Buharija
HADIS
Pričao nam je Musa b. Ismail, pričao nam je Ebu Avane, pričao nam je Abdulmelik, koji prenosi od Ribijja b. Hiraša, koji je rekao da je upitao Ukbe b. Amr Huzejfu: Zar nam nećeš ispričati ono što si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.? On odgovori: Zaista sam ga čuo kako kaže:
Zaista će, sa Dedždžalom, kada on izađe, izaći voda i vatra, pa će ljudi misliti da je ona vatra, a bit će hladna voda, a oni ljudi koji misle da je ona hladna voda ona će biti vatra koja plamti, pa ko od vas razumije neka bude od onih koji vide da je vatra, jer je ona hladno piće!
Huzejfe je dalje dodao:
- I čuo sam ga da kaže:
- Zaista je čovjeku, od onih prije vas, došao melek da izvadi njegovu dušu, pa mu je bilo rečeno: - Jesi li uradio neko dobro djelo? – Čovjek odgovori: - Ne znam. Pa mu je bilo rečeno: - Razmisli! - On će odgovoriti: - Ne znam ja ništa, osim da sam trgovao s ljudima na dunjaluku i takmičio sam se s njima u dijeljenju pa sam onima koji su u stanju platiti, oduljivao rok isplate, a ko nije mogao, opraštao sam. - Allah ga je uveo u Džennet.
Huzejfe je dalje govorio:
- I čuo sam ga da kaže: - Približila se čovjeku smrt, pa je on očajavao zbog svog života i ostavio je u vasijet svojoj porodici: - Kada umrem, sakupite mi mnogo drva pa ih potpalite vatrom, sve dok ona ne proguta moje meso i dospije do mojih kostiju. Nakon što ih sprži, uzmite ih i smrvite, zatim sačekajte vjetrovit dan i bacite moj prah u more. - Oni su to uradili. Zatim ga je Allah oživio i upitao: - Zašto si to uradio? - On je odgovorio: - Iz straha od Tebe! Allah mu je oprostio. Ukbe b. Amr je izjavio - Čuo sam ga da je rekao da je to bio kradljivac grobova.
ARAPSKI
عن ربعىّ بن حراش قال: "قال عقبة بن عمرى لحذيفة: "ألا تُحَدِّثُنَا مَا سَمِعْتَ مِنْ رسولِ اللهِ –صلى الله عليه و سلم؟، قَالَ: "إنِّى سَمِعْتُهُ يَقُولُ: ﴿"إنَّ مَعَ الدَّجَّالِ إذَا خَرَجَ مَاءً وَ نَارًا فَأَمَّا الَّذِى يَرَى النَّاسُ أَنَّهَا النَّارُ فَمَاءٌ بَارِدٌ، و أَمَّا الَّذِى يَرَى النَّاسُ أنَّهُ مَاءٌ بَارِدٌ فَنَارٌ تُحْرِقُ، فَمَنْ أَدْرَكَ مِنْكُمْ فلْيَقَعْ فى الَّذِى يَرَى أَنَّهَا نَارٌ فَإِنَّهُ عَذْبٌ بَارِدٌ."﴾، قال حُذَيْفَةُ: "وَ سَمِعْتُهُ يَقُولُ: ﴿"إنَّ رَجُلا كَانَ فِيمَنْ كَانَ قَبْلَكُمْ، أَتَاهُ المَلَكُ لِيَقْبِضَ رُوحَهُ، فَقِيلَ لَهُ: "هَلْ عَمِلْتَ مِنْ خَيْرٍ؟!"، قال: "مَا أَعْلَمُ." قِيلَ لَهُ: "انْظُرْ!"، قال: "مَا أَعْلَمُ شَيْئًا، غَيْرَ أَنِّى كُنْتُ أُبَايِعُ النَّاسَ فى الدُّنْيَا، و أُجَازِيهِمْ فَأُنْظِرُ المُوسِرَ و أَتَجَاوَزُ عَنِ المُعْسِرِ."، فَأَدْخَلَهُ اللهُ الجَنَّةَ."