Propisi o kurbanu
Način žrtvovanja
Kada je riječ o osnovnim propisima kurbana pri klanju, bez obzira je li riječ o kurbanu za Bajram ili nekom drugom, životinja (kurban) se položi na lijevu stranu okrećući je prema Kibli (pravac Mekke). Kada se položi odmah treba pristupiti klanju kako životinja u tom položaju ne bi bila dugo, najviše 20 sekundi. Nakon toga odmah će se proučiti: Bismillah, Allahu ekber – U ime Allaha, Allah je najveći, te pristupiti klanju kurbana.
Može se nakon izgovora Bismillah, Allahu ekber, a shodno sunnetu, dodati: Allahumme tekabbel minni – Allahoj moj, primi od mene [ovaj kurban].
Kurban treba žrtvovati bez omamljivanja i oduzimanja svijesti životnja namijenjenih za klanje. Kada je upotreba elektrošokova neophodna (za smirivanje ili sprječavanje nasilnog ponašanja životinje), dopušteni period i vrijednost električne struje za omamljivanje mora biti uspostavljena tako da ne usmrti životinju ili izazove trajne posljedice po njeno zdravlje.
Vrijeme klanja kurbana za Kurban-bajram počinje iza bajramskog namaza prvi dan Kurban-bajrama i traje sve do pred noć treći dan Bajrama.
Kao kurban može se žrtvovati sitna i krupna domaća stoka, tj. bravče (koza ili ovca), goveče ili deva. Žrtvovana životinja može biti mužjak ili ženka. Bravče treba biti starije od jedne, goveče od dvije, a deva od pet godina. Kao kurban može se žrtvovati i krupnija ovca koja je napunila šest mjeseci. Potonju mogućnost neki učenjaci uvjetuju nemogućnošću da se nađe bravče koje je napunilo jednu godinu.
Bravče se žrtvuje za jednu osobu/domaćinstvo, dok u klanju govečeta ili deve može učestvovati do sedam osoba/domaćinstava. Dodajmo i to da je najvrijedniji kurban onaj u kojem ima najviše mesa i čije je meso najkvalitetnije.
Za kurban ne može biti žrtvovana životinja koja ima velike mahane i nedostatke. Postoji konsenzus islamskih učenjaka da se za kurban ne može žrtvovati: slijepa (ne slabovidna) životinja, očito bolesna životinja, hroma životinja ili životinja slomljenih kostiju u mjeri da ne može sama doći do mjesta klanja te životinja koja je očigledno mršava i neuhranjena. Ovi nedostaci spomenuti su u hadisu koji se prenosi od El-Beraa b. Aziba a u kojem stoji: „Četvero nije dozvoljeno klati kao kurban: slijepo, čija je sljepoća vidljiva, bolesno, čija je bolest vidljiva, hromo, čija je hromost očita, i mršavo, koje nema kostne srži.“ (Hadis bilježi Ebu Davud 2802)
Ovim nedostacima pravnici su dodali još neke nedostatke zbog kojih se životinja ne može žrtvovati kao kurban. Hanefijski učenjaci navode slijedeće vrste životinja: ona koja nema zube, ona koja je rođena bez jednog uha, ona kojoj su otkinute sise na vimetu ili su se osušile, ona kojoj je njuška odsječena, ona koja nema zadnjice, ona koja je dvospolac, ona koja jede izmet, ona kojoj je odsječena jedna trećina uha, repa ili zadnjice i ona koja je izgubila većinu očnog vida.
Iako manji nedostaci ne utječu na ispravnost kurbana, u skladu sa principom da se treba udjeljivati i žrtvovati ono što je čovjeku najdraže i najkvalitetnije, preporučljivo je da životinja nema ni takve nedostatke ukoliko postoji mogućnost izbora.
U hadisima se navode određeni postupci koje je Poslanik, s.a.v.s., sprovodio prilikom klanja kurbana. Ti postupci uključuju oštrenje noža/oruđa kojim se kolje kurban kako bi se životinji olakšalo, određene dove koje je Poslanik, a.a.v.s., učio i klanje deve u uspravno-ukoljenčenom položaju.