Muslim

En-Nevevijev komentar hadisa iz Muslimovog Sahiha.

En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, komentirao je Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Zaista mi je moj Gospodar naredio da vas podučim o onome što ne znate, a o čemu me je On podučio danas: Svaki imetak koji sam Ja podario robu je dozvoljen (značenje riječi نحلته je dao sam ga; koja je u govoru je ispuštena). Smisao hadisa je neodobravanje ljudske zabrane jedenja mesa deve koja je oslobođena od posla, deve (ili ovce) koja je rađala deset godina uzastopno, deve (ili ovce) kojoj je razrezano uho, rasplodnog mužjaka deve i dr. Ta zabrana ne može biti izrečena od ljudi samih, jer je sav imetak koji posjeduje čovjek dozvoljen, dokle god se pravom veže za njega. A u govoru Uzvišenog: A Ja sam uistinu stvorio sve Svoje robove pravovjernim misli se na muslimane, a kaže se: „Čisti od grijeha“.

Rečeno je: „Oni koji su na ispravnom putu i pokajnici, jer su prihvatili Uputu.“

O izjavi Uzvišenog: A njima su dolazili šejtani i odvraćali ih od njihove vjere, En-Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: „Ovako se izgovara u našem neshu: فاجتالتهم - sa džimom (ج), a ovako ga navodi El-Kadi u predaji od  mnogih“.

U predaji od hafiza Ebu ‘Ali el-Gassanija stoji - فاختالتهم - sa ha’om (خ). Prvo je ispravnije i jasnije, tj.: „Zaveli su ih oni, uništili i udaljili od onoga u čemu su bili, pa su ih u laž odveli“. Ovako su protumačili El-Hervi i drugi, a Šemr je rekao: „Čovjek bude zaveden nečim– ako ga to zanese. A zavedeni su oni svojim imecima koje skupljaju sve dok ih oni ne unište.“

El-Kadi kaže: „Riječ فاختالتهم je upotrijebljena s ha’om (خ), kako je navedeno u predajama od nekih prenosilaca, tj. ‘držali su ih oni daleko od njihove vjere i odvratili ih od nje.’“

U Poslanikovoj, s.a.v.s., izjavi: I Uzvišeni Allah je pogledao stanovnike Zemlje, te ih zamrzio: i Arape i nearape, osim grupe sljedbenika knjige, mržnja (المقت) je u značenju najžešćeg prezira. Smisao postojanja ove mržnje je poznavanje njihovog prvobitnog stanja u kojem su bili prije slanja Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Smisao izuzimanja grupe sljedbenika knjige je u tome što su oni čvrsto ustrajali u svojoj pravoj vjeri, koja nije bila izmijenjena. Značenje Allahovih, dž.š., riječi: Zaista sam Ja tebe poslao kako bih te iskušao i kako bih s tobom njih na kušnju stavio je: da bih te ispitao onim što će ti se objaviti, što ćeš ustrajati u onom što ću ti narediti, da dostaviš objavu, kao i drugo od iskrenog zalaganja za Allaha, a i strpljivosti u ime Allaha Uzvišenog i drugo mimo toga. I da bih s tobom iskušao one kojima si poslan: neki od njih će prihvatiti vjerovanje i biti iskreni u svom slijeđenju, neki će izostati i suprostaviti se neprijateljstvom i nevjerovanjem, a neki će biti licemjeri.

Namjera je: da oni budu stavljeni u iskušenje, da bi ono što se nalazi u njihovim srcima postalo očevidno i jasno, a zaista će Allah Uzvišeni kazniti roba  zbog toga što je uradio, a ne zbog toga što je On znao to prije nego je neko od njih to uradio. On, Slavni i Uzvišeni, zna svaku stvar prije nego što se ona desi. To je slično Allahovim riječima: Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama (sura Muhammed, 30), tj. da bismo znali one koji će to raditi  s potpunim uvjerenjem, pa ćemo ih Mi nagraditi za ono što su radili.

