search

Muslim | 223

HADIS

Ebu Malik el-Eš'ari prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

Abdest (čistoća) je pola imana (vjerovanja), riječi 'el-hamdulillah' napunit će ahiretsku vagu (mizan), dok riječi ili fraza 'subhanallah vel-hamdulillah' ispunjavaju ili ispunjava sve između nebesa i Zemlje. Namaz je svjetlost, sadaka je argument, sabur svjetlo koje isijava toplinu, a Kur'an je (jasan) dokaz tebi u korist ili protiv tebe. Svi ljudi se trude, ali jedni u pokornosti Allahu, pa se oslobode Vatre, a drugi u pokornosti šejtanu, pa se upropaste."

ARAPSKI

الطُّهُورُ شَطْرُ الإيمانِ، والْحَمْدُ لِلَّهِ تَمْلأُ المِيزانَ، وسُبْحانَ اللهِ والْحَمْدُ لِلَّهِ تَمْلَآنِ -أَوْ تَمْلأُ- ما بيْنَ السَّمَواتِ والأرْضِ، والصَّلاةُ نُورٌ، والصَّدَقَةُ بُرْهانٌ، والصَّبْرُ ضِياءٌ، والْقُرْآنُ حُجَّةٌ لَكَ، أوْ عَلَيْكَ، كُلُّ النَّاسِ يَغْدُو فَبايِعٌ نَفْسَهُ فَمُعْتِقُها، أوْ مُوبِقُها. الراوي : أبو مالك الأشعري | المحدث : مسلم | المصدر : صحيح مسلم | الصفحة أو الرقم : 223

