Ebu Davud

Abdest (čistoća) je pola imana (vjerovanja), riječi 'el-hamdulillah' napunit će ahiretsku vagu (mizan), dok riječi ili fraza 'subhanallah vel-hamdulillah' ispunjavaju ili ispunjava sve između nebesa i Zemlje. Namaz je svjetlost, sadaka je argument, sabur svjetlo koje isijava toplinu, a Kur'an je (jasan) dokaz tebi u korist ili protiv tebe. Svi ljudi se trude, ali jedni u pokornosti Allahu, pa se oslobode Vatre, a drugi u pokornosti šejtanu, pa se upropaste."

Neće nijedan od vas temeljito uzeti abdest, a potom, iskreno se licem i srcem predavši Allahu, klanjati dva rekata dobrovoljnog namaza, a da neće zaslužiti džennet. Čuvši to, rekoh: Uh, uh, kako je ovo dobro! Čovjek koji je bio ispred mene reče: Ukba, ono što je prije toga izgovoreno još je bolje. Pogledah, bio je to Omer b. Hattab. Šta je to bolje, Ebu Hafse?, upitah. On reče: Sada je, prije nego što si ti došao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Neće nijedan od vas temeljito uzeti abdest, a onda reći: Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike leh, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu (Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog. On nema sudruga. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik), a da mu neće biti otvoreno svih osam džennetskih kapija, i moći će ući na koju god želi."

Kazivala mi je Aiša, radijallahu anhu, da je od Esme pozajmila ogrlicu, koju je izgubila, te je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao jednu grupu svojih ashaba da je traže. Zadesilo ih je namasko vrijeme, te su klanjali bez abdesta. Kada su došli do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, požalili su mu se na to što se desilo, pa je objavljen ajet o tejemumu. Tada Usejd b. Hudajr reče (Aiši): Da te Allah nagradi dobrom! Tako mi Allaha, kada se god tebi nešto desi, Uzvišeni ti Allah dadne iz toga izlaz, a u tome bude bereket za muslimane."