Ebu Davud
HADIS
Pričao nam je Muhammed b. es-Sabbah b. Sufjan da ih je obavijestio Ali b. Sabit od Ikrime b. Ammara, koji je rekao da mu je Damdam b. Dževs prenio izjavu Ebu Hurejre, r.a.: - Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže:
Bila su dvojica nerazdvojnih ljudi među Benu Israilom. Jedan od njih je bio griješnik, a drugi ustrajnik (mudžtehid) u ibadetu. Ustrajnik je stalno posmatrao prijatelja u njegovom griješenju, sve dok mu jednom nije rekao:
- Prestani!
On odgovori:
- Ostavi na miru mene s mojim Gospodarom! Zar si poslan da me nadzireš?!
- Tako mi Allaha, neće ti Allah oprostiti, niti te uvesti u Džennet!
Poslije su obojica bili usmrćeni i dovedeni pred Gospodara svjetova. Tada On (tj. Allah) reče ustrajniku:
- Zar ti znaš sve o Meni? Ili si moćan da uradiš ono što je u Mojoj Moći?!
A griješniku reče:
- Idi, uđi u Džennet Mojom Milošću!
Za drugoga je rekao: - Vodite ga u vatru!
ARAPSKI
قال أبو هريرة –رضى الله عنه–: سَمِعْتُ رسولَ الله –صلى الله عليه و سلم– يقول: ﴿"كان مِنْ رَجُلانِ فى بَنِى إسْرَائِيلَ مُتَوَاخِيَيْنِ، فَكَانَ أَحَدُهُمَا يُذْنِبُ و الآخَرُ مُجْتَهِدٌ فى العِبَادَةِ، فَكَانَ لا يَزَالُ المُجْتَهِدُ يَرَى الآخَرَ على الذَنْبِ، فيقول له: "أَقْصِرْ!"، فقال: "خَلِّنِى وَ رَبِّى! أَ بُعِثْتَ عَلَىَّ رَقِيبًا؟"، فقال: "واللهِ، لا يَغْفِرُ اللهُ لَكَ!" أو "لا يُدْخِلُكَ اللهُ الجَنَّةَ!"، فَقَبَضَ أَرْوَاحَهُما فَاجْتَمَعَا عِنْدَ رَبِّ العَالَمِينَ فقال (أى الله) لهذا المُجْتَهِدِ: "أَ كُنْتَ عَالِمًا بِى؟" – "أَوْ كُنْتَ عَلَى مَا فى يَدِى قَادِرًا؟"، و قال للْمُذْنِبِ: "اذْهَبْ فَادْخُلِ الجَنَّةَ بِرَحْمَتِى!"، و قالللآخَرِ: "اذْهَبُوا به إلى النَّارً! قال أبو هريرة: "و الذى نفسى بيده، لتكلم بكلمة أوبقت دنياه و آخرته."
Ebu Davud u svom Sunenu, u poglavlju Zabrana bluda, 4. džuz, str.215, sa dužim tekstom, u kojem je naveden i slučaj.
Komentar Ebu Davudovog hadisa
Rečenica Bila su dvojica nerazdvojnih ljudi među Benu Israilom znači da su se pobratimili u ime Allaha Uzvišenog. Oni su jedan drugog navodili na činjenje dobrih djela, zbog čega je ustrajnik u ibadetu prezirao griješenje onog drugog i rekao mu: Prestani!, tj. ostavi se hrđavih djela i pokaj se Allahu Uzvišenom. Odgovor griješnika: - Ostavi mene s mojim Gospodarom! znači: pusti mene i ono što radi moj Gospodar sa mnom, jer čvrsto vjerujem da je Allah Uzvišeni Onaj Koji prašta, Koji je Milostiv i Koji će oprostiti sve grijehe. Njegova milost obuhvata svaku stvar!
Ovo je dokaz njegovog lijepog mišljenja o Allahu. On se uzda da će mu Allah oprostiti grijehe kada se za njih pokaje, kada izazovu grižnju savjesti kod njega i kada zamoli svoga Gospodara da mu ih oprosti. Zato on kaže: Ostavi mene s mojim Gospodarom, tj. moja vjera u Allaha i Njegov oprost je velika. Zatim ga pita: - Zar si poslan tj. određen da budeš moj nadzornik od Allaha Uzvišenog, a Allah Uzvišeni je rekao Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.: Niti si ti njihov staratelj (sura El-En’am, 107). A Allah je Jedini Nadzornik nad robom i to je maksima u njegovom vjerovanju, koja zaslužuje i kojom se ostvaruje Allahov oprost za onoga ko je postigne. Pa on reče (mudžtehid u ibadetu njemu): Tako mi Allaha, neće ti Allah oprostiti! ili mu je rekao: Tako mi Allaha, neće te Allah uvesti u Džennet! Ove riječi su, kao što kaže Ebu Hurejre r.a., riječi koje su upropastile i uništile njegov dunjaluk i njegov Ahiret. Upropastile su mu dunjaluk, pa su propala njegova dobra djela u kojima je bio ustrajan, zbog njegovog nevjerovanja, jer kaže Uzvišeni: A onaj ko otpadne od vjere - uzalud će mu biti djela njegova i on će na onom svijetu nastradati (sura El-Ma’ide, 5) Upropastile su njegov Ahiret, jer neće ostati sevapa za njegova djela, niti će imati nagradu za njih.
Zbog toga je zaslužio da mu se kaže: Vodite ga u vatru. Vjerovatno je, kao što kaže En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, namjera da se ostavi u vatri vječno, ako je od njega proisteklo išta, makar i srcem to počinio, što bi se moglo nazvati nevjerovanjem (kufrom).
Moguće značenje imperativa: Vodite ga u vatru jeste u namjeri da bude stavljen na muke vjernika griješnika, kako bi se očistio od grijeha koje je počinio, jer se njegova izjava vezuje za veliki grijeh, jer je posumnjao u konačni sud da Allah Uzvišeni neće oprostiti njegovom bratu griješniku i da ga neće uvesti u Džennet. A Allah Uzvišeni kaže: Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? (sura Ez-Zuhruf, 32) I oprost i kazna, kojima prethodi obećanje i prijetnja, u Volji su Allaha Jedinoga i nijednom stvorenju nije ostavljeno da odluči koje će drugo stvorenje steći neko od njih dvoje: niti za sebe niti za drugoga. U suprotnom, to bi bilo uzdizanje iznad Allahove volje i postupka. Tako griješnika koji se nada Allahovom oprostu, Allah uvodi u Džennet, a pobožnjaka koji se zaklinje na Allaha ulazi u vatru. Neka nas Allah Uzvišeni sačuva od zablude u govoru, u vjerovanju i u postupanju! Amin!
Komentar: Kastelani