Buharija

HADIS

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:

Hatibe, šta je ovo? - On odgovori: - Allahov Poslaniče, ne žuri da me kazniš! Zaista sam bio uljez među Kurejšijama. Bio sam im saveznik, a nisam bio od njih, a oni koji su s tobom od muhadžira i koji su u srodstvu s njima, oni im štite porodice i imetke. Stoga sam želio, s obzirom na to da nisam bio u srodstvu s njima, da im učinim uslugu, kako bi oni, zarad nje, zaštitili moju rodbinu. A nisam to uradio kako bih napustio svoju vjeru, niti da se radujem kufru poslije islama. - Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: - On vam je rekao istinu. - Zatim Omer reče: - Allahov Poslaniče, dopusti mi da odrubim glavu ovom munafiku! – Poslanik, s.a.v.s., reče: - A šta znaš? Allah je već obznanio učesnicima Bedra: Činite šta želite, već sam vam oprostio." (Do kraja hadisa)

ARAPSKI

فقال رسول الله– صلى الله عليه و سلم: ﴿"يَا حَاطِبُ، مَا هَذَا؟!"، قَالَ: "يَا رَسُولَ اللهِ، لا تَعْجَلْ عَلَىَّ، إِنِّى كُنْتُ امْرَأً مُلْصَقًا فِى قُرَيْشٍ– يقول: "كُنْتُ حَلِيفًا وَ لَمْ أَكُنْ مِنْ أَنْفُسِهِمْ– و كَانَ مَنْ مَعَكَ مِنَ المُهَاجِرِينَ مَنْ لَهُمْ قَرَابَاتٌ يَحْمُونَ أَهْلِيهِمْ وَ أَمْوَالَهُمْ فَأَحْبَبْتُ إذْ فَاتَنِى ذَلِكَ مِنَ النَّسَبِ فِيهِمْ أَنْ أَتَّخِذَ عِنْدَهُمْ َيدًا، يَحْمُونَ قَرَابَتِى وَ لَمْ أَفْعَلْهُ ارْتِدَادًا عَنْ دِينِى، و لا رِضًا بِالكُفْرِ بَعْدَ الإسْلامِ."، فَقَالَ رسولُ اللهِ– صلى الله عليه و سلم: "أَمَا إنَّهُ قَدْ صَدَقَكُمْ."، فَقَالَ عُمَرُ–رضى الله عنه: "يَا رَسوُلَ اللهِ، دَعَنىِ أَضْرِبُ عُنُقَ هَذَا المُنَافِقِ؟!"، فقال رسول الله– صلى الله عليه و سلم: "وَ مَا تَدْرِيكَ لَعَلَّ اللهَ اطَّلَعَ عَلَى مَنْ شَهِدَ بَدْرًا، فَقَالَ: "اعْمَلُوا مَا شِئْتُمْ فَقَدْ غَفَرْتُ لَكُمْ."﴾ إلى آخر الحديث

KOMENTAR HADISA

Prvo, spomenut je hadis iz El-Buharijine zbirke, iz poglavlja Pobjedonosna bitka i obavijest Hatiba b. Ebi Belte’a stanovnicima Meke o pohodu Vjerovjesnika, s.a.v.s., protiv njih, zajedno s nekoliko dodataka iz El-Kastalanijevog komentara (6.džuz, str.387.) iz poglavlja Pobjedonosna bitka, kao i iz njegovog komentara iz Knjige o džihadu, poglavlje O špijunaži/uhođenju (5.džuz, str.141.).

