Kako se klanja dženaza
Način obavljanja
Dženaza-namaz ima samo jedno stajanje i ima svoju specifičnu formu, za razliku od ostalih namaza.
Glavni sastavni dijelovi dženaza-namaza su: jedno stajanje (kijam) i četiri tekbira: prvi u početku namaza iza nijjeta (iftitahi-tekbir), drugi poslije Subhaneke, treći poslije salavata i četvrti poslije dove, odnosno prije predaje selama:
TEKBIR - SUBHANEKE - TEKBIR - SALAVATI - TEKBIR - DOVA - TEKBIR - PREDAJA SELAMA
Tijelo umrloga postavi se ispred džemata, okrećući desnu stranu prema kibli. Imam staje ispred džemata, a safovi iza njega se redaju po delta-sistemu. To znači da u prvom safu mora biti najviše klanjača, a u svakom sljedećem manje. Minimum safova koji se formiraju jeste tri. Ako je na dženazi prisutno samo minimum klanjača, a to znači samo sedmerica, onda će se oni poredati tako da će imam stati ispred ostalih. U prvi saf iza njega će stati trojica, u drugi dvojica a u treći jedna osoba. Kada se safovi poredaju onda se zanijeti sama dženaza-namaz.
Iako u tradiciji postoje nijjeti za dženazu: 1. odrasloj osobi 2. djetetu 3. odsutnom i 3. osobi koja je ranije preminula, dženaza se općenito može zanijetiti općim nijjetom kojim se koncentriše na namaz.
Nakon tekbira vežu se ruke i svi u sebi uče Subhaneke s jednim dodatkom:
سُبْحَانَكَ اَللَّهُمَّ وَبِحَمْدِكَ وَتَبَارَكَ اسْمُكَ وَتَعَالَى جَدُّكَ وَجَلَّ ثَنَاؤُكَ وَلاَ إِلَهَ غَيْرُكَ
Subhāneke Allāhumme ve bi hamdike, ve tebārekesmuke, ve teāla džedduke, ve dželle senauke ve lā ilāhe gajruke.
Imam naglas izgovara drugi tekbir u čemu ga slijedi džemat te svi nastavljaju učiti u sebi salavate koji se uče na sjedenju u namazu. Imam naglas donosi treći tekbir, nakon kojeg svi uče dženazetsku dovu.
Ako osoba ne zna dženazetsku dovu, može proučiti slijedeću: Allāhumme Rabbenā ātinā fid-dunjā haseneten ve fil-āhireti haseneten, ve kinā `azāben-nār. Rabbi-dž’alnī mukīmes-salāti ve min zurrijjetī, Rabenā ve tekabbel du’ā’. Rabbena-gfir lī ve li vālidejje ve lil-mu'minīne vel-mu'mināti, jevme jekūmul-hisāb.
Nakon što svi prouče dovu u sebi, imam izgovara obavezujući posljednji odnosno četvrti tekbir, a zatim spušta desnu ruku niza se predajući selam na desnu stranu. Nakon toga se on okreće i na lijevo predajući selam i na tu stranu. Odmah potom on opet podižući ruke kako je to uobičajeno kod učenja Fatihe, glasno izgovori: El-Fatiha!
Svi prisutni prouče u sebi Fatihu. Imam će zatim prisutne upitati: “Da li ste spremni halaliti ovom umrlom bratu ako je između vas i njega bilo nešto sporno, za njegova života?” Kada dobije odgovor, ma kakav on bio, ponovo će zatražiti od prisutnih da se prouči umrlom po jedna Fatiha. Time je dženaza-namaz završen.
Ako je umrlo lice dijete, onda nijet za dženazu i dova se razlikuju.
Nakon proučenog nijeta, klanja se dženaza na isti način kao i odraslim osobama, s tim što se u ovom slučaju uči posebna - dječija dova, a ne ona za odrasle.
Dženaza-namaz se može klanjati i u odsutnosti samog umrlog lica kao u slučaju kada se ustanovi da je nestalo lice umrlo, ali mu se do tijela nije moglo doći.
Nakon proučenog nijeta, klanja se dženaza na isti način kao i odraslim osobama.
Ako se dženaza-namaz klanja pronađenoj osobi - osobi koja je prije preminula, ali joj se dženaza nije klanjala jer tijelo umrle osobe do sada nije bilo dostupno, onda će oni koji se tu zateknu zanijetiti ovako, bez obzira da li se u mezar spušta čitavo tijelo umrlog ili samo njegovi ostaci: