Muslim

U ovoj formi ovaj hadis navodi Muslim, predajama od Ebu Hurejre, slično kao i u prvoj predaji. Ni u jednoj se ne nalazi dio: Kazao je Allah...

En-Nevevijev komentar u Muslimovom Sahihu,

poglavlje Pojašnjenje iskušenja u vjerovanju

On kaže, Allah mu se smilovao: - U njemu kaže Ebu Hurejre, r.a.: - Došli su ashabi Poslaniku, s.a.v.s., i kazali mu: Zaista, u sebi samima tražimo nešto o čemu nam je teško pričati.

On ih upita: - A jeste li to pronašli?

- Da.

- To je iskreno vjerovanje.

U drugoj  predaji stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio upitan o zlomisli (vesvesi), pa je odgovorio: - To je čisto vjerovanje.

U drugom hadisu stoji: Ljudi neće prestati s pitanjima sve dok ne budu pitali: - Ovo stvorenje je stvorio Allah. A ko je stvorio Allaha? -  Ko to doživi, neka kaže: - Ja vjerujem u Allaha!

U drugoj predaji stoji: - Pa neka kaže: - Ja vjerujem u Allaha i Njegova poslanika!

Zabilježena je i predaja: - Doći će šejtan nekom od vas pa će ga upitati: - Ko je stvorio to i to? – Nastavit će pitati sve do pitanja: - Ko je stvorio tvog Gospodara? - Ko to doživi, neka traži utočište kod Allaha i neka prestane!

E-Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže:

- Poslanikove, s.a.v.s., riječi: To je ispravno vjerovanje i iskreno vjerovanje znače: - Vaše odbacivanje govora o tome znači da imate ispravno vjerovanje, jer odbacivanje ovog govora i osjećanje straha od njega i od govora o njemu – da ne govorimo o uvjerenju u to – dolazi od onog čija je vjera upotpunjena.

Kažu i da šejtan donosi ovakve misli[1] onima od kojih je digao ruke i izgubio nadu da će ih zavesti. On navaljuje na njih svojim zlomislima, jer nije u stanju da ih zavede.

A kada su u pitanju nevjernici, njima prilazi s koje hoće strane i ne zadovoljava se donošenjem zlomisli, nego se s njima poigrava kako god želi. Iz te situacije razumijevamo značenje hadisa: uzrok zlomisli je iskreno vjerovanje ili je vesvesa znak iskrenog vjerovanja. Ovaj govor je odabrao El-Kadi ‘Ijad. 

Rečenica: - Ko osjeti nešto od toga neka kaže: - Ja vjerujem u Allaha (u drugoj predaji stoji: - Neka traži utočište kod Allaha i neka prestane!) u značenju je izbjegavanja ove beskorisne pomisli traženjem zaštite kod Uzvišenog Allaha i dovom da je On otkloni od njega.

Rekao je imam El-Mazuri, Allah mu se smilovao:

- Doslovno značenje hadisa nalazimo u svojevrsnoj Poslanikovoj, s.a.v.s., naredbi da se odbiju od šejtanove spletke njihovim napuštanjem, bez traženja argumenata za to i bez razmišljanja o štetnostima tih spletki.

On kaže: -Jedno od značenja ovoga hadisa jeste u broju šejtanovih spletki. Njih imaju dvije vrste: jedna je trenutna i iznenada spopadne čovjeka, ali sa sobom ne donosi sumnju. Ta vrsta spletke se odbija od sebe njenim napuštanjem. Upravo na ovu vrstu spletki se odnosi hadis i na njima slične se daje ime vesvesa. Pošto je to nešto iznenadno i bez povoda, odbacuje ga se bez traženja dokaza, jer nema osnove i utemeljenja na koje bi se usmjerilo.

Druga vrsta spletki su one koje su trajne i koje izazivaju sumnju, a one se odbijaju samo dokazom i promišljanjem o njihovoj štetnosti. A Allah najbolje zna!

Riječi: Neka traži utočište kod Allaha i neka prestane! znače preporuku vjerniku da, kada mu bude predočena ova kušnja, potraži utočište kod Allaha Uzvišenog, da bi ga On sačuvao od njenog zla i da prestane razmišljati o tome, znajući da je to šejtanova spletka kojom on dovodi u kušnju. A šejtan odvodi u propast i zabludu. Stoga čovjek treba da prestane sa slušanjem njegove spletke i da je preduhitri bavljenjem nečim drugim. A Allah najbolje zna! (kraj En-Nevevijevog komentara).

[1] Na osnov kur'anskog teksta možemo zaključiti da postoje tri izvora vesvesa (došaptavanja, zlomisli) kod čovjeka: prvi, šejtani u džinskom obliku, koji imaju sposobnost da na vrlo diskretan, prikriven, podmukao, umiljat način djeluju na čovjeka. Rekao je Uzvišeni: ''Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana – napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi –  od džinna i od ljudi!" (sura En-Nas, 1. – 6.); drugi, šejtani u ljudskom liku, koji djeluju na čovjeka tako što ga zasipaju sumnjama i nejasnoćama, koje imaju za cilj udaljiti ga od Istine i približiti zabludi. Kaže Uzvišeni: ''Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju.'' (sura El-En'am, 112.); i treći je sama ljudska duša, što nedvosmisleno impliciraju kur'anske riječi: ''Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova došaptava, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice'' (sura Kaf, 16.). Jedina zaštita od šejtana je zikrullah (spominjanje Allaha, dž.š.), kao što kaže Uzvišeni: ''Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.'' (sura El-Ea'raf, 207.) ''I reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih.'' (sura El-Mu'minun, 97.) ''A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.'' (sura El-Ea'raf, 200.)(op.prev.)