Buharija
HADIS
Pričao nam je Muslim b. Ibrahim, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katade, koji je prenio od Enesa (sina Malikova), r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.. Rekao je Ebu Abdullah (el-Buhari), a meni Halifa: - Pričao nam je Jezid b. Zureja, pričao nam je Seid, koji je prenio od Katade, a on od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Sakupit će se vjernici na Sudnjem danu i reći: - Potražimo nekoga ko će se zauzeti za nas kod našeg Gospodara! - Doći će do Adema i reći mu: - Ti si praotac ljudi; stvorio te je Allah Svojom Rukom i sedždu su ti meleki učinili; podučio te je nazivima svih stvari! Učini šefaat za nas kod svoga Gospodara, kako bismo napustili ovo mjesto! - On će odgovoriti: - Ne mogu vam to učiniti! - Potom je naveo svoj grijeh i postidio se, a zatim će im kazati: - Idite Nuhu! On je prvi poslanik kojeg je Allah poslao stanovnicima zemlje. - Oni će otići Nuhu, a on će im odgovoriti: - Ne mogu vam to učiniti. - On će spomenuti svoje pitanje koje je uputio Gospodaru, a o čemu mu nije dato znanje, pa će se postidjeti, a onda će reći: - Idite prijatelju Allahovom! - Oni će otići do njega, a on će im kazati: - Ne mogu vam to učiniti. Idite Musau, robu s kojim je Allah razgovarao i dao mu Tevrat.! - Oni će otići Musau, a on će im odgovoriti: - Ne mogu vam to učiniti! - On će spomenuti ubistvo nevinog i postidjeti se svoga Gospodara, a onda će im reći: - Idite Isau, Allahovom robu i Njegovom poslaniku, Allahovoj riječi i Ruhu Njegovom! - Oni će otići do njega, a on će odgovoriti: - Ne mogu vam to učiniti. Idite Muhammedu, robu kojem je Allah oprostio i prošle i buduće grijehe. - Tada će oni doći meni, a ja ću pohrliti i moliti Allaha za dozvolu da Ga vidim. On će mi dozvoliti. Kada Ga ugledam, past ću na sedždu i bit ću na njoj koliko On bude htio. Zatim će biti kazano: - Podigni svoju glavu i traži. To će ti biti dato. I kaži, bit ćeš saslušan. I zauzmi se, bit će ti uslišano! - Ja ću podići svoju glavu i zahvaliti Mu onako kako me je On podučio, a zatim ću se zauzeti i On će mi odrediti grupu za koju ću se zauzimati, te ću ih uvesti u Džennet. Potom ću se vratiti do Njega i, kada budem vidio svoga Gospodara, uradit ći isto. Zatim ću se zauzeti i On će mi odrediti grupu za koju ću se zauzimati, te ću ih uvesti u Džennet. Potom ću se vratiti treći put, pa četvrti put i tada ću reći: Neće ostati u Džehennemu niko osim onog koga je Kuran zarobio i koji će u njemu vječno ostati.
Rekao je Ebu Abdullah (tj. El-Buhari): - Dio izjave osim onog koga je Kuran zarobio ima značenje riječi Uzvišenog: koji će u njemu vječno biti! (sura El-Bekare, 162).