Značenje izjava Uzvišenog: Spustio sam ti Knjigu koju voda neće saprati, ti je učiš u snu i kad si budan i koju voda neće sprati jeste: ona je čuvana u srcima do kojih ne može doprijeti njeno gubljenje, ostaje beskonačno tako što će je saopćavati sljedbenici od svojih prethodnika (selefa) jedni drugima.

O Njegovim riječima Ti ćeš je učiti u snu i kada si budan učenjaci kažu: „To znači da će ona biti sačuvana kod tebe i u stanju sna i onda kada si budan. Rečeno je i da ćeš je učiti lahko i tečno.“

U dijelu teksta hadisa: Pa sam upitao: Gospodaru, kada razbiju moju glavu i načine je kao kašu, riječ razbiju (يثلغوا) je sa sa’om sa tri tačke i znači zgniječe je oni i rasijeku je, kao što se rasijeca hljeb, tj. razbiju.

U Poslanikovom, s.a.v.s., govoru u ovome hadisu: A stanovnici Dženneta su trojica: (1) pravedni vladar, koji milostinju udjeljuje i koji je na pravom putu, (2) milostiv čovjek, blaga srca prema svakom svom rođaku i muslimanu (riječ muslim je vezana veznikom za riječ rodbina) (3) i čestit čovjek koji je pravedan prema svojoj porodici.

Poslanikove, s.a.v.s., riječi Slab i nemoćan kojega je napustila razboritost odnose se na osobu koja nema razuma pomoću kojeg bi bila razborita i koji bi je odvraćao od onoga što je nepoželjno. Kaže se: Onaj ko ne posjeduje imetak i znači i to da je on onaj koji ne posjeduje ništa što bi mu poslužilo kao podloga. Ne teže oni, tj. ne traže oni ni imetak ni porodicu, a možda je smisao u tome što su oni lijeni, ne zalažu se da bi stekli imetak ili porodicu. A oni vas slijede su poslušnici vlastima, koji nemaju svoj stav, bilo po pitanju vjere ili nečega drugog.

 Skup riječi nije nepoznata u Poslanikovoj, s.a.v.s., izjavi: Varalica kojem nije nepoznata gramzivost i koji će uvijek prevariti upotrijebljen je u značenju nije mu strana. Lingvisti vele: „Kaže se: nepoznato mi je nešto – kada ga zanemarim i izgubim, kad ga zatajim i sakrijem. “Ovo  je poznato pa se kaže da je važno za oba nesha.

Njegove riječi: Pa je on spomenuo škrtost, ili laž upotrijebljene su u većini verzija: ili laž, sa ili, a u nekima i laž. Prvo je upotrijebljeno u našoj verziji. Rekao je El-Kadi: „Predaje od većine naših učitelja su sa ‘i’, osim Ibn Ebi Dže’aferova od Et-Taberija, koja je sa ‘ili’. Kazali su neki učitelji da je to možda ispravnije, jer je  navođeno pet puta. Riječ pokvarenjak je pojasnio u hadisu, rekavši da je to bludnik, onaj koji ima pokvarenu narav.

U njegovim riječima: Je li se to dogodilo, Ebu ‘Abdullahu? Odgovori on: Da, tako mi Allaha, već sam ih  upoznao u džahilijetu, i zaista je čovjek čuvao stoku seljanima, nije imao ništa osim njihovih mladih koje je obljubljivao, Ebu ‘Abdullah je Mutaref b. ‘Abdullah, a onaj što pita je Katade. Negove riječi već sam ih upoznao u džahilijetu vjerovatno se odnose na konac njihove nevaljalštine i ostatke džahilijjeta koji su postojali, a islam ih nije promijenio. Inače, Mutaref b. ‘Abdullah je bio mlad da bi doživio pravi džahilijjet da bi ga mogao razumjeti.

A Allah zna najbolje. 

Džahilijjet je predislamsko doba Arapa, kada nije postojalo moralnih normi i kada se živjelo udovoljavajući prohtjevima, ne vodeći računa o tome da li je to dobro ili nije.(Muhamed Halilkanović)