Tirmizi

HADIS

Prenosi se od Džabira b. Abdullaha, r.a., da je rekao: - Susreo me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i upitao me:

Džabire, zašto te vidim potištenog? - Odgovorio sam: Allahov Poslaniče, moj otac je poginuo kao šehid. Ubijen je na Uhudu, a ostavio je iza sebe dječicu i dug. On reče: - Hoćeš li da te obradujem s tim kako je Allah dočekao tvog oca? – Odgovorio sam: Svakako, Allahov Poslaniče! On reče: - Nije Allah ni sa kim razgovarao do iza zastora, a oživio je tvog oca i s njim razgovarao licem u lice. Zatim mu je rekao: - Moj robe, zatraži od Mene da ti dam! - On je odgovorio: - Oživi me da drugi put budem ubijen zbog Tebe! - Na to je rekao Gospodar, dž.š.: - Zaista je unaprijed određeno kod Mene da oni neće biti vraćeni. – Tada je objavljen ajet: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga! (sura Ali Imran, 169)

ARAPSKI

عن جابر بن عبدالله– رضى الله عنهما– قال: "لَقِيّنِى رَسُولُ اللهِ– صلى الله عليه و سلم– فقال: ﴿"يَا جَابِرُ، مَالِى أَرَاكَ مُنْكَسِرًا؟!"، فَقُلْتُ: "يَا رَسُولَ اللهِ، اسْتُشْهِدَ أَبِى، قُتِلَ يَوْمَ أُحُد وَ تَرَكَ عِيَالا وَ دَيْنًا."، قَالَ: "أَفَلا أُبَشِّرُكَ بِمَا لَقِيَ اللهُ بِهِ أَبَاكَ؟"، قُلْتُ: "بَلَى، يَا رَسُولَ اللهِ."، قَالَ: "مَا كَلَّمَ اللهُ أَحَدًا قَطُّ، إلا مِنْ وَرَاءِ حِجَابٍ، وَ أَحْيَا أَبَاكَ فَكَلَّمَهُ كِفَاحًا، فَقَالَ: "يَا عَبْدِى تَمَنَّ عَلَىَّ أُعْطِكَ!"، قال: "يَا رَبِّ، تُحْيِينِى فَأُقْتَلُ فِيكَ ثَانِيَةً."، قَالَ الرَّبُّ–عز و جل–: "إنَّهُ قَدْ سَبَقَ مِنِّى أَنَّهُمْ لا يَرْجِعُونَ."، قال: "وَ أُنْزِلَتْ هَذِهِ الآيَةُ: ("و لا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِى سَبِيلِ اللهِ أَمْوَاتًا...") ."﴾