-s-Sunne (obimno hadisko djelo), Et-Tehzib (fikhsko djelo, koje šafije dobrano i danas koriste i na njega se pozivaju), El-'Erbeune hadisen (djelo o četrdeset izabranih hadisa). Njegov tefsir spada među najbolje tradicionalne tefsire. Njegov tefsir se zove Me'alimu-t-tenzil. Karakteristika njegovog tefsira jeste da nije velik po obimu, uzimajući u obzir da je tradicionalne naravi. Njegov tefsir štampan je nekoliko puta.

IZVORI

Adilović, A. (2003). Velikani tefsirskih znanosti. Travnik;

Ramić, J. (2001). Tefsir, historija i metodologija. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;

Tufo, M. (2004). Temelji tefsirske i hadiske nauke. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka.