Muslim | 1075

Očigledno je da je hadis nastao u vremenu samih sukoba kada su se muslimani branili od napada i kada je fizička borba bila neophodna za opstanak. Svi ovi hadisi imali su cilj podsticaj na borbu. Muslimani u vrijeme Poslanika, a.s. nisu motivaciju za rat nalazili u muzici, traženju slave na Ovom svijetu ili oduzimanju onoga što se osvoji, kao što je bio slučaj kod idolopoklonika, već u ovakvim riječima Poslanika, a.s. U određenim situacijama nužni oblik džihada je fizički, a odnosi se na upotrebu sile u obrani muslimana protiv bilo kojeg neprijatelja koji ugrožava opstanak islama i muslimana. To je zapravo rat u kojem su muslimanima strogo zabranjena ubojstva žena, djece, staraca, svećenika i svih civila, čak i životinja, osim onoliko koliko je potrebno da se prehrani vojska. U ratu se prema islamskim propisima smije ubiti samo neprijateljski vojnik. Nezamislivo je prema islamu da muslimani masakriraju mrtve, a kamoli žive zarobljenike. Allah, dž.š., od muslimana zahtijeva da se brane od tlačitelja, jer gubeći vjeru – muslimani gube sve. Prema Hassanu Hathoutu naređivanje dobra i odvraćanje od zla je, iako kur'anski princip, dužnost svakog čovjeka koji treba koristiti sve legalne, diplomatske, ekonomske, političke instrumente, ali ne isključuje se i upotreba sile kako bi se obuzdalo zlo. „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar pomoći, onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš je Allah!’ A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan.“ (El-Hadž, 39) Cilj fizičkog džihada nije osvajački rat, stjecanje bogatstva ili ubijanje ljudi. To je povrh svega ostvarivanje uvjeta da se poštuje Božja volja i pravda za sve ljude. Kad je zlo uklonjeno ili kad zaraćena strana želi mir, muslimani moraju potpisati primirje: „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ (El-Anfal, 61)