Buharija

Iz El-Buharijinog Sahiha, a navodi ga u poglavlju Džihad je od imana, 1. džuz.

Haremijj b. Hafs je El-’Ateki, tj. ime mu je izvedeno od El-’Atik b. el-Esed, ‘Abdulvahid Ibn Zijad el-’Abdi, odnosno ime izvedeno od ‘Abdulkajs el-Basri ‘Umare b. el-Ka’ka’a b. Šubrime el-Kufi Ebu Zurate (njegovo ime je Heremi) ili ‘Abdurrahman, ili ‘‘Abdullah b. ‘Amr b. Džerir el-Bedželi), tj. ime je izvedeno od Bedžiletun Bintu Sa’ab. Odaziva se Allah انْتَدَب- znači: Obećao je Allah; kao što to navodi autor u posljednjim predajama o džihadu, ili: Žuri On sa Svojom nagradom. Korijen riječi je od ندبت فلانا إلى كذا požurio je neko nečemu, فانتدب pa mu se odazvao, tj. odgovorio mu. A u El-Kamusu stoji: ندبه إلى الأمر pozvao ga nekoj stvari, tj. zvao ga i podsticao. Nije ga izvelo ništa drugo do vjera u Mene... tj. on mora biti u potpunosti iskren prema Allahu Uzvišenom prilikom svog odlaska u džihad i da jedini njegov povod za taj odlazak bude njegovo vjerovanje u Allahovo obećanje i potčinjenost Allahovom emru. U dijelu izjave da će ga vratiti riječ أَن se odnosi na svoju glagolsku imenicu, tako da izvorno glasi: بأن أرجعه  tj. vratit ću ga u njegovo mjesto s nagradom koju je postigao  tj. s onim što ga je zadesilo od dobitka, a to je plijen, zapravo samo s nagradom ako oni ne budu imali plijena ili nagradom zajedno s plijenom, ako oni budu postigli plijen, ili riječ أو- „ili“ ima značenje veznika: و- „i“. Tako stoji u predaji kod Ebu Davuda s nagradom i plijenom, gdje je riječ أو- „ili“ zamjenjena veznikom و- „i“, pojašnjavajući ono što je navedeno ranije u Njegovim riječima koju je on postigao, a potvrđujući obećanje Uzvišenog ili ću ga uvesti u Džennet prilikom njegovog ulaska zajedno s miljenicima, bez polaganja računa i bez obzira na grijehe, jer ih je džihad poništio, ili prilikom njegove smrti, shodno riječima Allaha Uzvišenog: oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga (sura Ali Imran, 169). A kada ne bih učinio teškim svome ummetu, tj. da ne bude teško mome ummetu ja ne bih izostao... Riječ iza (خلف) upotrijebljena je u akuzativu kao zamjenica, u značenju riječi بعد (poslije) izvidnice. On bi sam išao u džihad, zbog veličine njegove nagrade, pa je značenje: Sustegao se od pohoda, ustegao se od izlaska s vojnom jedinicom zbog postojanja teškoće[1]. Uzrok teškoći je to što bi ashabima bilo teško da izostanu iza Poslanika, s.a.v.s., a nisu svi bili u stanju da ga prate u njegovom pohodu, zbog ličnih slabosti. To je spomenuto Poslaniku, s.a.v.s., kao teškoća kojom bi opteretio svoj ummet, da ga Allah nagradi najboljom nagradom od nas! Njegove riječi tako bih želio se vezuju s riječima ما قعدت (ne bih izostao), a lam (ل) dolazi kao pojačanje, ili je konstrukcija zakletve ispuštena (tako mi Allaha!), želio bih, tj. volio bih. (iz komentara el-Kastalanija, Allah mu se smilovao)

Možda je upotreba vava (و) ovdje preča zbog obnavljanja radnje, a ne kao veznika, zbog toga što je njegova ljubav prema ummetu postojana i trajna, a nije vezana za  strah od opterećenja ummeta.

U dijelu izjave da budem ubijen na Allahovom putu, zatim oživljen zatim ubijen, zatim oživljen zatim ubijen upotrijebljena je damma (ﹹ) na svakom hemzetu (أ) u riječima أُقتل- i أُحيا-. One su upotrijebljena u tom obliku pet puta, dok u predaji od  El-Usajlija stoji: da uistinu budem ubijen أنّى أقتل-, mijenjajući riječ أن أُقتل-, a kod Ibn Zerra stoji: pa budem ubijen, zatim oživljen pa ubijen, zatim oživljen pa ubijen. Tako stoji u Juninijskoj nushi, a završava se njegovim riječima: zatim budem ubijen, jer je namjera šehadet (mučeništvo), pa se stanje na tome završava, a život kao nagrada je općepoznata stvar, te nema potrebe isticati ljubav prema njemu, jer je on neizbježna činjenica. Riječcu ثم  (zatim) je bolje iskoristiti u ovom slučaju za slijed stepena, nego za slijed radnji u vremenu, zato što šehid želi da dostiže stepen poslije stepena, sve dok ne stigne do Firdevsa uzvišenog: الفردوس الأعلى-. A Allah najbolje zna.

[1] Kada Poslanik s.a.v.s. izgovori ovakve riječi, to je da ne bi određeni postupak, u kojem su izrečene, postao ozakonjen i obavezan svima, bez izuzetka, što ne bi mogli podnijeti svi pojedinci ummeta i svi bi bili griješni. (op.prev.)