KOMENTAR HADISA
Ovaj hadis je izuzetno značajan i veličanstven i jedan veliki osnov i princip islama. U njemu Poslanik, alejhis-selam, spominje sve ono što je važno i značajno za jednog muslimana u njegovom dunjalučkom i ahiretskom životu.
Prvo što je spomenuo jeste abdest – et-tuhur, rekavši: Abdest je pola imana (vjerovanja), a to je vjersko pranje određenih dijelova tijela, prije obavljanja određenih ibadeta. Za čistoću i čišćenje tijela od prljavština se u arapskom jeziku koristi pojam et-taharetu. A abdest je – kaže Poslanik, alejhis-selam – drugi dio ili polovina imana (vjerovanja). Time se najvjerovatnije misli da je abdest po nagradi koja za njega slijedi ravan polovini nagrade koja slijedi za vjerovanje.
Međutim, komentatori hadisa iznose i neka druga tumačenja ovog dijela hadisa, pa jedni kažu da osobine vjerovanja, bilo da se radi o riječima i djelima, duhovno čiste i oplemenjuju srce, dok se vodom čisti tijelo i s njega otklanja nečistoća. Tako se može zaključiti da se osobine vjerovanja mogu podijeliti u dvije kategorije: one koje se tiču čistoće i čišćenja vanjštine (fizička čistoća) i one koja se tiče unutrašnjeg čišćenja (duhovne čistoće). Uzimajući ovo u obzir, može se reći da je abdest pola vjerovanja.
Drugi, opet, kažu da se riječju „iman“ (vjerovanje) u hadisu misli na namaz, kao što je to i u riječima Uzvišenog: „Allah neće dati da propadne vaše vjerovanje (tj. vaš namaz - salatukum).“ (وَماَ كاَنَ اللهُ لِيُضيِعَ إِيِماَنَكُمْ) (El-Bekare, 143) Oni također kažu da se ovdje radi o impliciranom značenju, tj. značenju koje se podrazumijeva, a ono bi glasilo: „Potpuno uzimanje abdesta je uvjet potpunosti namaza, a namaz nije valjan i primljen bez abdesta.“ Gledano iz te perspektive, za abdest se može reći da je pola vjerovanja, s tim da se ne misli nužno na dvije polovine koje su potpuno jednake, nego da se radi o dva dijela, tj. da je vjerovanje jednim dijelom abdest, a drugim dijelom nešto drugo.
U hadisu dalje stoji: Riječi 'el-hamdulillah' napunit će ahiretsku vagu (mizan), što znači da će ove riječi biti vagane na Sudnjem danu, pa će napuniti Vagu (Mizan) sevapima i nagradom, te će tas na koji budu stavljene prevagnuti i čovjek koji ih bude izgovarao bit će nagrađen. Vaga (Mizan) koji se ovdje spominje bit će prava, stvarna vaga, čiju kakvoću ne znamo jer spada u ona pitanja koja zovemo gajb (ono što je čulima nedokučivo), a u koja svaki musliman mora vjerovati.
Potom se u hadisu kaže: ...riječi ili fraza 'subhanallah vel-hamdulillah' ispunjavaju ili ispunjava sve između nebesa i Zemlje. Riječ subhanallah označava potpuno negiranje bilo kakve manjkavosti i nedostatka Uzvišenom Allahu, te priznavanje da je On savršen na način koji odgovara Njegovoj uzvišenosti. S druge strane, riječ elhamdulillah je priznavanje da jedino Allah zaslužuje sve vrste zahvale i pohvale.
A to da ove dvije riječi zajedno ispunjavaju sve što je između nebesa i Zemlje, znači da nagrada za njihovo izgovaranje ispunjava sve što je između nebesa i Zemlje, je zbog toga što se riječju subhanallah, kao što smo rekli, izražava negiranje bilo kakvog nedostaka Allahu, a riječju elhamdulillah potpuna naša ovisnost o Allahu. Osim toga, riječju elhamdulillah se izražava potpuno savršenstvo Hvaljenoga (dakle Allaha), te ljubav prema Njemu i Njegovo štovanje i veličanje.
Namaz je svjetlost, veli dalje Poslanik, alejhis-selam, odnosno jedna od nagrada za namaz bit će to što će Uzvišeni Allah klanjačima dati svjetlo na Sudnjem danu, a i na dunjaluku će im lica biti svijetla, vedra i ozarena. S druge strane, lica onih koji ne klanjaju su smrknuta, tmurna i bez ikakve vedrine. Ovo je jedno tumačenje ovog dijela hadisa.
Po drugom tumačenju kaže se da namaz sprečava griješenje, razvrat i nevaljala djela i vodi ljude ka onome što je dobro i ispravno, pa je s tog aspekta poput svjetla koje čovjeku osvjetljava put i razgoni tamu. Namaz je, dakle, čovjeku svjetlo; svjetlo u njegovom srcu, na njegovom licu, u njegovom kaburu i na mjesto okupljanja na Sudnjem danu.
Sadaka je (nepobitan) argument, nastavlja dalje Poslanik, alejhis-selam, jer se njome dokazuje vjerovanje vjernika i njihovo razlikovanje od munafika. Munafici, naime, ne daju sadaku jer i ne vjeruju da sadaku treba davati. Oni koji sadaku daju, to njihov davanje je dokaz iskrenosti njihovog imana (vjerovanja). Interesantno je da se u korijenu riječi „sadaka“ nalaze harfovi „s“, „d“ i „k“, koji tvore riječ „sidk“, tj iskrenost.
U drugom objašnjenju stoji da je sadaka nepobitan argument za kojim čovjek poseže kada mu on zatreba, baš kao što će to biti a Sudnjem danu kada bude upitan u šta je trošio svoj imetak. Tada će posegnui za sadakom kao argumentom, odgovorivši da ga je udjeljivao kao sadaku i naravno, da je na njega izdvajao zekat.
Potom Poslanik, alejhis-selam, kaže: Sabur je svjetlo koje isijava toplinu (dijaun). Riječ „dijaun“ ukazuje na svjetlo koje isijava toplinu i koje može nekada i da oprži. Takva je svjetlost Sunca, dok je svjetlost Mjeseca svjetlost koja osvjetljava i obasjava, ali ne grije i ne proizvodi toplinu.
S obzirom da je sabur težak i dušama teško ostvariv, te da je potrebno da se čovjek bori sa samim sobom, da svoj nefs sputava i ukroćuje i da se bori protiv svojih poriva i nagona, to je sabur ono svjetlo koje čovjeku osvjetljava put i grije ga. Kada govorimo o saburu, ovdje prvenstveno mislimo na dostojanstveno i lijepo podnošenje nedaća. Međutim, sabur je potreban i u izvršavanju djela koja predstavljaju pokornost Uzvišenom Allahu, ali je potreban i u izbjegavanju grijeha, kao i u postojanom podnošenju životnih nedaća i iskušenja. U svim ovim situacijama, sabur je pohvalan i on je svjetlo koje isijava toplinu i koje čovjeku osvjetljava i pokazuje ispravan put.
Kur'an je (jasan) dokaz tebi u korist ili protiv tebe, veli dalje Poslanik, alejhis-selam. Dakle, Kur'an će na Sudnjem danu biti dokaz onome, tj. u korist onoga koji ga bude učio i radio po njemu, dok će onima koji ga ne budu učili i ne budu de po njemu vladali i radili, Kur'an biti uzrok propasti i dokaz protiv njih.
Na kraju Poslanik, alejhis-selam, kaže: Svi ljudi ujutro za poslom idu, tj. trude se, pa se žrtvuju i neki se spase Vatre, a drugi sebe upropaste. Dakle, svi ljudi se trude, ali jedni u pokornosti Allahu, pa se tako spase i oslobode džehennemske vatre, a drugi u pokornosti šejtanu i svojim strastima, pa se upropaste tako što u Vatri skončaju.
U hadisu nalazimo:
1) Objašnjenje nekih riječi i djela vjerovanja koja vjernika spašavaju i oslobađaju od Vatre;
2) Upozorenje da će čovjek odgovarati za svoje grije i prestupe u djelima, pa neka s toga radi kako ko hoće
Povezano
ČISTOĆA ZA NAMAZ

Abdest (čistoća) je pola imana (vjerovanja), riječi 'el-hamdulillah' napunit će ahiretsku vagu (mizan), dok riječi ili fraza 'subhanallah vel-hamdulillah' ispunjavaju ili ispunjava sve između nebesa i Zemlje. Namaz je svjetlost, sadaka je argument, sabur svjetlo koje isijava toplinu, a Kur'an je (jasan) dokaz tebi u korist ili protiv tebe. Svi ljudi se trude, ali jedni u pokornosti Allahu, pa se oslobode Vatre, a drugi u pokornosti šejtanu, pa se upropaste."

Muslim | 223
ČISTOĆA ZA NAMAZ

Neće nijedan od vas temeljito uzeti abdest, a potom, iskreno se licem i srcem predavši Allahu, klanjati dva rekata dobrovoljnog namaza, a da neće zaslužiti džennet. Čuvši to, rekoh: Uh, uh, kako je ovo dobro! Čovjek koji je bio ispred mene reče: Ukba, ono što je prije toga izgovoreno još je bolje. Pogledah, bio je to Omer b. Hattab. Šta je to bolje, Ebu Hafse?, upitah. On reče: Sada je, prije nego što si ti došao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Neće nijedan od vas temeljito uzeti abdest, a onda reći: Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike leh, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu (Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog. On nema sudruga. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik), a da mu neće biti otvoreno svih osam džennetskih kapija, i moći će ući na koju god želi."

Muslim
ČISTOĆA ZA NAMAZ

Kazivala mi je Aiša, radijallahu anhu, da je od Esme pozajmila ogrlicu, koju je izgubila, te je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao jednu grupu svojih ashaba da je traže. Zadesilo ih je namasko vrijeme, te su klanjali bez abdesta. Kada su došli do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, požalili su mu se na to što se desilo, pa je objavljen ajet o tejemumu. Tada Usejd b. Hudajr reče (Aiši): Da te Allah nagradi dobrom! Tako mi Allaha, kada se god tebi nešto desi, Uzvišeni ti Allah dadne iz toga izlaz, a u tome bude bereket za muslimane."

Buharija