Rekao je El-Buhari, Allah mu se smilovao: - Pričali su nam Kutejbe b. Se’id i Sufjan b. ‘Ujejne, koji prenosi od ‘Amra b. Dinara, da je rekao: - Obavijestio me je Hasan b. Muhammed b. ‘Ali b. Ebi Talib, čiji je otac poznat pod imenom Ibn El-Hanefi da je čuo ‘Ubejdullaha b. Ebi Rafi’a, amidžića Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čije je ime Esleme, da je rekao: - Čuo sam ‘Alija, r.a., kako govori: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., meni, Ez-Zubejru b. el-’Avvamu i El-Mikdadu b. el-Esvedu: - Idite dok ne stignete do bašče Haha (خاخ, mjesto između Meke i Medine, oko 12 milja udaljeno od Medine) u kojoj se nalazi žena u nosiljci, čije je ime Sara (سارة), kao što stoji kod Ibn Ishaka, ili Kenuda كنود, kao što stoji kod El-Vakidija. Kod njega stoji da je Hatib njoj za uslugu dao deset dinara, a ona je štićenica Amra b. Hišama b. ‘Abdul-Mutalliba i ona ima pismo, te ga uzmite od nje! Rekao je: - Mi smo se zaputili, iscrpljujući konje sve dok nismo stigli do bašče, u kojoj smo našli ženu u nosiljci i kojoj smo rekli: Daj nam pismo! Ona reče: - Nemam kod sebe nikakvo pismo! - Na to smo rekli: Ili ćeš ga predati nama ili ćemo skinuti odjeću s tebe! Zatim ga je ona izvadila iz svoje pletenice, te smo ga donijeli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. U njemu je pisalo: “Od Hatiba b. Ebi Belte’a mušricima Safvanu b. Umejje, Suhejlu b. ‘Amru i ‘Ikrimi b. Ebi Džehlu u Meki, obavještavajući ih o nekim radnjama Allahovog Poslanika, s.a.v.s.“ Tada ga Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: „O Hatibe, šta je ovo?!” On odgovori: “Allahov Poslaniče, ne žuri da me kazniš! Zaista sam bio uljez među Kurejševićima. Bio sam im saveznik, a nisam bio jedan od njih. Oni koji su s tobom od muhadžira i koji su u srodstvu s njima, štite im porodice i imetke, pa sam ja želio, s obzirom na to da nisam bio u srodstvu s njima, da im učinim uslugu, kako bi oni, zarad nje, zaštitili moju rodbinu.“ U predaji kod Ibn Ishaka stoji: „A među njima žive moj sin i moja porodica, te sam ih nastojao podmititi. Nisam to uradio da bih postao nevjernik, niti da bih izašao iz svoje vjere, želeći kufr poslije islama.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., potvrdio je: “Rekao vam je istinu.“ U poglavlju Značaj onih koji su bili učesnici Bedra dodano je: Ne govorite ništa ružno! Omer, r.a., rekao je: - Allahov Poslaniče, dopusti mi da odrubim glavu ovome munafiku! On smatra nejasnim ovo traženje Omera, u kojem je istaknuto postojanje dvoličnjaštva, nakon što je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio da to nije uradio da bi postao nevjernikom, niti da bi napustio svoju vjeru, radujući se kufru poslije islama. To svjedočenje negira munafikluk. Stoga je neophodno smatrati da je on to rekao nakon što je kod njega došla do izražaja jačina vjere i što su bili prisutni neki od munafika, te je on smatrao da ovaj njegov postupak zahtijeva da bude ubijen. Međutim, on nije bio potpuno siguran u to, te je zatražio dopuštenje da ga ubije, vezujući za njega dvoličnjaštvo kao neslaganje vanjskog postupka s unutrašnjim osjećajem. Njemu je Allahov Poslanik oprostio zbog toga što je to već pojasnio, a i zbog toga što time nije pričinio nikakvu štetu, posebno što tekst pisma upozorava stanovnike Meke da čine dobro i da slijede Vjerovjesnika, s.a.v.s., što je put njihovog izbavljenja.

