Nesai

- Komentar hadisa od El-Kastalanija

Isma’il je Ibn Ebi Uvejs, Malik je sin Enesa, imama Hidžaza, i oni prenose od Zejda b. Halida el-Džuhenija da je rekao: Klanjao nam je, tj. klanjao za nas, u prenesenom smislu (jer namaz pripada samo Allahu, a ne nekom drugom) ili lam ل- ima značenje ba’a ب- s, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sabah namaz na Hudejbiji riječ: -الحديبية: izgovara se bez udvajanja ja’a (ى) u što su oni sigurni, a udvojen suglasnik je kod većine muhadisa, prozvan po povijenom stablu ispod kojeg je postignut Ugovor[1]. U sintagmi neposredno poslije kiše riječ اثر je sa kesrom (ﹻ) na hemzetu (ﺀ) i sukunom (ﹿ) na sa’u (ﺙ) sa tri tačke, tj. nakon završetka kiše. Upotrijebio je riječ سماء nebo, jer se ona spušta odatle, a sve iznad se naziva nebom. U dijelu rečenice  koja se desila tu noć riječ الليلة je u jednini, a kod El-Usajlija i El-Kešmehenija stojiمن الليل  (u noći). Pa nakon što se je on, s.a.v.s., okrenuo znači da se okrenuo s namaza ili mjesta na kojem se nalazio. On se okrenuo ljudima svojim plemenitim licem, pa je upitao: Znate li šta je rekao vaš Gospodar? Njegovo obraćanje je upitnog oblika, s namjerom skretanja pažnje. A kod En-Nevevija, u predaji koju prenosi Sufjan od Saliha, stoji: Zar niste čuli što je vaš Gospodar rekao večeras? Oni odgovoriše: - Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje! On reče, tj. Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je On tj. Allah: Osvanuo je neko od Mojih robova i kao vjernik i kao nevjernik, tj. počinio je kufr širkom, što je suprotno vjerovanju, ili poricanjem blagodati, shodno hadisu kod Muslima, u kojem stoji da je Allah rekao: Ne podarim nijednu blagodat Svojim robovima, a da grupa od njih ne osvane kao nevjernici u njih. Pominjanje riječi عبادى je zbog Njegove vlasti nad njima, a ne iz počasti. A onaj ko je rekao: - Poslata nam je kiša Allahovim dobrom i Njegovom milošću, taj vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezde kod El-Hamevijja i Ibn ‘Asakira i Ebu el-Vakta stoji: vjernik je u Mene, a nevjernik u zvijezde

U rečenici: A onaj koji je rekao: „Poslata nam je kiša od zvijezde te i te“ riječ نوء je upoteijebljena s fethom (ﹷ) na nunu (ﻥ) i sukunom (ﹿ) na vavu (ﻭ), što znači od te zvijezde. Neki mušrici su čvrsto vjerovali da je kiša vezana za zvijezdu koja je nagovještava, te da ona silazi zbog zvijezde koja se izgubi i zađe, ili se pojavi, i da je ona ta koja uzrokuje kišu. Taj je nevjernik zato što je zvijezda pokazatelj vremena, a vrijeme je stvoreno i, kao takvo, ne posjeduje ništa, niti utiče na nešto. Takva osoba  vjeruje u zvijezde. A ko kaže: - Poslata nam je kiša u tom vremenu - nije postao nevjernik.

Imam Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, rekao je: „Drugi govor je meni draži, kako bi se završilo s raspravom. Ko smatra da se kiša pojavljuje u vrijeme zalaska Danice ukazuje na određeno vrijeme i doba, i u tome nema ničega što bi trebalo izbjegavati. Ni jedno doba ili vrijeme nije nevezano za nešto što je uobičajeno i općepoznato ljudima.“[2]

Prenosi se da je Ebu Hurejre imao običaj kazati: „Poslata nam je kiša po Allahovoj zvijezdi“, a u predaji stoji: „Poslata nam je kiša od zvijezde koja donosi proljetnu kišu“, a zatim bi proučio: Milost koju Allah podari ljudima niko ne može poslije Njega dati (sura El-Fatir, 3).

