Hadis: "Postoje dvije vrste ratovanja: onaj koji bude...
HADIS (Nesai)
Allahov Poslanik, s.a.v.s. je kazao:
"Postoje dvije vrste ratovanja: onaj koji bude ratovao radi Allahovog zadovoljstva, pokorava se zapovjedniku, žrtvuje ono što je najbolje, pomaže svome drugu i izbjegava nered. On će za sve vrijeme koje je proveo, i u spavanju i u budnom stanju, imati nagradu. Onaj, pak, koji bude ratovao radi ponosa, pretvaranja i slave, i bude nepokoran zapovjedniku i činio nered na Zemlji, vratit će se bez sevapa, samo sa grijehom. " (En-Nesai, 4195)
ARAPSKI
أَخْبَرَنَا عَمْرُو بْنُ عُثْمَانَ بْنِ سَعِيدٍ، قَالَ حَدَّثَنَا بَقِيَّةُ بْنُ الْوَلِيدِ، قَالَ حَدَّثَنَا بَحِيرٌ، عَنْ خَالِدِ بْنِ مَعْدَانَ، عَنْ أَبِي بَحْرِيَّةَ، عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلٍ، عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " الْغَزْوُ غَزْوَانِ فَأَمَّا مَنِ ابْتَغَى وَجْهَ اللَّهِ وَأَطَاعَ الإِمَامَ وَأَنْفَقَ الْكَرِيمَةَ وَاجْتَنَبَ الْفَسَادَ فَإِنَّ نَوْمَهُ وَنُبْهَتَهُ أَجْرٌ كُلُّهُ وَأَمَّا مَنْ غَزَا رِيَاءً وَسُمْعَةً وَعَصَى الإِمَامَ وَأَفْسَدَ فِي الأَرْضِ فَإِنَّهُ لاَ يَرْجِعُ بِالْكَفَافِ "
Muslimani u vrijeme Poslanika, a.s. nisu motivaciju za rat nalazili u muzici, traženju slave na Ovom svijetu ili oduzimanju onoga što se osvoji, kao što je bio slučaj kod idolopoklonika, već uspostavljanju pravednosti i mira. Ovaj hadis upravo ukazuje da se muslimani nisu podsticali kako bi pljačkali, krali, osvajali druge zemlje da bi se bogatili, već omogućili slobodu i pravednost. Cilj fizičkog džihada nije osvajački rat, stjecanje bogatstva ili ubijanje ljudi.
To je povrh svega ostvarivanje uvjeta da se poštuje Božja volja i pravda za sve ljude. Kad je zlo uklonjeno ili kad zaraćena strana želi mir, muslimani moraju potpisati primirje: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna. (El-Anfal, 61) Prema prof. dr. Adnanu Silajdžiću hadiski komentatori su uvjete borbe sublimirali u sljedećem: 1. Muslimani se moraju konstantno pouzdavati u Allaha, dž.š., konstantno Ga spominjati i obavljati vjerske obaveze. 2. U susretu sa neprijateljem moraju biti nepokolebljivi i postojani, 3. Imati vazda na umu opće i zajednički definirane interese. 4. Biti potpuno svjesni uzvišenosti ciljeva poradi kojih se borba vodi. 5. Muslimani ne smiju biti oholi i hvalisavi u svojemu držanju i ponašanju. Ovdje ćemo objasniti samo neke od njih. Kur’an apostrofira motive ili razloge poradi kojih se vodi rat. On kaže: Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo. (4,76) Kur’an jasno diferencira borbu u ime Allaha, dž.š., I borbu u ime nekih drugih interesa.
S tim u vezi prenosi se od Ebu Musaa el-Eš’arija da je neki čovjek došao Poslaniku i upitao ga: “Jedan čovjek se bori da bi obezbijedio ratni plijen, drugi da bi stekao slavu I ugled; treći da bi iskazao svoju vještinu I hrabrost – koji je od njih borac na Allahovom putu? “Onaj koji se bori da bi Allahova, dž.š., riječ bila gornja, taj se bori na Allahovu putu.’ Borba na Božijem putu mora biti utemeljena na najvišim i najplemenitijim ciljevima. Oni se daju sublimirati u jednoj rečenici. To je borba u kojoj se iskazuje briga muslimana za svijet i sudbinu njegova moralnoga poretka. Božija riječ jeste ostvarenje plemenitih ciljeva i izgradnja sistema pravednosti na Ovom svijetu.