﴾، قال: "وَ سَمِعْتُهُ يَقُولُ: ﴿"إنَّ رَجُلاً حَضَرَهُ المَوْتُ فَلمَّا يَئِسَ مِنَ الحَيَاةِ أَوْصَى أَهْلَهُ: "إذَا أنَا مُتُّ فَاجْمَعُوا لِى حَطَبًا كَثِيرًا وَ أَوْقِدُوا فِيهِ نَارًا حَتَّى إذَا أَكَلَتْ لَحْمِى وَ خَلَصَتْ إلَى عَظْمِى فَامْتُحِشَتْ، فخُذُوهَا فَاطْحَنُوهَا، ثُمَّ انْظُرُوا يَوْمًا رَاحًا، فَاذْرُوهُ فى اليَمِّ!"، فَفَعَلُوا، فجَمَعَهُ اللهُ فَقَالَ لَهُ: "لِمَ فَعَلْتَ ذَلِكَ؟" قَالَ: "مِنْ خَشْيَتِكَ."، فَغَفَرَ اللهُ لَهُ."﴾ –قال عُقْبَةُ بْنُ عَمْرو: "أنَا سَمِعْتُهُ يَقُولُ ذَاكَ وَ كَانَ نَبَّاشًا."
Skraćeni komentar hadisa od El-Kastalanija
Prenosioci su: Musa b. Isma’il el-Minkari Ebu ’Avane el-Vedah b. ‘Abdullah el-Ješkeri ’Abdulmelik on je Ibn ‘Umejr el-Kufi Rib’i Ibn Hiraš el-Gatafani ‘Ukbe b. ‘Amr el-Ensari, a poznat i po nadimku el-Bedri, Huzejfe on je Ibn el-Jeman. Kod Muslima za predaju: Zaista će sa Dedždžalom, kada on izađe, izaći voda i vatra, od Ebu Hurejre stoji verzija: Zaista će se sa njim zajedno pojaviti nešto slično džennetu i džehennemu. Za ono što on bude rekao da je džennet, bit će vatra. To je jedna od kušnji na koju će Allah staviti Svoje robove, a potom će ga osramotiti i ukazati na njegovu nemoć. Kažem da su hadisi o Dedždžalu vjerodostojni, a i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., često je tražio utočište kod Allaha od Dedždžalove smutnje, zbog čega nije na nama da je poričemo. To spada u gajb i u ono što vjerujemo, a znanje o tome i vrijeme njegova dolaska prepuštamo Allahu.
Riječi dok ona ne dospije do mojih kostiju znače: sve dok ona ne dođe do njih. U dijelu rečenice pa nakon što ih ona sprži upotrijebljen je glagol امتحشت, koji može doći u obliku aktiva فاعل, ili u obliku pasiva مفعول, a znači: احترقت (spaliti, sagoriti). Sintagma vjetrovit dan znači: u danu u kojem ima dosta vjetra.
Imperativ pa bacite moj prah znači: bacite to u vjetar, kako ne bi bilo sabrano.
Riječi pa su oni to uradili znače da su uradili onako kako im je ostavio njihov otac u vasijet. Slijed događaja pa ga je sakupio Allah podrazumijeva da je Allah sakupio svaku njegovu česticu i oživio ga, te upitao: Zašto si to uradio (tj. zašto, zar sam ti Ja naredio da spališ sebe i da prah svoj baciš u vjetar?!). On odgovori: Iz strahopoštovanja prema Tebi, tj. uradio sam to i u vasijet ostavio iz strahopoštavanja prema Tebi, i iz straha od Tebe! Allah mu je oprostio. Bio je kradljivac grobova znači da je to zapravo čovjek o kojem se govori i koji nije uradio koliko trun dobra. On je bio kradljivac grobova koji je krao odjeću s umrlih. Očito je da su to riječi ‘Ukbe, ali prenosi ih Ibn Hibban preko Rib’ija koji prenosi od Huzejfe da je rekao: „Umro je neki čovjek koji je bio kradljivac grobova, a koji je rekao svojim sinovima: Spalite me!“ (El-Kastalani)