Ibn el-Arebi[3] je rekao: „Unio je imam Malik, Allah mu se smilovao, ovaj hadis u Poglavlja o dovi za kišu (أبواب الاستسقاء) zbog dva razloga. Prvi je u tome što su Arapi očekivali kišu od zvijezda, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prekinuo ovu vezu između srca i zvijezde.

Drugi razlog je u jednoj situaciji u vrijeme halife Omera b. el-Hattaba, r.a., kada je ljude pogodila suša. Halifa je jednom pitao Ibn ‘Abbasa, r.a.: - Koliko je ostalo još mijena zvijezde Danice? - Ibn ‘Abbas mu je odgovorio: - O poglavaru vjernika, tvrde da ona ima sedam svojih mijena. - One nisu sve prošle, a kiša je pala. - Pogledajte Omera i Ibn ‘Abbasa kako govore o Danici i njenim mijenama, ali samo kao o vremenskom periodu u kojem se može očekivati kiša.

Zatim je rekao: - Zaista, ko očekuje kišu od zvijezda, držeći da će mu one to učiniti mimo Allaha Uzvišenog, on je nevjernik, a ko vjeruje da su one izvršilac onog što Allah hoće da pokaže preko njih, taj je vjernik, jer se stvaranje i odluka ne mogu desiti osim od strane Allaha Uzvišenog, kao što je On kazao: Samo On stvara i upravlja (sura El-E’araf, 54)

Ko posmatra zvijezde, očekujući kišu njihovom pojavom ili mijenom, jer je to ustaljeno po zakonu koji je Allah odredio, nije griješan. Jer, Allah Uzvišeni uzrokuje praktično i oblake, i vjetrove, i kiše u boravištima, koji su svojim nastankom predodređeni i koji praktično dolaze u određeno vrijeme.

Riječi od zvijezde te i te كذا و كذا formiraju aluziju kojom se aludira na broj. Postoje i aluzije kojima se ne aludira na broj, kao što se kaže u hadisu: Zaista će On pitati roba na Sudnjem danu: „Zar se ne sjećaš dana tog i tog, i djela tog i tog?“ I ovdje se prethodne dvije riječi  كذا و كذاpojavljuju iz istog razloga: obrazujući alegoriju, a to je zbog aluzije. To je kao kada se kaže: - Vidio sam Zejda da je učen, a vidio sam da je i Omer takav – kada je u rečenicu umetnuta zamjenica ha ها za skretanje pažnje, kako kaže i Uzvišeni: Je li ovakav prijesto tvoj? (sura En-Neml, 42)

To su tri poznata aspekta vezana za to pitanje (El-Kastalani).

U En-Nesaijevoj predaji stoji: Ja ne podarim Svojim robovima ništa od blagodati, a da grupa njih ne osvane kao nevjernici. Bukvalno značenje cijele ove rečenice je opće i obuhvata sve blagodati koje Allah daje Svojim robovima: svejedno da li to bila kiša ili neka druga blagodat. A pošto je najznačajnija blagodat voda, pa kada niječu vodu, koja je uslov za svu opskrbu, onda niječu sve blagodati koje je Allah podario Svojim robovima. Zbog toga dolazi naročito isticanje u Njegovim riječima: Govore oni: „Poslata nam je kiša...“ Inače, svaka blagodat je od Allaha, a ima mnogo onih koji to niječu, a malo onih koji su zahvalni na tome.

Gospodaru naš, učini nas od onih koji se zahvaljuju na Tvojim blagodatima! Amin!

[1] 12. februara 628. n.e., ili u zul-kade, šeste hidžretske godine muslimani sa Mekelijama sklapaju prvi pravni Ugovor na El-Merraru ili Hudejbijji i time su priznati kao ravnopravan faktor. Vidi više u Povijest islama, autor Mustafa Spahić, Sarajevo, 1996. godina.(op.prev.)  

[2] Ljudi su vezivali vrijeme za određenu pojavu koja je vidljiva i jasna svima. Mlađak je označavao početak mjeseca, izlaz sunca početak dana, položaj mjeseca određeno doba godine i sl. (op.prev.)

[3] Ibn Arebi, učenik imama Malika, a ne Ibn Arebi sufija (op. prev.).