ARAPSKI
حدثنا مسلم بن إبراهيم، حدثنا هشام، حدثنا قتادة، عَنْ أَنَس – هُوَ ابْنُ مَالِك– رضى الله عنه، عَنِ النَّبِىِّ – صلى الله عليه وسلم
قَالَ أَبُو عَبْدُ اللهِ، أَىْ البُخَارِى، وَ قَالَ لِى خَلِيفَةُ: "حدثنا يزيد بن زريع، حدثنا سعيد، عن قتادة، عَنْ أَنَس – رضى الله عنه– عَنِ النَّبِىِّ – صلى الله عليه وسلم– قَالَ: "يَجْتَمِعُ المُؤْمِنُونَ يَوْمَ القِيَامَةِ فَيَقُولوُنَ:"لَوِ اسْتَشْفَعْنَا إِلَى رَبِّنَا؟!"، فَيَأْتُونَ آدَمَ، فَيَقُولُونَ: "أَنْتَ أَبُو النَّاسِ، خَلَقَكَ اللهُ بِيَدِهِ، وَ أَسْجَدَ لَكَ مَلاَئِكَتُهُ، وَ عَلَّمَكَ أَسْمَاءَ كُلِّ شَىْءٍ، فَاشْفَعْ لَنَا عِنْدَ رَبِّكَ، حَتَّى يُرِيحَنَا مِنْ مَكَانِنَا هُنَا!"، فَيَقُولُ: "لَسْتُ هُنَاكُمْ."، وَ يَذْكُرُ ذَنْبَهُ،فَيَسْتَحْيِى، "ائْتوُا نُوحًا، فَأَنَّهُ أَوَّلُ رَسُولٍ بَعَثَهُ اللهُ إِلَى أَهْلِ الأَرْضِ."، فَيَأْتُونَهُ، فَيَقُولُ: "لَسْتُ هُنَاكُمْ."، وَ يَذْكُرُ سُؤَالَهُ رَبَّهُ مَا لَيْسَ لَهُ بِهِ عِلْمٌ، فَيَسْتَحْيِى، فَيَقُولُ: "ائْتوُا خَلِيلَ الرَّحْمَنِ!"، فَيَأْتُونَهُ، فَيَقُولُ: "لَسْتُ هُنَاكُمْ، ائْتوُا مُوسَى، عَبْدًا كَلَّمَه ُاللهُ، وَ أَعْطَاهُ التَّوْرَاةَ."، فَيَأْتُونَهُ، فَيَقُولُ: "لَسْتُ هُنَاكُمْ."، وَ يَذْكُرُ قَتْلَ النَّفْسِ بِغَيْرِ نَفْسٍ، فَيَسْتَحْيِى مِنْ رَبِّهِ، فَيَقُولُ: "ائْتوُا عِيسَى، عَبْدَ اللهِ وَ رَسُولِهِ، وَ كَلِمَةَ اللهِ وَ رُوحَهُ."، فَيَأْتُونَهُ، فَيَقُولُ: "لَسْتُ هُنَاكُمْ، ائْتوُا مُحَمَّدًا – صلى الله عليه وسلم– عَبْدًا غَفَرَ اللهُ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ وَ مَا تَأَخَّرَ."، فَيَأْتُونَنِى، فَأَنْطَلِقُ حَتَّى أَسْتَأْذِنَ عَلَى رَبِّى فَيُؤْذَنَ فَإِذَا رَأَيْتُ رَبِّى وَقَعْتُ سَاجِدًا، فَيَدَعُنِى مَا شَاءَ اللهُ، ثُمَّ يُقَالُ: "ارْفَعْ رَأْسَكَ، وَ سَلْ تُعْطَهْ، وَ قُلْ يُسْمَعْ، وَ اشْفَعْ تُشَفَّعْ!"، فَأَرْفَعُ رَأْسِى، فَأْحْمَدُهُ بِتَحْمِيدٍ يُعَلِّمُنِيهِ، ثُمَّ أَشْفَعُ، فَيَحُدُّ لِى حَدًّا، فَأُدْخِلُهُمُ الجَنَّةَ، ثُمَّ أَعُودُ إِلَيْهِ، فَإِذَا رَأَيْتُ رَبِّى مِثْلَهُ، ثُمَّ أَشْفَعُ فَيَحُدُّ لِى حَدًّا، فَأُدْخِلُهُمُ الجَنَّةَ، ثُمَّ أَعُودُ الثَّالِثَةَ، ثُمَّ أَعُودُ الرَّابِعَةَ، فَأَقُولُ: "مَا بَقِىَ فِى النَّارِ إِلاَّ مَنْ حَبَسَهُ القُرْآنُ، وَ وَجَبَ عَلَيْهِ الخُلُودُ."
