Ebu Davud | 2500

Šejh Karalić navodi da je u ovom hadisu spomenuta nova kategorija ljudi u odnosu na tri kategorije koje su spomenute u hadisu koji bilježi Muslim u Sahihu, od Ebu Hurejrea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Kada osoba umre, prestaju joj teći sevabi, osim u tri slučaja: ukoliko je za života uložila novac u kakav hajrat (trajnu sadaku), ako je iza sebe ostavila kakvo naučno djelo kojim se ljudi koriste i ako je iza sebe ostavila lijepo odgojeno dijete koje Allahu, dž.š., upućuje dove za nju." Ovaj hadis je zabilježio i Et-Tirmizi u Džami'u. U određenim situacijama nužni oblik džihada je fizički, a odnosi se na upotrebu sile u obrani muslimana protiv bilo kojeg neprijatelja koji ugrožava opstanak islama i muslimana. To je zapravo rat u kojem su muslimanima strogo zabranjena ubojstva žena, djece, staraca, svećenika i svih civila, čak i životinja, osim onoliko koliko je potrebno da se prehrani vojska. U ratu se prema islamskim propisima smije ubiti samo neprijateljski vojnik.

Nezamislivo je prema islamu da muslimani masakriraju mrtve, a kamoli žive zarobljenike. Allah, dž.š., od muslimana zahtijeva da se brane od tlačitelja, jer gubeći vjeru – muslimani gube sve. Prema Hassanu Hathoutu naređivanje dobra i odvraćanje od zla je, iako kur'anski princip, dužnost svakog čovjeka koji treba koristiti sve legalne, diplomatske, ekonomske, političke instrumente, ali ne isključuje se i upotreba sile kako bi se obuzdalo zlo.

„Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar pomoći, onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš je Allah!’ A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan.“ (El-Hadž, 39) Cilj fizičkog džihada nije osvajački rat, stjecanje bogatstva ili ubijanje ljudi. To je povrh svega ostvarivanje uvjeta da se poštuje Božja volja i pravda za sve ljude. Kad je zlo uklonjeno ili kad zaraćena strana želi mir, muslimani moraju potpisati primirje: „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ (El-Anfal, 61)