Muslim

Komentar hadisa

Ko se raduje susretu s Allahom Allah se raduje susretu s njim

od El-Kastalanija, 9.džuz, str.495, iz knjige O oslobađanju robova

Pričali su nam Hadždžadž (on je Ibn el-Minhal), Hammam (on je Ibn Jahja) i Katade (on je Ibn Du’ame), koji je prenio od Enesa (on je sin ashaba Malika, r.a.), a ovaj od ‘Ubadeta b. es-Samita (ashaba), koji je prenio od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: Ko se raduje susretu s Allahom, Allah se raduje susretu s njim, a ko prezire susret s Allahom, Allah prezire susret s njim. El-Hitabi samtra da sintagma محبة اللقاء (radovanje susretu) znači robovo davanje prednosti Ahiretu u odnosu na dunjaluk, jer čovjek ne želi na njemu dugo ostati, nego se pripremiti za odlazak s njega. Riječ اللقاء (susret) ima nekoliko značenja: posmatranje, proživljenje, kao što stoji u riječima Uzvišenog: Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradat će (sura El-En’am, 31). Jedno od značenja je i smrt, kao što stoji u riječima Uzvišenog: Onaj ko se boji susreta s Allahom - pa, doći će, sigurno, Dan obećani (sura El-Ankebut, 5) Ibn el-Esir smatra da se pod riječju اللِّقَاء (susret) misli na Ahiret kao mjesto kojem se teži, kao i na samu težnju za onim što je kod Allaha. Tu se ne misli na smrt, jer nju prezire i onaj što se raduje susretu s Allahom, kao i onaj što mrzi taj susret. Međutim, onaj koji se okani dunjaluka i prezre ga, raduje se susretu s Allahom, dok onaj koji se njemu posveti i u njega se uzda prezire susret s Allahom.

Allahova radost u susretu sa Svojim robom jeste Njegova želja da ga nagradi i obaspe Svojim blagodatima.

El-Kastalani u El-Kevakibu na tvrdnju da uvjet nije uzrokom naknade, nego je obrnuto, odgovara da se riječi mogu razumjeti kao obavještenje i nagovijest, što znači: ko se raduje susretu s Allahom obavijesti ga Allah da se On raduje susretu s njim, a isti slučaj je i s prezirom.

U El-Fethu navodi da je izjavu: Allah se raduje susretu s njim, ‘Aiša, ili neka druga od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., žena prenijela s postojanjem sumnje, a Se’ad b. Hišam je u svojoj predaji siguran da ju je ‘Aiša, r.a., prenijela i ne sumnja u to. Iz izjave: Zaista mi preziremo smrt jasno proizilazi da se pod susretom sa Allahom (لقاء الله) misli na smrt. No, to nije tako, jer se pod sintagmom susreta s Allahom (لقاء الله) ne misli na smrt, jer na to upućuje govor iz druge predaje: Smrt nije susret s Allahom. Kako do susreta s Allahom ipak dolazi posredstvom smrti, on ju je i označio kao  susret s Allahom (لقاء الله).

Hasan b. el-Esved je rekao da je smrt most kojim zaljubljenik dolazi do svog Voljenog. U dijelu teksta: No, nije tako. Riječ ذاك  je bez lama (ل) i s kesrom (ﹻ) na kafu (ك). Kod Ebu Zerra stoji: tako  ذلكs lamom (ل), nego kada vjerniku, gdje je riječ لكنّ  s tešdidom (ﹽ) na nunu (ن), a kod Ebu Zerra: nego kada vjerniku i tu je riječ لكن bez tešdida (ﹽ), dok je riječ المؤمن (vjernik) u nominativu: bude predočena smrt on bude obradovan Allahovim zadovoljstvom i Njegovom darežljivošću, te mu tada ne bude ništa draže od onoga što ga očekuje, gdje je riječ أَمَامَه s fethom (ﹷ) na hemzetu (أ), što znači da se čovjek najviše raduje susretu s onim što ga očekuje poslije smrti. Stoga se on raduje susretu s Allahom i Allah se raduje susretu s njim.

U hadisu kojeg prenosi Humejd od Enesa, a koji se navodi kod Ahmeda, En-Nesaija i El-Bezzara, stoji: Međutim, kada ona bude predočena vjerniku, doći će mu radosna vijest od Allaha, pa mu neće biti draže ništa od susreta s Allahom, pa se i Allah obraduje susretu s njim.

U predaji ‘Abdurrahmana b. Ebi Lejle stoji: Pričao mi je taj i taj da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Međutim, kada ona bude predočena njemu, a on bude bio od Allahu bliskih (mukarrebina), bit će obradovan blagostanjem i uživanjem u Džennetu, te, kada bude obaviješten o tome, tada će se obradovati susretu s Allahom i Allah će se obradovati susretu s njim. Bilježi ga Ahmed, s jakim lancem prenosilaca, a to što ashab nije imenovan, ne šteti snazi hadisa.

U nastavku izjave: Kada smrt bude predočena nevjerniku on će biti obaviješten, riječi خُضِر i بُشِر su s damom (ﹹ) na svojim prvim harfovima i s kesrom (ﹻ) na drugim. Izjava se nastavlja: Allahovom kaznom i prijetnjom, tada mu neće biti ništa mrže od onoga što ga očekuje. To znači: ono što će ga sustići prezire, a kod Ebu Zerra stoji: stoga on prezire susret s Allahom i Allah prezire susret s njim.

U merfu’ hadisu, koji se prenosi od ‘Aiše, r.a., a kojeg navodi ‘Abd b. Humejd, stoji: Kada Allah želi da nagradi nekog od robova, pošalje mu na godinu dana prije njegove smrti meleka, koji će ga odvraćati od lošeg postupanja sve dok se ne kaže: „Umro je kao vjernik!“ Kada mu bude predočena njegova nagrada i on je bude jasno vidio, obradovat će se, te će se tada radovati susretu s Allahom i Allah će se radovati susretu s njim. A kada Allah želi da kazni nekog od robava, pošalje mu na godinu dana prije njegove smrti šejtana, koji će ga zavoditi i na krivi put odvoditi, dok ne bude kazano: „Umro je kao nevjernik!“ Kada mu bude predočena kazna, koju mu je Allah obećao, i on je bude jasno vidio, tada će njegova duša biti iščupana, te će prezirati susret s Allahom i Allah će prezirati susret s njim (El-Kastalani).