قَالَ أَبُو عَبْدُ اللهِ – أَىْ البُخَارِى: ("إِلاَّ مَنْ حَبَسَهُ القُرْآنُ") يَعْنِى قَوْلُ اللهِ تَعَالَى: ("خَالِدِينَ فِيهَا
Prvo, El-Buhari je za ovaj hadis naveo dva lanca prenosilaca, koji se spajaju kod Katade, a koji je prenio od Enesa r.a.
Prvi lanac prenosilaca je: Muslim b. Ibrahim el-Ferahidi el-Basri, kome je pričao Hišam ed-Distiva’i, a njemu Katade, koji je Ibn ed-De’aame.
Drugi je Halifa b. Hijat el-Usfuri el-Basri, na način prisjećanja ili priče, a njemu je pričao Jezid b. Zurej’a Ebu Mu’avija el-Basri, a njemu Se’id, koji je Ibn ‘Arube, koji je prenio od Katade, a on od Ebu Hurejre, r.a.
U dijelu hadisa: Okupit će se vjernici… dokaz je da će vjernici od ljudi biti ti koji će razmišljati o traženju šefa’ata i oni će ići vjerovjesnicima, a.s.
Riječi kako bismo napustili ovo mjesto ukazuju na to da je to šefa’at za dijeljenje pravde. Riječi: Nisam u stanju da vam to učinim znače: nisam u poziciji koja bi mi omogućila da učinim šefa’at.
U dijelu hadisa: (...) pa će spomenuti svoje pitanje, koje je uputio Gospodaru, a o čemu mu znanje nije dato misli se na riječi u Kur’anu: Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji! (sura Hud, 45), u značenju: Ti si mi obećao da ćeš spasiti članove moje porodice, a moj sin je jedan od njih. Na to mu Allah odgovara: O Nuhu, on nije čeljade tvoje (sura Hud, 46), i poručuje: Zato Me ne moli za ono što ne znaš (sura Hud, 46.). Smisao ovih poruka je da se pod porodicom misli na one koji vjeruju i dobra djela čine, a Nuhov sin, zbilja nije vjerovao u objavu i nije dobra djela činio. Naprotiv, on je činio ružna djela, prelazeći svaku mjeru u činjenju jednih te istih ružnih djela. Ili: on je negativan produkt, kako se čita na drugom kira’etu.
Riječi kome je Allah oprostio i prijašnje i buduće grijehe aludiraju na Poslanikovu, s.a.v.s., sačuvanost od griješenja (ismet).
U dijelu hadisa: te će mi On odrediti grupu za koju ću se zauzeti misli se na pokazivanje grupe za koje će učiniti šefa’at, kao što je: onaj koji je pokvario svoj namaz, koji svoj namaz nije obavljao na vrijeme i sl.
Kod El-Kastalanija stoji da je ostatak hadisa nejasan, s obzirom na ono što se traži, jer je šefa’at za to da bi se oni odmorili od dugog iščekivanja, zbog kojega će osjećati nesnosnu patnju, a ne zbog izvođenja iz Džehennema. Kažimo da je njihov govor o traženju odmora završen riječima: I On će mi dozvoliti. A ono što dolazi poslije toga je dodatak, kako smatra El-Keremani.
Rečeno je u djelu Futuhu el-gajb: - Jedna priča govori o mnogobrojnim događajima, putem različitih izraza i nekoliko stilova, tako da uopće nema oprečnosti - elokventnim govorom i njegovim stilom - skraćeno što je odlika nadnaravnosti, a što zahtijeva vraćanje na zakone (gramatike i raščlanjivanja), raspodjele kratkih tema i spoznaji njihova osnova. Tako, što bude nedostajalo od njegova značenja doda se iz osnova. A Allah najbolje zna.