Tehijjetul-mesdžid

Namaz iz počasti prema džamiji klanja se prilikom ulaska u džamiju ako nije već nastupilo vrijeme redovnog namaza.  Vodi se računa da se niti jedna nafila pa tako ni tehijjetul-mesdžid ne klanja u dnevnim periodima u kojima je mekruhi tahrimen (strogo pokuđeno) klanjati namaze: kad sunce izlazi, zalazi i kad je u zenitu.

Ovaj namaz se može zanijetiti i riječima. 

Ako bi osoba koja ulazi u džamiju prvo klanjala tehijjetul-mesdžid, a imam ili neka druga osoba uči Kur'an, ispravno je postupila, a ako bi ta osoba sjela i slušala učenje Kur'ana, također, nije pogriješila.

Koliko je važan ovaj namaz dovoljno govori činjenica da je Poslanik, a.s., podizao ljude, koji su sjedali prije obavljanja ovog namaza, i tražio od njih da ga klanjaju. Utemeljen je na hadisu, kojeg prenosi Ebu Katade, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Kada neko od vas uđe u džamiju, neka klanja dva rekata prije nego što sjedne. Ulaskom u džamiju s namjerom obavljanja farz-namaza ili klanjanjem s imamom, zamjenjuje se ova nafila, ukoliko je to klanjanje uslijedilo odmah po ulasku u džamiju. Ako se ponavlja ulazak u džamiju u jednom danu više puta, dovoljno je klanjati jedan tehijjetul-mesdžid. Ko ne bude u stanju da ga obavi zbog gubljenja abdesta ili nekog nepredviđenog posla, lijepo je izgovoriti: Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber.

Pokuđeno je, ali slabijeg intenziteta pokuđenosti (mekruhi tenzihen), klanjati bilo koji nafila-namaz u sabahskom i ikindijskom vremenu, tj. prije i poslije sabah-namaza u sabahskom vremenu i poslije ikindije u ikindijskom vremenu, od momenta početka ikameta za bilo koji farz-namaz, izuzev sabahskog sunneta, prije i poslije bajramskih farzova ako je bajramsko vrijeme na izmaku.