Pismo, kako stoji u tefsiru Jahje b. Selama, glasi: - Kurejšije, zaista vam dolazi Allahov Poslanik, s.a.v.s., s vojskom koja je kao mrkla noć i koja navire kao bujica. Tako mi Allaha, kada bi on došao sam, Allah bi mu podario pobjedu i ispunio Svoje obećanje dato mu. Stoga, brinite se za sebe! Selam. Zbog toga Poslanik, s.a.v.s., kaže Omeru, ukazujući mu na razlog zbog kojeg ne može biti ubijen: Zaista je on bio učesnik Bedra! Šta znaš, Allah je već obznanio učesnicima Bedra (onima koji su učestovali u bici na Bedru) i rekao, obraćajući se govorom počasti i pohvale: Radite šta želite (ubuduće), već sam vam oprostio. Ovdje je glagol upotrijebljen u prošlom vremenu, što će se u potpunosti potvrditi ubuduće. Rekao je El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: - Ovim govorom je potvrdio da su postigli stepen zarad kojeg su im oprošteni njihovi prošli grijesi i oni će biti dostojni da im budu oprošteni budući grijesi. A zar ima ljepši govor o njima:

 

Kada zaljubljeni dođe samo s jednim grijehom

Dođu mu u susret njegove lijepe osobine, kao hiljadu zagovornika!

 

El-Kastalani dalje kaže da je objelodanio Allah Svome Poslaniku istinu u svemu onome o čemu ga je obavijestio, a tako i kada su u pitanju učesnici Bedra, Allah s njima bio zadovoljan, da oni neće prestati činiti dobra djela koja vode u Džennet, sve dok ne napuste dunjaluk, pa makar neko od njih i pogriješio, jer će požuruti s pokajanjem i ustrajati na uzornom putu, kao što je poznato. Smisao je oprost njihovih grijeha na Ahiretu, jer, u protivnom, prema nekima od njih bi vrijedio poseban propis. Trebalo bi da bude potpuno poštivanje tih propisa od svakog njih bez sumnje, izvršavajući Allahove propise. A Allah najbolje zna!

Kaže on, u poglavlju Značaj učesnika Bedra: On je rekao: “Radite što želite, Džennet sam vam staništem učinio, ili: Već sam vam oprostio. Na to su zasuzile oči Omerove, te on reče: - Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje! (El-Kastalani) Omerove oči su zasuzile zbog sažalijevanja samog sebe, jer je rekao: Dopusti mi da odrubim glavu ovome munafiku. Moguće je i da je njegov plač bio plač sreće, nakon što je upoznat s velikom privilegijom, kojom je Allah Uzvišeni počastio borce Bedra, posebno ako se ima u vidu da je i on bio jedan od njih. Suze su nastupile i nakon što je čuo izjavu Allahovog Poslanika, koji je prenio obavijest Allaha Uzvišenog da su borci Bedra bliži oprostu grijeha od drugih. A Allah zna najbolje!

Nema sumnje da su oni koji su učestovali u bici na Bedru bili prvi koji su svoje živote prodali Allahu i koji su se borili na Njegovom putu, iskreno, protiv daleko brojnijih mušrika, i u opremi i u ljudstvu, dok su muslimani bili malobrojniji i slabije opremljeni. S njima je pobijedio islam i obznanjena je njegova poruka na cijelom Arapskom poluostrvu, pa su svi stanovnici toga poluostrva gledali muslimane s poštovanjem i divljenjem. Oni koji su imali zle misli protiv muslimana morali su duboko razmisliti o tome da li da ih napadnu. Svojim očima su vidjeli što se dogodilo mušricima, koji su bili zaslijepljeni svojom ohološću i koji su slijedili šejtana i radovali mu se kada im je govorio: „Ja sam vam zaista pomagač!“ S druge strane, učesnici Bedra su uveli lijepu praksu ostalim muslimanima, pokazujući im sabur, ustrajnost i postojanost i nepostojanje straha od mušrika. Moć Allahu pripada i Njegovom Poslaniku i vjernicima: On je poslao poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima  (sura Et-Tevba, 33). A Allah najbolje zna!